Svet se nalazi pred velikim političkim i ekonomskim promenama. Svetska kriza kuca na vrata, ali i nezaposlenost. Mirnodopska ekonomija propada, a Evropa se nalazi pred ulaskom u ratnu ekonomiju. Danas je 1. maj, a kakva je sudbina radnika u Srbiji?
Da li privreda može opstati samo sa stranim investitorima ili je to bila pogrešna odluka? Postoji li alternativni model razvoja?
Pravnik i narodni poslanik Branko Pavlović rekao je da 1. maj danas ima pretežno simboličan značaj, pošto smo od 2001. godine prihvatili neoliberalni koncept koji podrazumeva da je vlasnik kapitala sve, a da smo svi drugi samo "priključci i gedžeti" tom sistemu i da se čovek sagledava samo u funkciji profita.
"Tržišna ekonomija je potrebna i veoma važna, ali mora biti regulisana od strane države da bi mogla da daje dobre osobine konkurentnosti na jednoj strani, zato što sama po sebi dovodi do monopola i oligopola, koji posle ima devijacije i na političkoj ravni", objasnio je Pavlović u emisiji "Jutro na RT".
Sa druge strane, navodi, to što sistem ne može čoveku da da kroz platu, to ne znači, da ne može da mu da, dodaje, kroz dostupnost besplatnog obrazovanja, kvalitetnog zdravstva...
Smatra da smo ogromnu grešku napravili što smo dopustili da nam logika profita vlada stambenim sektorom, pa su cene otišle neverovatno nagore i učinile stanove nedostupnim, pogotovo za mlađe ljude.
"Moramo da se vratimo na dodelu stanova kao potrebe, kroz državne kompanije koje bi se masovno bavile izgradnjom stanova i onda bi njihovo pojavljivanje na tržištu u veoma velikoj meri smanjilo cene celokupnog tržišta", naglašava Pavlović.
Ističe da prava koja postoje i koja su propisana, u realnom životu, naročito u privatnom sektoru uopšte ne garantujemo zaposlenima, te da se "državni sektor teško obrukao" zato što u velikom broju svojih službi drži ljude na određeno vreme i na ugovorima o privremenim i povremenim poslovima iako je reč o stalnim potrebama za tom vrstom posla.
"Držite ljude u strahu i onemogućavate ih da uzmu kredit, da krenu da poboljšavaju svoje životne, odnosno stambene uslove", rekao je Pavlović.
"U konceptu koji mi primenjujemo u kontinuitetu od 2001. godine do danas, nema mesta za 1. maj. Za stvarno razmišljanje i promišljanje o pravima zaposlenih, onih koji žive od svog rada nema mesta, taj sistem je koncipiran na potpuno drugačiji način i on nas, kada je Srbija u pitanju, dovodi do neokolonijalne pozicije", dodao je.
U slučaju SAD, Pavlović kaže, da njih dovodi do manjih stopa rasta nego što su imali u periodu od 1950-1990. godine, kada su i oni vodili računa o pravima radnika.