Redovno zasedanje Svetog arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve počelo je danas liturgijom u Hramu Svetog Save u Beogradu kojom je načalstvovao patrijarh srpski Porfirije.
Saboru prisustvuju vladike SPC iz celog sveta.
Radni deo najvišeg jerarhijskog, crkveno-zakonodavnog i crkveno-sudskog tela SPC, pod predsedništvom patrijarha Porfirija i uz učešće arhijereja, počeće sutra u kripti Spomen hrama Svetog Save na Vračaru.
Po proceduri određenoj Poslovnikom o radu, zasedanje počinje usvajanjem dnevnog reda koji čine prispeli predmeti koje dostavlja Sveti Arhijerejski Sinod. Zasedanje će biti nastavljeno razmatranjem izveštaja o radu svih eparhijskih arhijereja, centralnih crkvenih tela, organa i zavoda.
Pitanje za Sabor: O "episkopu studenata"
Iako se dnevni red Sabora utvrđuje tek sutra, mediji danima unazad spekulišu šta bi mogle biti teme na zasedanju najvišeg crkvenog tela. Jedna je gotovo izvesna: rasprava o kanonskoj odgovornosti mitropolita žičkog Justina kojeg je sredinom februara Sveti arhijerejski Sinod razrešio upravljanja Eparhijom žičkom do redovnog zasedanja Sabora.
Sinod je, naime, pokrenuo kanonski postupak protiv mitropolita žičkog i privremeno ga razrešio upravljanja eparhijom, ostavljajući Saboru, čija je to i nadležnost, da da konačnu reč. U februarskom saopštenju Sinoda, "crkvene vlade", navodi se da je mitropolit žički počinio brojne kanonske i druge crkvene prestupe u upravljanju poverenom mu Eparhijom žičkom i to, kako su naveli, neovlašćenim osnivanjem tri privredna društva, zaključivanjem sa pravnim i fizičkim licima štetnih ugovora višemilionske vrednosti protivno crkvenim propisima, kao i neovlašćenim vršenjem pozajmica u višemilionskim iznosima.
"Sinod sa žaljenjem konstatuje da je Mitropolit žički G. Justin u proteklom periodu, sa ciljem da izbegne crkvenu i kanonsku odgovornost, sa svojim saradnicima uporno obmanjivao javnost da je 'politički progonjen' zbog aktuelne društvene i političke situacije u Srbiji, što odlučno demantujemo", navodi se u saopštenju ovog crkvenog tela.
"Odlučni demanti", međutim, nije imao gotovo nikakvog uticaja u delu javnosti, mahom opozicione. Oni smatraju da je ovaj arhijerej progonjen zbog svoje podrške studentima. Mitropolit je u junu prošle godine, povodom protesta u gradovima na teritoriji njegove eparhije, na zvaničnom sajtu objavio saopštenje za javnost u kojem upozorava predstavnike vlasti da "zloupotreba sile ne može doneti mir", dok "svima onima koji nevini stradaju dajemo molitvenu podršku da opstanu i istraju na putu istine" - iz kojeg bi zlonamernici mogli pomisliti da predstavnici vlasti nemaju molitvenu podršku mitropolita žičkog.
Takođe, mitropolit Justin odobrio je da grupa studenata iz Novog Pazara, koji su pešačili na obeležavanje godišnjice pada nadstrešnice u Novom Sadu, prespava u konacima manastira Studenica, a i jedan je od šest arhijereja potpisnika pisma kojim se negoduje zbog teksta vladike kruševačkog Davida o protestima - najpoznatijeg po korišćenju termina "srpske ustaše" - i u kojem šestorica episkopa, kako se protumačilo, daju podršku studentima. Sve ovo, u analizi prozapadnih medija i dela javnosti, pravi je razlog pokretanja kanonskog postupka protiv mitropolita žičkog.
Optužbe koje je Sinod naveo u svom saopštenju gotovo da se i ne pominju - niti se demantuju kao lažne ili montirane. Kao što se retko pominje i deo sinodskog saopštenja u kojem se navodi da je pregled materijalno-finansijskog poslovanja eparhije vršen na osnovu odluke Patrijaršijskog upravnog odbora od 24. oktobra 2023. Dakle, provera materijalnog poslovanja počela je mnogo pre i pada nadstrešnice i studentskih protesta.
Možda se, dakle, i može dozvoliti mogućnost da se radi o unutrašnjem crkvenom pitanju, a ne o političkom obračunu, jer za razliku od "ćacija" i "blokadera", svi arhijereji okupljeni u Saboru pripadaju jednoj "stranci" - Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja im je preča od svake političke opcije. Ako je to neko zaboravio, od laičkih ili sveštenih lica, trebalo bi ih podsetiti.
Univerzitet Sveti Sava
Crkveno školstvo obavezna je tema koja se svake godine razmatra na zasedanju najvišeg crkvenog tela, koje i donosi odgovarajuće odluke vezane za crkvenu prosvetu. Stoga ne bi bilo neočekivano da se članovi Sabora bliže upute o koracima koji su preduzeti na osnivanju Univerziteta Sveti Sava od prethodnog majskog zasedanja do ovog tekućeg.
Srpska pravoslavna crkva sa Republikom Srbijom potpisala je prvo Memorandum o razumevanju, a potom početkom maja i Memorandum o saradnji na osnivanju Univerziteta Sveti Sava. Već prva vest iz Vlade Srbije, o potpisivanju memoranduma o razumevanju, tumačena je u delu univerzitetske javnosti kao atak na državni univerzitet, da bi potom ceo poduhvat bio prozvan "crkvenom varijantom škole mladih lidera", kako su ga nedavno nazvali sagovornici N1.
Ponovo iz saopštenja SPC, koja je pojašnjavala medijima kakav je memorandum inicijalno potpisan, saznali smo da je Univerzitet Sveti Sava crkvena inicijativa, ne državna. Kao i da je memorandum početni okvir za njegovo osnivanje, a ne "završeni čin koji već sada proizvodi konačne posledice". Srpska crkva je malo toga rekla o ovom projektu, istina malo ko je šta i pitao jer su se uveliko raspravljale "konačne posledice" - država osniva "svoj" univerzitet da uguši "nepodobne" fakultete sa kojih su krenuli protesti protiv vladajuće strukture. I tako u prozapadnim medijima dobijamo jednu zaokruženu predsaborsku sliku: SPC uklanja vladike koji podržavaju studente i osniva univerzitet da uguši studentsko-profesorski bunt.
To što je sama SPC pokušala da objasni da na ovo gleda kao na dugoročni projekat koji je tek u začetku, a ne kao na izborni adut za sledeće glasanje u narednim mesecima, nije imalo mnogo važnosti kada su se odmeravali argumenti za i protiv u delu javnosti koja je komentarisala čitavu stvar. Kao što je u treći plan palo i to što državni univerziteti, i bez Univerziteta Sveti Sava i svih budućih univerziteta, godinama unazad imaju problem sa popunjavanjem upisnih kvota i smanjivanjem broja studenata - što zbog demografskih razloga, što zbog odlazaka u inostranstvo ili konkurencije postojećih privatnih fakulteta.
Osim što problemi za državne univerzitete nisu počeli ni sa protestima ni sa osnivanjem Univerziteta Sveti Sava, već mnogo pre toga, u uređenom svetu, bilo bi dobro širokoj javnosti makar ponuditi kao opciju mogućnost da treba da postoje oba univerziteta, i državni i crkveni. Da vidimo prvo da li možemo zajedno, pre nego što se pocepamo na sastavne deliće.
Kosovo i Metohija
Najviše crkveno telo redovno razmatra i izveštaje o stanju u svim eparhijama Srpske pravoslavne crkve, a decenijama unazad posebna pažnja se posvećuje Eparhiji raško-prizrenskoj i stanju na Kosovu i Metohiji. Sabor se neretko oglašavao i posebnim saopštenjima o KiM, što je poslednji put učinjeno 2024, ali prethodno i 2023. godine, kada su podrobno navedeni i problemi sa kojima se suočava Crkva na Kosmetu.
Sabor je te 2024. godine reagovao na zabranu "kosovskih vlasti" ulaska na KiM patrijarhu srpskom i sedmorici arhijereja koji su krenuli u Pećku patrijaršiju gde je trebalo da bude održan svečani, liturgijski početak Sabora. SPC je tada saopštila da je "ovo bezakonje učinjeno pred licem sveta...bleda slika onoga što tamošnja vlast svakodnevno čini srpskom narodu koji živi na svom vekovnom životnom prostoru" i pozvala međunarodne organe na KiM da učine sve da se prestane sa flagrantnim kršenjem ljudskih prava i osnovnih sloboda srpskog naroda.
Na kraju zasedanja, ukazano je i da se "problemi na Kosovu i Metohiji moraju rešavati isključivo dijalogom, zasnovanim na poštovanju Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN i međunarodnim poveljama koje garantuju očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Srbije na ovom prostoru", što je više puta iskazani stav srpske Crkve.
Godinu dana ranije, u posebnom saopštenju o Kosovu i Metohiji Sabor je ponovio stav da bi "prihvatanje samoproglašene nezavisnosti Kosova i Metohije, posredno ili neposredno, de facto ili de iure, bilo u direktnoj suprotnosti sa međunarodnim pravom". Takođe, ukazano je na konkretne probleme sa kojima se SPC suočava na KiM: niz napada na hramove i sprečavanje procesa obnove onih oštećenih ili uništenih, reinterpretacija garancija za zaštitu imovine i ekonomskih prava srpskih manastira, neprihvatanje čak ni zvaničnog imena Srpske pravoslavne crkve od strane albanskih vlasti.
Srpska crkva je upozoravala na nameru prištinskih vlasti da stvore "etnički albansko Kosovo" praktično bez Srba - što je namera koja se neprekinuto sprovodi i dan-danas. Između dva zasedanja Sabora, na KiM su se na udaru našle poslednje institucije države Srbije na Kosmetu: zdravstvo i školstvo. Kako stvari sada izgledaju, prištinske vlasti nemaju nameru da stanu, a ostala im je još jedna srpska institucija na KiM na koju se, još uvek, nisu ovako brutalno obrušili s namerom da je ugase - Srpska pravoslavna crkva.
Pod tačkom razno
Hoće li Eparhija žička biti podeljena i da li će mitropolit raško-prizrenski Teodosije preći na novu eparhiju, da li će se raspravljati o "finansijskim malverzacijama" u Kovilju i Herceg Novom, o kojima nas je u nastavcima izveštavala Nova S, ali za koje ne čusmo ništa od nadležnih crkvenih organa i da li će ovo biti Sabor koji će promeniti budućnost crkve, kako se pompezno najavljuje u prozapadnim medijima, saznaćemo ubrzo u danima koji su pred nama.
Skloni da od svega napravimo političko pitanje, izgleda da smo mi više nego drugi pravoslavni narodi zainteresovani za arondaciju eparhija i crkvena postavljenja - jer se to obavezno detaljno pretresa pred svaki Sabor u javnosti, koja nema baš nikakvog ni uticaja ni ovlašćenja da odlučuje o granicama eparhija ili postavljenju arhijereja.
U svim tim pretpostavkama, nezvaničnim saznanjima, crkvenim strujama, poziciji i opoziciji među vladikama, treba se vratiti i na one osnovne postavke. Kako mu i ime kaže, Sabor upravlja Crkvom zajednički, saborno. Čini ga patrijarh i 37 arhijereja i 16 vikarnih episkopa među kojima je predsedavajući patrijarh prvi među jednakima, dok glas svakog vladike takođe ima svoju težinu. Sabor se sastaje radi rešavanja crkvenih, administrativnih pitanja, ali je osnovni cilj zasedanja da demonstrira jedinstvo srpske Crkve: i kroz zajedničku liturgiju svih episkopa i kroz njihov zajednički rad. Ako toga nema, onda imamo mnogo većih problema od toga ko će biti mitropolit žički.