Svedoci smo prekrajanja srpske istorije. Priština uprkos rušenju srpskih spomenika odjednom tvrdi da je Pećka patrijaršija albansko nasleđe, Zagreb prisvaja krsnu slavu, dok je u Albaniji taj proces okončan u 20. veku, jer gotovo da ne postoje tragovi srpskog nasleđa jer su izbrisani ili prisvojeni.
Trenutno se u Severnoj Makedoniji odvija sličan proces revizije istorije i prisvajanja srpskog nasleđa. I dok su pojedine srpske srednjevekovne zadužbine tek 2004. upisane u Unesko, na istoj nema spomenika srpske srednjevekovne kulture u Severnoj Makedoniji.
O tome da li srpsku baštinu čeka ista sudbina kao u pojedinim delovima regiona ili i dalje postoji tračak nade da se neće ugasiti tragovi srpskog postojanja u Severnoj Makedoniji, u emisiji Danas na RT Balkan govorili su istoričarka umetnosti dr Jasmina Ćirić i Milutin Stančić koji je jedan od osnivača srpskog kulturno-informativnog centra "Spona" u Skoplju.
Predavanje u centru "Spona" o monumentalnim spomenicima srpske arhitekture 14. veka o svim znamenitostima i srpskom nasleđu, izazvalo je negodovanje. Neki mediji su objavili da je to udar na makedonsko kulturno nasleđe.
"Buru je izazvao naslov jer je bio vezan za fasade monumentalnih srpskih spomenika na prostoru Povardarja, na hramovima na Skopskoj Crnoj Gori. Tu nema ničeg spornog zbog toga što na osnovu ktitorskog zapisa, istorijskih portreta, vrlo dobro znamo da govorimo o srpskom kralju, vladaru ili o srpskoj vlasteli. Međutim, taj epitet srpski je zasmetao, i to nije prvi put. Nešto slično se dogodilo i 2021. kada smo organizovali naučni skup povodom 700 godina od upokojenja srpskog kralja Milutina", ukazuje Ćirić.
Na pitanje kakvo je stanje srpske baštine u Severnoj Makedoniji, Ćirić navodi da je različito od spomenika do spomenika. Kao najekstremniji primer zapuštenosti navodi manastir Matiče.
"Mi smo 18. juna obišli spomenik i zatekli tužnu sliku. Problematično je što je Matiče sredinom osamdesetih bio jedan od bolje konzerviranih spomenika, ali je sve krenulo nizbrdo od 2001. godine kada se Matiče našlo na meti terorističkih šiptarskih jedinica i kada je hram pretvoren u bazu oružja. Problem je što ne postoji dovoljan broj konzervatora koji o tome mogu da se staraju. Nažalost, manastir Matiče je stradao u proteklih 20 godina više nego za 600 godina, freske propadaju, suočićemo sa nestankom određenih fresko-kompozicija", objašnjava Ćirić.
Ona ukazuje da je u lošem stanju i crkva Svetog Nikole bolničkog u Ohridu.
"To je jedina crkva u kojoj se nalaze portreti Svetog Save i Svetog Simeona pored Stefana Dušana i kraljice Jelene. Ta crkva je zatvorena, a kao posledica konstantne zatvorenosti se pojavljuje vlaga. Mi smo situaciju prijavili našem konzulatu u Ohridu i nadam se da će biti preduzete mere", ističe Ćirić.
Kada je reč o spomenicima srpskog porekla, Ćirić naglašava da je glavni problem izostanak protokola o saradnji između Nacionalnog konzervatorskog centra u Skoplju i našeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture,.
"Postojalo je raspoloženje u našem zavodu da se postigne saradnja, ali ga nije bilo s druge strane", ukazuje Ćirić.
S druge strane, Stančić ističe da su uvek bolna ta sveta identitetska čuvanja, razvoj kulturnog nasleđa i nova doktirna gepolitičke realnosti, međudržavni sporovi i uzlazne linije između dve države.
"Ali mi moramo da ostanemo verni istini i pravdi. Iz godine u godinu se saznanja množe ali se javljaju iskušenja i nespremnosti naučne elite u Skoplju da sagleda, nekad i da sučelji ta stanovišta. Mi smo i na skupu o kralju Milutinu pozvali naučnu sferu iz Skoplja da se uključi, ali se oni nisu odazvali. Ta vrsta nerazumevanja i udaljavanja traju, pogotovo sa rečnikom koji nije u sferi naučne branše. To je bolno, ali mi to prevazilazimo i držimo se naših postulata i zaštite kulturne baštine", zaključuje Stančić.