"Grdne" poruke Beograda i Podgorice: Između onoga što narod misli i što politika govori

Poslednjih dana Srbija i Crna Gora ratuju saopštenjima o "hibridnom ratu", priznanju lažne države, "dokazima nezavisnosti"

Bilo je u raznim vremenima velikih izazova za odnose Srbije i Crne Gore. Mešetarili su "milogorci", "montenegrini", komite, Beograđani koji su hvalili "demokratiju" Mila Đukanovića, autonomaši koji su se šepurili po Cetinju za neki evro donacije, "geodeti" koji su hteli da upisuju Ostrog u državni katastar... No, sve su to bratski narodi, koji nemaju bližeg, nadjačali. 

Koliko god su "ratne" trube među političarima glasne, nisu glasnije od zadužbine Mojkovačke bitke, od Njegoševih poruka sa vrha Lovćena, od toga da je najmanje svaka treća porodica i "tamo i ovamo", pa do toga da je opšte mesto, a i prirodno da Crnogorci okreću glavu ka Beogradu...

I zato je svaki put, kada se Srbi i Crnogorci nazivaju "grdnima", teško za slušati. A, taj narativ bukti ovih dana preko saopštenja Beograda i Podgorice. 

"U Crnoj Gori postoji izreka: 'Niko te ne nagrdi kao grdni'. Upravo ona možda najbolje oslikava apsurdnost tvrdnje da Crna Gora vodi hibridni rat protiv bilo koga. Ostavljamo javnosti da proceni da li takve izjave treba posmatrati kao uvod u nove kampanje dezinformacija i političkih pritisaka ili kao pokušaj skretanja pažnje sa problema koji nemaju nikakve veze sa Crnom Gorom", oglasilo se Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore na čijem je čelu Ervin Ibrahimović, negirajući da Crna Gora vodi hibridni rat protiv Srbije, što se prethodnih dana moglo čuti iz dela beogradske vlasti. 

Kako su poručili "očigledno je da, što je Crna Gora bliža ostvarenju svog strateškog cilja – članstvu u Evropskoj uniji – i što se više približavaju izborni procesi u našoj zemlji, postaju učestalije izjave iz susedne države koje svedoče o nespremnosti dela političkih struktura da prihvate jednostavnu činjenicu da su okruženi suverenim, međunarodno priznatim i ravnopravnim državama, a ne prostorima koji bi jednog dana trebalo da budu vraćeni bilo kakvim zamišljenim političkim ili nacionalnim centrima". 

Podsetili su i da "Crna Gora nije obnovila svoju nezavisnost protiv bilo koga niti uprkos bilo kome", te da su "građani i građanke Crne Gore slobodno, demokratski i na referendumu čije je rezultate priznao celi svet doneli odluku da obnove državnu nezavisnost i vrate puno dostojanstvo jednoj od najstarijih država u Evropi". 

"Kao odgovorna članica NATO saveza i država koja predvodi proces evropske integracije na Zapadnom Balkanu, svoje odluke donosimo samostalno, suvereno i isključivo u skladu sa interesima svojih građana i države Crne Gore. Crna Gora želi najbolje moguće odnose sa svim susedima, uključujući Srbiju. Međutim, dobrosusedski odnosi mogu se graditi jedino na međusobnom poštovanju, ravnopravnosti i prihvatanju realnosti. U tom kontekstu, najodlučnije odbacujemo tvrdnje kako je Crna Gora bilo kome oduzimala teritoriju", naveli su.

Ministarstvo spoljnih poslova Srbije istaklo je da je primilo k znanju saopštenje i da "ono nažalost predstavlja potvrdu hibridne prirode delovanja pojedinih krugova u Crnoj Gori prema političkom životu Srbije".

"Umesto ovakvih oštrih i suštinski ničim izazvanih saopštenja i javnih prozivki, i pokušaja ućutkivanja, jasno usmerenih sa idejom neprimerenog uticaja na politički život Srbije, smatramo da bi za odnose dve susedne države bilo korisnije da se sva pitanja rešavaju kroz institucionalni dijalog i diplomatske kanale. Srbija dosledno poštuje državnost i teritorijalni integritet Crne Gore. Istovremeno, ne možemo a da ne primetimo da vlasti Crne Gore već godinama ne pokazuju isti stepen poštovanja prema teritorijalnom integritetu Republike Srbije. Zbog toga su pokušaji da se Srbiji drže lekcije o poštovanju državnosti i suvereniteta najblaže rečeno neubedljivi", poručili su iz kabineta Marka Đurića.

Srbija, kako su dodali, nema nikakve pretenzije prema Crnoj Gori, koju najveći broj građana naše zemlje poštuje i voli, niti dovodi u pitanje njenu državnost.

"Ali Srbija i njeni predstavnici imaju svako pravo da ukažu na pojave koje narušavaju dobrosusedske odnose, uključujući kontinuirano stvaranje atmosfere u kojoj se Srbija predstavlja kao problem, a sve češće i kao pogodan izgovor za unutrašnje političke neuspehe. Umesto pokušaja omalovažavanja i ućutkivanja, bilo bi korisnije da se zajednički posvetimo pitanjima koja su od stvarnog interesa za građane obe države: ekonomskoj saradnji, infrastrukturnom povezivanju, slobodi kretanja ljudi i jačanju međusobnog poverenja. Srbija će, kao i do sada, voditi odgovornu i ozbiljnu politiku prema Crnoj Gori, očekujući da se isti principi uvažavanja i poštovanja primenjuju i prema Srbiji", podvučeno je. 

Najveći udarac koji je Podgorica zadala Beogradu, a pod patronatom NATO-a i Evropske unije, je priznanje lažne države. I to su odradile političke elite, mimo volje naroda. Duško Marković, bivši premijer Crne Gore, rekao je da je 2008. bila uzavrela atmosfera i da je preko 80 odsto ljudi bilo protiv priznanja tzv. Kosova. Isto raspoloženje među narodom vlada i danas. Pa zato imamo odluku Opštine Zeta koja je poništila odluku o priznanju tzv. Kosova, a prema najavama, uskoro će isto učiniti i Pljevlja. 

Takođe, oglušivši se o volju ljudi, Đukanović je Crnu Goru uveo u NATO.

Potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić izjavio je da saopštenje Ministarstva spoljnih poslova Crne Gore predstavlja vrhunac licemerja i uvreda na račun Srbije, dodajući da su ovakva saopštenja u međunarodnim odnosima veoma retka i daju se kad su odnosi između država u teškoj krizi, maltene pred rat. Kako je rekao "čak su i Trampova saopštenja protiv Irana blaža nego saopštenje crnogorskog ministarstva, jer se od Srbije želi napraviti neprijatelj, a Crna Gora nema većeg prijatelja od Srbije".

"U toj zemlji živi veliki broj Srba, normalno je da joj želimo sve najbolje. U Srbiji živi na stotine hiljada ljudi poreklom iz Crne Gore, i nikada niko zbog toga nije imao problema, čime se ponosimo. Čak su i predsednici države i premijeri bili poreklom iz Crne Gore. Decenijama već postoji u Crnoj Gori neprijateljski narativ prema Srbiji. Čime je to Srbija zaslužila, šta je Srbija uradila protiv Crne Gore? Kome je u interesu neprijateljstvo između Srbije i Crne Gore?", pitao je Dačić. 

Kako je dodao, "srpskom i crnogorskom narodu sigurno nije".

"Nije Srbija priznala otcepljenje dela crnogorske države, optuživala Crnu Goru za genocid nad Hrvatima i Muslimanima, optuživala Crnu Goru da se meša u unutrašnja pitanja Srbije iako već decenijama traje crnogorska podrška svakoj opoziciji u Srbiji. Ako već pričaju o tzv. aneksiji 1918. pa što ne traže da im tzv. Kosovo, koga su priznali, vrati Peć, Dečane, Istok i Đakovicu, koji su do 1918. bili deo Crne Gore? Dečane, o kojima je pisao kralj Nikola u crnogorskoj himni, čiji je unuk Aleksandar Karađorđević bio najveći Crnogorac u Beogradu. Dozovite se pameti, nemamo bližih nego što smo jedni drugima. Kako bi rekao Matija Bećković, kada Crnogorci napadaju Srbe isto je kao da pljuju u vis. Grdni", istakao je Dačić. 

Još jedna tema koja je tačka spoticanja je jezik. Prema popisu iz 2023. godine, 256.436 ljudi se izjasnilo kao Crnogorci (41 odsto), a 205.370 ili 32 odsto kao Srbi. Čak 269.307 ili 43,18 procenata se izjasnilo da govori srpskim jezikom kao maternjim, dok je crnogorski maternji za njih 34 odsto ili 215.299. I pored toga, crnogorski jezik je službeni. Dakle, narod je opet rekao svoje, a vlast radi drugačije. Po izreci o "klinu i ploči". I ovde je, sasvim je jasno, na delu vrlo čudno tumačenje demokratije po briselskom diktatu. Radi "mira u kući", pričaće se crnogorskim jezikom, iako većina priča srpskim. 

I upravo zbog te briselske priče, nelagodno je slušati kako predsednik Crne Gore Jakov Milatović poziva generalnog sekretara NATO-a Marka Rutea da se pokloni žrtvama NATO bombarovanja u Murinu, ali sve onako izokola, da ne uvredi gosta, govori da je napad NATO-a na Saveznu Republiku Jugoslaviju 1999. godine bio posledica "veoma lošeg i iracionalnog odlučivanja" tadašnjih lidera SR Jugoslavije. Ili kada Ervin Ibrahimović "junački" staje uz Prištinu, dok se iz lažne države kod Rožaja puca u pravcu Crne Gore

I poruke koje stižu iz Beograda, ponekad su prenaglašene. 

Bilo kako bilo, prilika je podsetiti se govora blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija na okupljanju protiv priznanja tzv. Kosova. Obraćajući se masi koja je uzvikivala:"Izdaja, izdaja", poručio je tadašnjoj vlasti da "može da gubi svoj obraz, ali ne može da gubi obraz Crne Gore i Crnogoraca". Činjenica je da na obraz Crne Gore i Srbije danas kidišu, često i isti, neprijatelji. A, da narod dve države to nikada jedan drugom nisu bili, ma ko da je bio na vlasti.