Napad na studentski dom i internat u Starobeljsku u režiji Kijeva, predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin nazvao je terorističkim napadom neonacističkog režima i naredio je vojsci da uzvrati. I kontranapad usledilo je u vidu masovnog raketnog udara na vojnu infrastrukturu, između ostalih, i moćnom ruskom raketom "orešnik".
Ipak, i posle ovih zločina kijevskog režima, upadljiva je i neosetljivost zapadne javnosti, kao i u drugim slučajevima, kada god dođe do ratnog ili terorističkog napada uperenog protiv ruskih civila.
Govoreći o napadu u Starobeljsku i dvostrukim standardima zapadnih medija, filozof Aleksandar Lukić za Jutro na RT ističe je, kada je Zapada u pitanju, sloboda medija floskula koja se krije iza održavanja globalističkog zapadnog režima.
"Sve što taj globalistički režim radi, direktno ili preko Ukrajine, taj režim će to podržavati preko svojih sredstava informisanja. I, kada se dogodi nešto što tom globalističkom režimu ne odgovara, kao što je zločin koji njihova strana počini, naravno, o tome neće izveštavati", navodi Lukić za RT Balkan.
Sloboda medija o kojoj se toliko govori, ukazuje Lukić, ne postoji na Zapadu. Bi-Bi-Si i Si-En-En imaju svoje kancelarije u Moskvi, ali uprkos tome, oni su odbili da dođu u Starobeljsk, da se uvere da je na mestu napada bio internat.
"Si-En-En je nešto što je sadašnji predsednik Amerike označio kao televiziju lažnih vesti. Mi smo Si-En-En dobro upoznali devedesetih godina, kada je bio prisutan na unapred insceniranim događajima, a koji su posle imali kao posledicu imali određene pritiske i sankcije prema našoj zemlji. Si-En-En je sebe ogolio na raznim drugim mestima i o njima ne možemo da govorimo kao o nekoj referenci slobodnog novinarstva", podseća Lukić.
Na konstataciju da se u Rusiji emituju i glavni mediji sa Zapada, dok na Zapadu ne mogu da se gledaju ruski mediji, Lukić ukazuje na zabranu RT i Sputnjika u zapadnim zemljama.
"Iako su zabranili RT i Sputnjik, na Zapadu i dalje tvrde da kod njih postoji sloboda medija, a da u Rusiji ne postoji, označavajući ruske medije sredstvom propagande, a ne medijima. Šta znači biti medij prema njihovim kriterijumima - znači da izveštava onako kako odgovara njihovom režimu ili o određenim događajima neće izveštavati. U skladu sa tim i izdaju ova saopštenja, kao u slučaju Starobeljska, da su na odmoru i da zbog toga neće izveštavati. Cinizmu Zapada nema kraja", naglašava Lukić.
Na pitanje kolika je odgovornost na građanima, da u takvim okolnostima, sami dođu do više izvora i istine, Lukić ističe da je "na nama velika odgovornost, ali da ljudi nemaju vremena da se toliko udubljuju u sve teme i sami istražuju". Zato se, dodaje, oslanjaju na medije koji su po njihovim kriterijumima relevantni.
"Da biste došli do istine na taj način, morate da potrošite određeno vreme, a mnogo je događaja na lokalnom i svetskom nivou. Ako hoćete da dođete do istine, moraju da se prate više različitih medija. Treba gledati i medije za koje mislite da nisu dobri", navodi sagovornik Jutra na RT.
Svedoci smo, ističe Lukić, da se oni koje Zapad smatra arhineprijateljima, ne mogu predstavljati u njihovim medijima kao žrtve, a da se govori o tome da je zločin počinila njihova strana.
"U tom slučaju, odlučuju da ćute o nekom događaju, što je blaža varijanta. Druga opcija je da plasiraju priču da se taj napad nije dogodio, da to uopšte nisu bila deca i da su Rusi to uradili. U slučaju Starobeljska, odlučili su se za ćutanje, jer je previše argumenata na drugoj strani koji bi pobili tu priču", ukazuje Lukić.
On podseća da smo taj narativ i sami iskusili tokom ratova devedesetih, kao i to što se Srebrenica koristi da se dokaže kako su "Srbi genocidan narod".
"Mi smo to naučili iz našeg iskustva kako zapadni mediji govore o "stvarnosti", menjajući je ili izmišljajući je. Zapadni mediji devedesetih godina imali su ulogu da nas predstave kao zločinačku, da smo mi ti koji su izazvali rat u Jugoslaviji", zaključuje Lukić i dodaje da se i danas "sve što se ne uklapa u njihov narativ, proglašava diktaturom".