ISPRAVKA Godišnjica eksplozije na Markalama: Cilj je bio satanizacija Srba

Naš portal preneo je 5. februara tekst "Dva puta pobili svoje da bi NATO kaznio Srbije", iz dnevnog lista "Novosti", pod naslovom "Godišnjica eksplozije na Markalama: Cilj je bio satanizacija Srba", za koji nam je Raskrinkavanje.ba ukazao da sadrži teze kojima se negira odgovornost za zločine na Markalama.

Granatiranje Markala se naziva "muslimanskom i zapadnjačkom propagandom", a za same zločine se navodi da postoje "dve istine" o njima - jedna po kojoj su "Srbi krivci" i druga po kojoj su "muslimani" izazvali fatalne eksplozije na pijaci da bi se desila međunarodna intervencija u ratu. "Scenario druge istine", navodi se, ponovljen je u slučaju u kosovskom selu Račak (koji se desio 15. januara 1999), zbog kojeg je NATO intervenisao u tadašnjoj SR Jugoslaviji.

Članak "Večernjih novosti" sadrži izjave Slobodana Bijelića, poslanika prvog saziva Narodne skupštine RS, načelnika opštine Sokolac Milovana Bjelice, Milene Mihaljević, istoričarke u Republičkom centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih, prof dr Drage Vukovića, koji je 1998. bio glavni urednik S kanala na Palama, kao i Ljubiše Ćosića, gradonačelnika Istočnog Sarajeva.

Bijelić je "iscenirani" zločin na Markalama uporedio sa ranijim masakrom u redu za hleb u tadašnjoj Ulici Vase Miskina, nakon kojeg je "samoprozvana svjetska javnost odmah stala na stranu samoproglašene države BiH". On je u izjavi spomenuo "kontroverzne detalje" masakra na Markalama, kao što su "već pripremljene i zatečene kamere svetskih medijskih kuća", stari leševi i lutke iz izloga butika, vojnici "tzv. Armije BiH" pripremljeni za evakuisanje ranjenih - što je prema njemu ostalo nerazjašnjeno do danas.

U članku su sažete Bijelićeve tvrdnje u vezi sa izjavom specijalnog izaslanika UN-a Jasušija Akašija iz 2011. godine o tome da je "nejasno ko je počio taj masakr".

Naglašava sagovornik da ni eksperti Ujedinjenih nacija nisu mogli da potvrde da je granata došla sa srpske strane, a čak je i 2011. godine, dakle, 18 godina posle tragičnog događaja, Jasuši Akaši, specijalni izaslanik UN iz vremena kad se to odigralo, izjavio da je "još uvek nejasno ko je počinio taj masakr". I Tribunal u Hagu je zbog nedostatka neoborivih dokaza protiv srpske strane "odustao" od svojih specifičnih "inkriminacija", prečesto politički motivisanih, pa je ovo "samoubijanje i samopovređivanje" imenovao kao – "slučaj Markale".

Vuković je masakr na Markalama opisao kao "nesreću" i primer proizvodnje događaja u kojem se "sopstveni narod ubija zarad viših ciljeva". Rekao je i da projektil koji je ubio građane na pijaci nije mogao biti ispaljen sa pozicija VRS-a, što su navodno potvrdile analize i ekspertize i stranih vojnih stručnjaka.

Na kraju je Ljubiša Ćosić kazao da "nikada nije dokazano da je granata na Markale ispaljena sa srpskih položaja" te da postoji osnova za verovanje da se radi o namerno podmetnutom eksplozivu koji je ubio nedužne građane Sarajeva.

Autor teksta se tek na kraju osvrće na haški sud, i to u kontekstu izdvojenog mišljenja člana sudskog vijeća iz Trinidada i Tobaga, Melville Bairda, na deo presude Radovanu Karadžiću koji se odnosio na zločine u Sarajevu. Sudija je tada rekao da postoji razumna sumnja da je minobacačka granata ispaljena na Markale sa položaja pod kontrolom "bosanskih Muslimana", odnosno vlasti u Sarajevu.

Na kraju članka dat je osvrt na "slučaj Račak", za koji je Bijelić ustvrdio da je takođe isceniran. On je zaključio da je zajednička poveznica svim ovim slučajevima isti motiv: "izazvati NATO da interveniše protiv Srba".

Šta su činjenice

Sudsko veće Haškog tribunala utvrdilo je činjenice o masakrima na Markalama u predmetima protiv Stanislava Galića 2003. godine (granatiranje 1994. godine) i Dragomira Miloševića 2007. godine (za granatiranje 1995. godine), koje su kasnije navođene i u drugim presudama, uključujući i onu Radovanu Karadžiću.

Osim što je potvrđeno da je granata ispaljena s položaja SRK-a, u presudi Stanislavu Galiću Sud je naveo da je tvrdnja o namernom ciljanju civila od ABiH nerazumna i u suprotnosti s činjenicama.

Većina smatra da tvrdnja kako bi snage ABiH gađale, kao što bi to ovde bio slučaj, vlastite civile nije samo nerazumna nego i u suprotnosti s dokazanim pravno relevantnim činjenicama.

Tvrdnje da su Markale granatirali "muslimani", odnosno snage pod kontrolom vlade u Sarajevu su stoga netačne.

Negiranje činjenica se takođe argumentuje izjavom tadašnjeg UN izaslanika u kojoj je izrazio sumnju o smeru iz kojeg je došla ispaljena granata, kao i izdvojenim mišljenjima sudija haškog tribunala, koja se uzimaju kao potvrda teza o isceniranim masakrima.

Jasuša Akaši, koji je 1994. i 1995. godine bio specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a za Balkan, izjavio je da je zločin na sarajevskoj pijaci Markale i dalje "nejasan slučaj" i da je granata od koje su nastradali građani mogla doći sa obe zaraćene strane. Detektor navodi da je Akaši kasnije za beogradske medije naveo da njegova izjava ne može promieniti činjenice utvrđene u Haškom tribunalu i neće uticati na procese koji se vode.

Stoga, najnovije primere tvrdnji da su masakri na Markalama i onaj u Ulici Vase Miskina (danas Ferhadija) iscenirani, odnosno da ih je organizovala i počinila tadašnja Armija BiH, Raskrinkavanje.ba ocenjuje kao prenošenje lažnih vesti. Po metodologiji Raskrinkavanja.ba, ocenu lažna vest dobija najraniji medijski izvještaj (ili objava) neke činjenično neutemeljene tvrdnje, ali u ovom slučaju nije moguće sa sigurnošću utvrditi ko je prvi objavio ovakve tvrdnje, s obzirom na to da se ponavljaju u javnom prostoru još od devedesetih.

Ove tvrdnje dobijaju i ocenu teorija zavere zbog navoda da su zločini organizovani kako bi se pripisali Vojsci Republike Srpske i time potaknuli stranu vojnu intervenciju.