U Uroševcu, gradu na Kosovu i Metohiji koji je dobio ime po poslednjem srpskom caru Stefanu Urošu petom, u narodu poznatijem kao Uroš Nejaki, sinu cara Dušana Silnog, pokrenuta je peticija "Za Ferizaj bez Uroševca" kojom se od Skupštine tzv. Kosova traži ukidanje zvanične upotrebe naziva "Uroševac" i korišćenje isključivo naziva "Ferizaj" u svim dokumentima i službenoj komunikaciji institucija.
Inače, Feriz, po kome su Albanci dali ime ovom gradu, bio je, kako je u jednom tekstu od pre desetak godina naveo novinar i publicista sa Kosova i Metohije Siniša Kostić, "ozloglašeni velikaš za vreme Osmanlija, koji je prednjačio u zulumu prema Srbima iz tog kraja".
"Po Dušanovoj smrti, njegov sin Uroš je stolovao u Nerodimlju, nekoliko kilometara od današnjeg Uroševca. Međutim, u Titovoj Jugoslaviji bilo je dopušteno da u zvaničnim dokumentima stoji i Uroševac i Ferizaj, iako Uroš preveden sa srpskog na albanski nikako nije mogao da bude Feriz, kako su mnogi, zaslepljeni bratstvom i jedinstvom tumačili", zapisao je tada Kostić.
Promena imena za Albance je sada "pitanje istorijske pravde".
"Neka ova peticija i ova inicijativa iz Ferizaja posluže kao podstrek institucijama centralnog nivoa da formiraju stručne komisije koje će razmotriti ovo pitanje i potom ga uputiti Skupštini Republike Kosovo na raspravu i odlučivanje", izjavio je Agim Aljiu, predsednik opštine Uroševac koji je prvi potpisao peticiju.
Inicijator peticije Baškim Fazljiu izjavio je, ma šta to značilo, da "peticija nije protiv ni jedne zajednice", već je isključivi cilj uklanjanje naziva "Uroševac" iz zvanične upotrebe.
"Danas je istorijski dan za građane Ferizaja. Koristeći demokratsko pravo, pokrenuli smo peticiju upućenu Skupštini Kosova za ukidanje zvanične upotrebe naziva Uroševac. Istovremeno tražimo da se na sva tri jezika – albanskom, srpskom i engleskom – u svim dokumentima, tablama, registrima, pravnim aktima i zvaničnoj komunikaciji Republike Kosovo koristi isključivo naziv Ferizaj", rekao je Fazljiu.
Pokretač inicijative izjavio je kako očekuje će u narednih nekoliko nedelja prikupiti 20.000 potpisa, da su "građani Ferizaja jedinstveni po ovom pitanju", dok je predsednik sela Plešina Sabedin Mustafa ocenio da je inicijativa trebalo da bude pokrenuta i ranije.
"Ovo je dobra inicijativa ove grupe koja prikuplja potpise. Naziv Uroševac dali su srpski vlastodršci koji su ovde vladali stotinama godina. Ferizaj je stariji naziv, a kasnije su tadašnje političke strukture Srbije uvele naziv Uroševac. Smatram da ova inicijativa treba da uspe, jer je izvorni naziv grada Feriz", izjavio je kako su preneli mediji na Kosovu i Metohiji građanin Lumni Saljihu.
Istoričar iz Gračanice Aleksandar Gudžić, komentarišući za RT Balkan ovu inicijativu kaže da je 90-ih godina prošlog veka i u periodu posle rata, u albanskoj javnosti građen narativ o "Kosovu kao vekovnoj albanskoj zemlji", o "kontinuitetu današnjih Albanaca na ovim prostorima", o "srpskoj okupaciji", o "Srbima kao okupatorima koji su došli na ovo područje".
"Peticija u Uroševcu ima za cilj da potvrdi taj narativ o srpskoj okupaciji, o Albancima kao žrtvi, o albanskom kontinuitetu. Jer, naziv Uroševac podseća na srpsko prisustvo na Kosovu", kaže Gudžić.
Naš sagovornik podseća da je današnji Uroševac nastao na mestu na kome su se razvijale stare civilizacije, da u periodu Nemanjića, Uroševac nije bio grad, ali da su Nemanjići na širem području imali svoje rezidencije, od Svrčina, gde je Dušan krunisan, do dvorova u Paunima, Nerodimlju, Štimlju.
"Samo naselje ne zna se kada je nastalo, ali veći značaj dobija sedamdesetih godina 19. veka kada kroz Uroševac prolazi pruga Mitrovica – Solun. Tada se mesto ubrzano razvija, postaje varošica, a ukazom Kraljevine Srbije, 1912. novembra, dobija ime Uroševac po Stefanu Urošu petom koji je sahranjen nedaleko od Uroševca. Nedaleko od Nerodimlja bio je njegov carski mauzolej koji je sravnjen 1999. godine", kaže Gudžić.
U međuvremenu, na Kosmetu se, uz brisanje ćirilice iz javnog prostora, polako ali sigurno dovršava i proces ukidanja srpskih toponima. Iz gradova Kosova i Metohije iz kojih je nestalo Srba, nestalo je i srpskih toponima.
"U Prizrenu više nemate bukvalno nijedne ulice koja nosi naziv po nekom Srbinu, ali zato postoji Trg Alije Izetbegovića, koji nikada za života nije bio u tom gradu. Naravno, kao svako ponizno pleme, ma koliko se 'dičili' da su naučeni od zapadnih demokrata, najpre pokojni Rugova i njegovi, a zatim Tači i svi ostali nisu propustili da se zahvale onima koji su im omogućili da osiromašenim uranijumom i silom trenutno zavladaju južnom srpskom pokrajinom. Tako u ličnim kartama piše da ljudi stanuju u ulicama Bila Klintona, Medlin Olbrajt, Veslija Klarka, Džordža Buša, Vilijama Vokera, Antonija Blera i ostalih, zbog toga što su nam navodno doneli slobodu", naveo je u tekstu iz 2016. godine sada pokojni Kostić, dodajući podatak da u tom trenutku, od 477 ulica i 16 trgova u Prištini, bukvalno nijedna nije nosila ime po nekom Srbinu.
On je tada citirao i reči svog poznanika, Albanca sa Kosova i Metohije:
"Ni vi Srbi niste dovoljno upoznati, ali se većina nas, posle osećaja da smo se 1999. oslobodili od vas, svega dve –tri godine kasnije odselila daleko od Kosova. Od pračoveka pa do danas, niko ne voli da živi tamo gde bezumni zavladaju nad umnima", rekao je tada ovaj Albanac.
Mesto na Kosmetu Đeneral Janković, koje je dobilo ime po đeneralu Boži Jankoviću koji je predvodio srpske snage koje su oslobađale Kosovo u Prvom balkanskom ratu, u međuvremenu je postalo Elez Han. Ime mu je nadenuto po turskom agi koji je tu imao jedan od hanova. Jedan od albanskih funkcionera, Rufki Sima, pre 14 godinaje izjavio da je "konačno dobio bitku sa srpskim đeneralom Božidarom Jankovićem". Bitka je dobijena tako što su Albanci ubedili međunarodne mentore da iz naziva mesta izbace ime na srpskom, a da ostane samo Elez Han.
Srbica je prekrštena u Skenderaj, Obilić kod Prištine u Kastriot. Prištinski mediji, međutim, ukazuju da problem koji se javlja u ovoj raboti jer je "promena zvaničnih naziva naseljenih mesta na Kosovu povezana sa odlučivanjem, u kojem pravo veta imaju srpski poslanici".
"To je dovelo do toga da, i posle više od dve decenije, toponimi nasleđeni iz perioda srpske administracije nastavljaju da figuriraju u zvaničnim dokumentima, ali i da se masovno koriste", piše ovih dana prištinska "Koha".
List u novom pogledu na istoriju Kosova i Metohije, konstatuje da je "svim naseljenim mestima na Kosovu Srbija promenila nazive tokom vremena okupacije".
"Oni nisu promenjeni nakon oslobođenja, jer to u početku nije dozvolila međunarodna administracija. A nakon nezavisnosti to je onemogućeno vetom koji Srbi imaju u odlučivanju o određenom broju zakona, uključujući i Zakon o administrativnim granicama opština, u kojem se nalaze nazivi gradova i sela", piše "Koha".
Navodi se i da je "posle rata formirana komisija koja je predložila promenu naziva naseljenih mesta", ali da oni nisu formalizovani.
Istoričar Gudžić navodi da je cilj inicijative u Uroševcu, i da se u ostalim mestima koja nose srpske toponime na Kosovu oni izbrišu.
"Cilj je da se kroz prizmu Uroševca svim mestima koja u nazivu imaju srpski, slovenski koren promene imena i karakter. Tu su u problemu, jer, 95 posto toponima i naziva mesta na Kosovu ima srpsko ili slovensko poreklo. Ako se Skupština Kosova odluči na jednu ovakvu egzibiciju, moraće da menja i ime Bistrice i sela Trstenika u Drenici, Istok, Klina, Srbica, i imena niza drugih mesta", navodi Gudžić.