U Skupštini Crne Gore, pod objašnjenjem da se ispravlja nepravda prema kraljevskoj porodici Crne Gore, usvojena je izmena Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš.
Epilog je da će Fondacija Petrović Njegoš koju vodi Nikola Petrović, a koja prema zvaničnim podacima zapošljava dvoje ljudi, na godišnjem nivou iz budžeta Crne Gore dobiti 100.000 evra, kao i da će dvorac "Kruševac" u Podgorici pripasti potomcima vladarske porodice Crne Gore.
Međutim, epilog je i da je u ovom zakonu ostala formulacija "nasilna aneksija" za događaj iz 1918. godine, kada je Velika narodna skupština, odnosno Podgorička skupština, donela odluku o ujedinjenju Kraljevine Crne Gore sa Srbijom.
Nije moralo da bude tako.
Poslanik Socijalističke narodne partije Bogdan Božović podneo je amandman na ovaj zakon u kom je zatražio da se izmeni član 1. "U Zakonu o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš u članu 1 riječi: 'nasilne aneksije države', zamenjuju se riječima 'ujedinjenje Crne Gore i Srbije'".
SNP je kao i prethodnog puta predala amandman, jer je u članu 1 navedeno da se desila "nasilna aneksija", što je po našem sudu u suprotnosti sa istorijskim činjenicama, pojašnjava poslanik Božović u izjavi za RT Balkan.
"Međutim, kao i prethodnog puta nismo dobili podršku većine za naš predlog i iz tog razloga smo ga povukli. Nemamo ništa protiv da se riješe imovinsko-pravni odnosi između države Crne Gore i dinastije Petrović-Njegoš, ali ne na uštrb istorijskih činjenica", kaže Božović.
Napominje da "ujedinitelji nisu bili izdajnici, već jedni od najboljih sinova naše države".
Božović i njegova partijska koleginica Slađana Kaluđerović bili su uzdržani na sinoćnjem glasanju o zakonu. Poslanici Demokratske narodne partije bili su protiv.
Međutim, za izmenu zakona, uprkos spornoj formulaciji glasali su drugi poslanici nekadašnjeg Demokratskog fronta, između ostalih i predsednik skupštine i Nove srpske demokratije Andrija Mandić.
Kada je Skupština Crne Gore 2018. godine usvojila Rezoluciju kojom se proglašavaju ništavnim odluke Podgoričke skupštine iz 1918. Mandić je na sednici srčano branio ujedinitelje i odluku tadašnjeg naroda Kraljevine Crne Gore.
Demokratski front, čiji je Mandić bio jedan od lidera tada je predložio rezoluciju "Nikad više 1916." kojom bi se osudila kapitulacija Kraljevine Crne Gore u Prvom svetskom ratu.
"Svi se mi iz Demokratskog fronta stidimo odluke tadašnjeg kralja Nikole i Vlade Crne Gore da položi oružje, a to nije bila slaba vojska, nego veoma moćna vojska naoružana najboljim puškama, najboljom artiljerijom, imala jasne ratne ciljeve, imala pouzdane saveznike Srbiju i Rusiju, mogla da odstupi i ta naša vojska, kao što je srbijanska, ali političke igre i izdaja koja se desila 1916. dovela je Crnu Goru da se nađe u sramotnom položaju", rekao je Andrija Mandić, tom prilikom 29. novembra 2018. godine.
Šta se desilo u međuvremenu?
Božović podseća da je Nova srpska demokratija glasala za njegov predlog amandmana o ujedinjenju u skupštinskom odboru, ali je u plenumu izostala podrška.
Pokušali smo da dođemo do pojašnjenja za ovaj postupak u NSD, ali nismo dobili odgovor. Umesto toga, iz ove stranke stiže saopštenje njenog portparola Marka Miličića.
Glasanje o izmenama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš nije bilo glasanje o istoriji 1918. godine, niti o karakteru tadašnjeg ujedinjenja, kaže Miličić.
"Bilo je to glasanje o konkretnim imovinsko-pravnim pitanjima, statusu fondacije i uređivanju odnosa države prema potomcima jedne istorijske dinastije. Oni koji danas pokušavaju da predstave drugačije svjesno zamjenjuju teze i koriste ovu temu za dnevnopolitičke obračune", navodi Miličić.
Dodaje da se sinoć tokom glasanja "jasno videlo koje sve partije od DPS-a do SNP-a i dan danas baštine revolucionarni komunistički duh, a cijeli svijet se i dan danas sjeća kakav je odnos njihovih ideoloških prethodnika bio prema raznim carskim i kraljevskim dinastijama - počevši od Romanova, preko Karađorđevića, pa do Petrovića - Njegoša".
"Kao što je to bio slučaj i ranije, znamo da kada bi se ove partije pitale, dinastiji Petrović-Njegoš ne bi dali ništa. Mi to od njih nismo ni očekivali, ali neka nas poštede svog 'revolucionarnog žara' i to ostave za svoja četiri zida. Jasno je da se bivši komunisti plaše onoga što je sinoć rekao predsjednik Mandić – a to je da se ovim trasira put ka povratku otuđene imovine Srpske pravoslavne crkve, drugih vjerskih zajednica, naše dinastije Karađorđević i brojnih drugih koji su trpjeli teror totalitarnog komunističkog režima od 1945. godine", navodi se u saopštenju.
Kako dodaje Miličić, NSD nije, niti će ikada biti predlagač zakona kojima se "ostvarenje vekovnih težnji našeg naroda naziva bilo čime drugim do ujedinjenjem, za koje su, podsjetiću, bili i zelenaši i bjelaši, odnosno i podržavaoci dinastije Petrović Njegoš i dinastije Karađorđević".
"Poslanici NSD podržali su pomenuti predlog PES-a, jer smo stranka koja, između ostalog, njeguje sve pozitivne tekovine monarhističke misli blagorodne dinastije Petrović Njegoš, a posebno njen svesrpski duh", zaključio je Miličić.
Srpstvo kralja Nikole Petrovića nije potrebno posebno isticati, on se njime dičio u svakoj prilici – od stihova pesme "Onamo, namo", do toga da je njegov kovčeg na večni počinak umotan u trobojku.
Ipak, treba reći da je kralj Nikola Petrović 1916. godine napustio Crnu Goru i do kraja rata ostao u egzilu. Austrougarska je okupirala Crnu Goru, a kapela u kojoj je počivao vladika Petar Petrović Njegoš je granatirana i razrušena.
Tokom odsustva kralja, Podgorička skupština donela je odluku o ujedinjenju sa Srbijom – veće u kojem su pravo glasa imali i protivnici i zagovornici ujedinjenja.
Ideja o ujedinjenju Srba ni kralju Nikoli nije bila strana, naprotiv, radio je na ujedinjenju Crne Gore i Srbije sa Mihailom Obrenovićem još 1866. godine, a sporazum, koji nikada nije zaživeo, predviđao je poseban status za njega i dinastiju Petrovića.
"Nikola Petrović je naročito u mlađim godinama bio iskreni pristalica ideje srpskog ujedinjenja. Iako je, kako je bio duže na vlasti, sve više smatrao da srpsko ujedinjenje treba da bude na čelu sa dinastijom Petrovića, odnosno njime kao vladarem Crne Gore", rekao je ranije za RT Balkan akademik Slavenko Terzić.
Dodao je da je samo po sebi razumljivo da to nije bilo realno, jer je Srbija bila finansijski, politički i kulturno mnogo razvijenija od Crne Gore, a u 19. i početkom 20. veka postala je i stožer srpskog ujedinjenja na celom južnoslovenskom prostoru.
Na čelu Srbije bio je unuk kralja Nikole, Aleksandar Karađorđević, inače jedini kralj koji je rođen i odrastao u crnogorskoj Prijestonici – Cetinju.
Međutim, porodična svađa dede i unuka oko prestola ostala je tema svađalica i dugo nakon što su propala njihova kraljevstva. Prilika da se nepravda prema ujediniteljima ispravi, juče je u Podgorici ponovo propuštena.