Posle osam godina pauze, 2026. godina označava povratak zajedničkim vojnim vežbama sa NATO-om na poligonu Borovac. Zvanični Beograd ističe da je reč o podizanju operativne sposobnosti i obuci za mirovne misije uz strogo poštovanje vojne neutralnosti.
Pitanje koje se nameće je šta je sa moratorijumom na održavanje zajedničkih vežbi sa stranim partnerima koji je uveden u februaru 2022. godine na saradnju i sa NATO i Rusijom.
Direktor Evroazijskog bezbednosnog foruma Mitar Kovač za Jutro na RT ističe da moratorijum nije zvanično ukinut, ali da se u praksi ne poštuje.
"Mi imamo dvojnost u politici. Jedno govorimo za narod, drugo radimo u praksi. Moratorijum jeste brana za vežbe sa drugim zemljama sveta, tako se to pojavilo i u odnosima prema Ruskoj Federaciji. S druge strane, posle izvesnog vremena smo nastavili vežbe i sa pripadnicima NATO-a i sa pojedinim zemljama NATO pakta i to nije dobro, kao ni ove poruke koje nam dolaze iz sedišta NATO-a da mi treba da se spremamo za neko novo vreme. Poruke su i da raskinemo neke tradicionalne veze i da ne ugrožavamo na taj način bezbednost na Balkanu, ali i da budemo spremni da postanemo članica NATO pakta. To govore bez obzira na to što znaju da srpski narod nije za takvu promenu strateške pozicije u odnosu na vojnu neutralnost", navodi Kovač.
Ove vežbe nisu borbene misije i to je donekle, objašnjava Kovač, olakšavajuća okolnost. Kako ističe, "to su vežbe za pripremu naših snaga za mirovne misije".
"Nije nama potrebno neko novo znanje i veštine u tom poslu. Već dugo učestvujemo u tim operacijama. Ovo više izraz političke namere NATO-a da je prisutan tu i da javno ide informacija da vežba za Vojskom Srbije. Posebno ističu da se vežbe odvijaju na poziv srpskih vlasti, a ne na njihovu inicijativu. Problem je što oni regionalno posmatraju ove inicijative pre svega, Albanije i Hrvatske, kao i lažne države Kosovo, da su one u funkciji interoperabilnosti tih snaga pomoći prema kosovskim snagama, kao i da ove dve države pružaju veliku pomoć Kforu, to jeste opasnost", ocenjuje Kovač.
Komentarišući posetu ambasadora SAD pri NATO Metjua Vitakera svim državama koje kupuju oružje od SAD, Kovač ističe da ne toliko glasno, ali da je sigurno da Amerika vrši preko političkih i vojnih predstavnika, pritisak na srpske vlasti da se proizvode određeni sistemi i oružja u koprodukciji sa članicama NATO-a – u pogledu standardizacije i unifikacije.
"Time nam poručuju da ne nabavljamo 'tamo iz nekih zemalja'. To je verovatno poruka za Kinu pošto od Ruske Federacije već odavno ne nabavljamo. To je kao vreme u vreme posle Informbiroa, kada su naše oči bile uprte u Zapad, kad smo se odrekli Sovjetskog saveza. Takva matrica odnosa želi i sada da se nametne prema Srbiji u toj vojno-tehnološkoj saradnji", ističe Kovač.
Komentarišući Vitakerove izjave da su se "Srbija i SAD zajedno "rame uz rame" borile u Prvom u Drugom svetskom ratu", u kojima nije spomenuto nepoželjno – NATO agresija na SRJ, Kovač ukazuje da SAD preskaču taj period i posledice koje su došle sa agresijom.
"A to je politička afirmacija lažne NATO države 'Kosovo', njihovo stajanje danas iza tog projekta, kao i naoružavanje buduće vojske, oružanih snaga lažne NATO države. O tome se ne govori, a govori se o prijateljstvu sa državom kojoj ste oduzeli ili okupirali 14 odsto identitetske srpske teritorije. Problem je što u našim uzvratnim porukama ne podsete njih", podseća Kovač.
Osvrćući se na Vitakerovu konstataciju o tome gde Srbija treba da bude za 25 godina, kao i da "Srbija i SAD dele iste vrednosti", naglašava da su to "klasične političke floskule".
"Ne delimo vrednosti u pogledu toga da olako mogu da se oduzimaju tuđe teritorije, da se postane naglo prijatelj sa nekom zemljom. Mislim da Srbija i Amerika nikada neće biti prijatelji dok se ne reše pitanja KiM na prihvatljiv način u skladu sa interesima Srbije", ocenjuje sagovornik Jutra na RT.
Komentarišući to što je 2019. održana poslednja vojna vežba sa Rusijom, Kovač navodi da "se radi o jednoj nedoslednosti, da olako podležemo pritiscima velikih i moćnih sa zapadne strane, a ove druge, poput Ruske Federacije, držimo negde i odbijamo preko moratorijuma".
"To se opravdava time da Srbija zbog ukrajinske krize ne želi da deluje kao destabilišući faktor, a s druge strane, sve što se dešava sa Zapadom, opravda se kao mirovna vežba. Ovo nije dobro za našu doslednost i za politiku vojne neutralnosti. Već to prepoznaju i u regionu, ali i u Ruskoj Federaciji, da vojna neutralnost nije u praksi dovoljno opravdana. Ako želimo da budemo vojno neutralni, onda moramo da imamo isti broj vežbi i sa NATO-om i ostalim zemljama", zaključuje Kovač.