Srbija je jedina zemlja u regionu koja nema Zakon o nestalim licima. Gotovo dve decenije, porodice nestalih čekaju zakon koji bi im doneo pravnu zaštitu, finansijsku pomoć i institucionalno priznanje njihovog statusa.
U Srbiji je nacrt zakona o nestalima pripremljen u februaru 2025. godine, ali je zbog personalnih promena u ministarstvu, javna rasprava odložena. Najavljeno je da će se taj propis odnositi na sve porodice nestalih sa prostora cele bivše Jugoslavije. Prema podacima iz aprila 2025. godine, sudbina 11.000 nestalih iz cele Jugoslavije nije razjašnjena dok se na KiM traga za 570 ljudi.
Ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski najavila je da će tokom ove godine biti usvojen zakon, navodeći da je taj poduhvat podržao predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Istakla je da su u resornom ministarstvu smatrali da ovaj projekat zaslužuje institucionalnu podršku i da su želeli da daju doprinos udruženju koje je pokušalo da otrgne od zaborava svoje najmilije, nestale sa područja Hrvatske i Kosova i Metohije.
Prema procenama, ima oko 7.000 lica koje će ostvariti ovo pravo. Predstavnici udruženja porodica nestalih nadaju se da će ove godine biti donet zakon o nestalima.
Predsednica Udruženja porodica nestalih i poginulih "Suza" Dragana Vujančević Đukić istakla je da bi se ovim aktom rešilo mnogo problema, da bi porodice nestalih trebalo zakonom da dobiju status od posebnog interesa za državu kako ne bi morali da brinu o egzistenciji.
Predsednica koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih, poginulih i ubijenih lica Mirjana Božin za "Jutro na RT" navodi da je u ovoj priči zato što je njen otac Miodrag Slavko u julu 1991. godine odveden na informativni razgovor sa ostalim komšijama, koje se nikada nisu vratile.
"Veoma je važno napomenuti da su oni odvedeni pre početka sukoba u Hrvatskoj, a Republika Hrvatska je priznata tek u februaru 1992. godine. Osim tih civila koji su bili Srbi, koji su odvedeni, mučeni i ubijani, ja sam svog oca pronašla nakon što je ubijen i bačen u Dunav, a njegovo telo, koje je reka donela do Novog Sada, tu je ekshumirano i sahranjen je kao N. N. lice. Borba moje porodice i mene je trajala 15 godina da pokušamo da ga pronađemo. On je tek identifikovan DNK analizom i sahranjen je u Vukovaru na gradskom groblju", svedoči Božin za RT Balkan.
Porodice nestalih, ukazuje Božin, 35 godina žive u neizvesnosti dok međunarodna zajednica ne reaguje.
"Mi tragamo za još za 9.579 lica. To je veliki broj, od toga je trećina Srba. Ko je imao pravo da ubije mog oca samo zato što je Srbin? Nema odgovora. Borićemo se do kraja, da pronađemo svako lice i da ih na dostojanstven način sahranimo i da im damo ime i prezime kako bi porodice mogle da ožale svoje", poručuje Božin.
Kako navodi, komisije koje su formirane na području bivše Jugoslavije, se ne sastaju, a potpisani protokoli se ne poštuju.
"U mrtvačnicama u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijecise nalazi oko 900 posmrtnih ostataka , oko 350 u Prištini, i u BiH 1.650. To bi značilo da, kada bi se politika malo pomerila iz ovog našeg humanitarnog pitanja, da se delom otvore te mrtvačnice, da se analiziraju preko DNK, da bi porodice našle spokoj i mir. Imamo u Hrvatskoj poznatih grobnica, koje se ne otkopavaju", navodi Božin.
Na pitanje o "Žutoj kući" i da li postoje šanse da ona u budućnosti dobije svoj pravni epilog, Božin ističe da se nada da će dobiti.
"Moramo da istrajemo na tom putu jer znamo da bez našeg pritiska, sve će pasti u zaborav", zaključuje Božin.
Kako ističe, delegaciju udruženja nestalih je 2019. primio predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je, dodaje, dao podršku, ali u međuvremenu, zakon još nije donet.
"Ove godine je formirana nova radna grupa, zakon je skoro 98 odsto gotov. Održane su dve sednice u martu, jedan sastanak sa ministarkom Đurđević Stamenkovski i Veljkom Odalovićem iz Komisije za nestale. Trebalo je da se usaglasimo oko nekih članova gde su porodice dale primedbe. Potom bi trebalo da bude održana završna sednica i da krenemo u javne rasprave nakon čega bi zakon bio donet", objašnjava Božin.
Zakonom bi, kako navodi, trebalo da se prizna status žrtve, prava na osnovu koji bi porodice imale pravičnu nadoknadu.
"Bio bi regulisan status naših udruženja, da porodice shvate da je kroz taj zakon, država stala iza njih. Da i mi imamo Dan nestalih, kao i muzej gde bismo pohranili sve podatke, da se ne dozvoli da se istorija prekraja i da brojke budu zaboravljene", zaključuje Božin.