Gradonačelnik Prištine Perparim Rama proglasio je 4. jul 2026. godine "Danom američkog prijateljstva u Prištini", na događaju "Amerika i Kosovo: Priča o slobodi za narednih 250 godina".
Na istom skupu ključ Prištine uručen je albanskom lobisti Danijelu Serveru, profesoru na Univerzitetu Džons Hopkins u SAD i albanskom lobisti.
Tako se Server našao u društvu kome i pripada.
Rama je prethodno dodelio ključeve grada Nataši Kandić za kako je naveo, "njenu ulogu u dokumentovanju srpskih zločina tokom rata na Kosovu" i naglasio da ovim simboličnim činom žele da joj izraze zahvalnost za "zaštitu istine i pravde.
A među "ponosnim" dobitnicima ključeva grada je i bivši predsednik Hrvatske Stjepan Mesić, koji je proglašen i počasnim građaninom Prizrena i Gnjilana.
U objavi Opštine Priština na Fejsbuku navodi se da je Rama proglasio 4. jul 2026. "Danom američkog prijateljstva u Prištini", potvrđujući posebno prijateljstvo i partnerstvo između Kosova i SAD.
Edvard Džozef, Besa Pinčoti i Mario Markes odlikovani su priznanjem "Boginja na tronu" za doprinos jačanju prijateljstva između Prištine i Sjedinjenih Američkih Država.
U lažnoj državi nema mesta za spomenik Trampu?
Aktuelni gradonačelnik Prištine našao se u vrlo nezavidnom položaju nakon što ga je poslanik Alijanse za budućnost Kosova (ABK) Beke Beriša pozvao da jedan trg u tom gradu nazove po američkom predsedniku Donaldu Trampu. Gradonačelnik Prištine nije odgovorio na ovaj predlog.
Valjalo bi podsetiti da u lažnoj državi postoji "tradicija" podizanja spomenika živima: dobili su ih Bil Klinton, Aljbin Kurti, Vilijam Voker, a za života je spomenik podignut i Ričardu Holbruku. O podizanju spomenika aktuelnom predsedniku SAD, za sada, nema govora.
Po nekadašnjoj prvoj dami SAD Hilari Klinton nazvani su luksuzni butici u Prištini. Bil Klinton je dobio čak i benzinsku pumpu.
Brojne ulice širom gradova na KiM nose imena nekadašnjih američkih predsednika. Glavna ulica u Prištini nazvana je po Džordžu Bušu. Ime pokojnog Bajdenovog sina poneo je i put Gnjilane-Uroševac.
Na ovu činjenicu svojevremeno je skrenuo pažnju i Džo Bajden, obraćajući se u Mičigenu.