Godišnjica progona Srba iz doline Neretve: Srpske žrtve nisu dočekale pravdu

Pred sudom Bosne i Hercegovine osuđeno je svega šest pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) za zločine počinjene 1992. u logoru Dretelj kod Čapljine i Vojnoj ambulanti u Mostaru, podsetio je Linta. Šta Srbija treba da uradi po pitanju negovanja kulture sećanja?

Predsednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta izjavio je danas da za masovna ubistva, progon, svirepa mučenja i torture zarobljenih Srba iz Hercegovine niko nije odgovarao i da bi trebalo osnovati Memorijalni centar srpskih žrtava na području bivše Jugoslavije kako bi se stradnje srpskog naroda sačuvalo od zaborava.

On je to izjavio povodom 34 godine od akcije hrvatskih oružanih snaga "Čagalj", pokrenute sa ciljem etničkog čišćenja srpskog naroda iz doline reke Neretve.

Linta je naveo da je pred sudom Bosne i Hercegovine osuđeno svega šest pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) za zločine počinjene 1992. u logoru Dretelj kod Čapljine i Vojnoj ambulanti u Mostaru.

"U pitanju je jedan od mnogih potvrda da pravosuđe BiH nije nepristrasno i profesionalno i da srpske žrtve i njihove porodice ne mogu da očekuju pravdu iako postoje brojni dokazi o zločinima. Naša je obaveza da se sećamo i odajemo počast stradalim Srbima u zločinačkoj akciji 'Čagalj'. Jedan od važnih načina negovanja kulture sećanja na stradanje našeg naroda jeste da Srbija osnuje državnu instituciju tj. Memorijalni centar srpskih žrtava na području bivše Jugoslavije", rekao je Linta.

Linta je podsetio da je zločinačku akciju, koja je trajala od 7. juna do 26. juna 1992. godine, pokrenula Hrvatska vojska, a da su u njoj učestvovali HVO, HOS i jedna muslimanska dobrovoljačka jedinica na čelu sa generalom Jankom Bobetkom.

"Tokom zločinačke akcije 'Čagalj' (hrvatski naziv 'Lipanjske zore') sa područja Mostara, Čapljine, Stoca i drugih mesta u dolini Neretve prognano je više od 40.000 Srba i više od 600 Srba je ubijeno ili se vodi kao nestalo. Opljačkano je i spaljeno 55 srpskih sela. Najveći broj objekata koji se nalazio u privatnom vlasništvu Srba je bio opljačkan, zapaljen, oštećen ili uzurpiran", naveo je Linta.

Dodao je da su uništeni mnogi duhovni objekti među kojima su manastir Žitomislić, crkva sa spomen kosturnicom u Prebilovcima gde su bile sahranjene kosti mučenika iz 1941. godine, Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru, svi pravoslavni hramovi u dolini Neretve, kao i drugi materijalni tragovi kulture i spomeničke baštine srpskog naroda.

Linta je napomenuo da je na teritoriji Mostara postojalo najmanje deset logora i mesta zatočenja za Srbe. Prema njegovim rečima, Srbi iz Mostara odvođeni su i u logore u drugim opštinama gde su zatvarani, zverski mučeni i ubijani.

"Ovi podaci ne obuhvataju mesta zatočenja koja su se nalazila u privatnim objektima, gde su Srbi zatvarani pojedinačno ili u manjim grupama. Najzloglasnija mučilišta bila su nekadašnja vojna ambulanta, sedište HOS-a, zatvor 'Ćelovina' u Mostaru, ali i logor 'Dretelj' u Čapljini, logor u Ljubuškom, te zloglasni logor 'Lora' u Splitu", naveo je Linta.

Dodao je da je tokom rata u velikim razmenama između zaraćenih strana evidentirano najmanje 843 zatočenih Srba iz Mostara i drugih mesta u dolini Neretve, navodi se u saopštenju.