Ni posle smrti ne daju mira mučenom dečaku Slobodanu: Ko je dopustio da Elfeta Veseli šeta po Ilidži

Elfeta Veseli, koja služi kaznu od samo 13 godina za svirepo ubistvo srpskog dečaka Slobodana Stojanovića (12), zatvorske dane prekraćuje tako što se bavi hortikulturom, a svakog meseca nekoliko dana provodi na slobodi. Advokat Branko Lukić za RT Balkan navodi da za Federaciju BiH ona nije zločinac, nego heroj

Ukoliko je tačna informacija da osuđeni ratni zločinac i bivša pripadnica Armije BiH Elfeta Veseli uživa brojne privilegije tokom služenja zatvorske kazne u Tuzli, onda je to nedvosmislena poruka da svirepo ubistvo srpskog deteta za bošnjačke političke elite nije zločin. 

Elfeta Veseli, podsetimo, služi kaznu od samo 13 godina za svirepo ubistvo srpskog dečaka Slobodana Stojanovića (12). Ona je, kao pripadnica tzv. Armije BiH pod upravom Nasera Orića najpre zarobila dečaka koji se vratio kući po psa, potom mu naživo odsekla uvo, prerezala vrat, a nakon toga plesala oko tela mučenog deteta.

Ova osoba, zatvorske dane prekraćuje tako što se bavi hortikulturom, a svakog meseca nekoliko dana provodi na slobodi. Da situacija bude još monstruoznija, meštani Ilidže, kako je saopštio predsednik DNS-a Nenad Nešić, videli su je u blizini kuće ubijenog Stojanovića

Nešić je izjavio da ga je kontaktiralo više uznemirenih građana, koji su zatražili da se nešto učini. Kazao je da su ga kontaktirali i čestiti radnici KPZ Tuzla koji tvrde da njeno ponašanje u zatvoru nije primereno, ali da uživa zaštitu pojedinih stražara i vaspitača koji joj omogućavaju pogodnosti i tolerišu maltretiranje Srba i Hrvata u zatvoru.

Ovako nešto bi se dalo očekivati, ocenjuje za RT Balkan advokat Branko Lukić, jer za Federaciju BiH Elfeta Veseli nije zločinac, nego heroj. 

Ocenjuje da navedene pogodnosti imaju oni koji su osuđeni za saobraćajno krivično delo, koji su u saobraćaju nekoga povredili ili usmrtili, ali nisu kriminalci, služe svoju kaznu, ali se gleda da im se olakša. 

"Zna se koje kategorije zatvorenika mogu da imaju takav status. Takav status sigurno ne može da ima ratni zločinac, pogotovo ne ratni zločinac kao što je Elfeta Veseli, koja je zaklala dete. Dete nije samo ubijeno, dete je mučeno, zatvarano, izgladnjivan. Prvo su pokušavali da namame roditelje i sestru kako bi i sa njima trgovali, a na kraju je mučki ubijen", navodi advokat za RT Balkan. 

Ističe da je davanje takvog statusa u njenom slučaju neprimereno i neprihvatljivo. 

Lukić ocenjuje da bi trebalo izvršiti neki vid pritiska i da ne bi trebalo dopustiti da se ovakve stvari dešavaju. 

Povodom ovog slučaja, reagovalo je i premijer Republike Srpske Savo Minić, zahtevajući od nadležnih institucija da hitno provere sve okolnosti i utvrde na osnovu kojih kriterijuma je to moguće.

"Za ovako svirep zločin dobila je kaznu koja je već ponizila srpske žrtve, sve dodatne povlastice su još jedno rovarenje po otvorenoj rani mog naroda", naveo je Minić. 

Oglasio se i ministar pravde u Vladi BiH Vedran Škodrić, poručivši da će inspektori ispitati da li Elfete Veseli ima pogodnosti koje ne pripadaju njenim statusom, a ukoliko se potvrde nepravilnosti, predviđena je reakcija kroz inspekcijski nalog.

O tome koliko je besmisleno govoriti o privilegijama koje se u njenom slučaju dobijaju statusom najbolje govori (zlo)delo za koje je osuđena. 

Dvanaestogodišnji srpski dečak Slobodan Stojanović svirepo je ubijen u leto 1992. godine u naselju Bajrići – Novo Selo. Prethodno je zarobljen i mučen, a njegovo telo je pronađeno u masovnoj grobnici. 

Situacija oko sela Donja Kamenica eskalirala je 29. maja 1992. godine, a porodica Stojanović se našla na strani koju su kontrolisali muslimani. Bili su u kućnom pritvoru do 4. juna, sve dok nisu zamenjeni sa telima tri poginula srpska borca za šest živih pripadnika tzv. Armije BiH. Stojanovići su napustili svoj dom i otišli kod kuma u zaseok Dženarike. 

Dečak je tražio da se vrati po psa koji mu je ostao kod kuće, a roditelji su ga odvraćali od te ideje. On je, međutim, 27. jula otišao, uspeo da prođe kroz barikade i zaputio se ka rodnoj kući.

Od lokalne komande srpske vojske njegov otac saznaje da mu je sin nestao. Počela je potraga za dečakom, a njegov otac je, kako se navodi, iz više izvora dobio informaciju da je Slobodna ubila Elfeta Veseli "Kosovka". 

Potragu, ipak, nisu obustavljali, već su pokušavali da pregovaraju o razmeni. Telo dečaka je pronađeno 13. juna 1993. godine u masovnoj grobnici na brdu Ždrijepci kod Jošanice.  

Patolog Zoran Stanković naveo je u obdukcionom izveštaju da je dečakovo telo umotano u plavi radnički mantil.

Konstatovao je brojne smrtonosne povrede na lobanji i telu nanesene tokom života i posle smrti. Detetu je bilo odsečeno uvo dok je bio živ, oštrim predmetom nanesene su mu posekotine u obliku krsta u predelu stomaka. Sve ovo je ukazivalo da je dečak podvrgnut teškoj torturi i da je umro u teškim mukama. U slepoočnicu mu je, iz neposredne blizine, ispaljen metak. 

Prema optužnici, Veselijeva je na najsvirepiji način ubila Stojanovića, tako što mu je, dok je bio na biciklu, prišla s leđa i zaklala ga nožem.

Na suđenju Elfeti Veseli izjavu je dao svedok pod šifrom "S1", koji je u to vreme kao pripadnik takozvane Armije BiH bio očevidac ubistva, svedočeći o tome kako je nož, koji je izvadila iz crnih korica, povukla dečaku ispod vrata, a potom izvadila pištolj, dugu devetku, koji mu je prislonila na glavu i pucala. 

Srpska pravoslavna crkva (SPC) proglasila je Slobodana Stojanovića svetim novomučenikom. 

Počiva na mesnom groblju u Drinjači, gde su pored njega, nešto kasnije, sahranjeni su njegovi roditelji.

Elfeta Veselji "Kosovka" je Albanka iz Uroševca sa Kosova i Metohije. Zajedno sa porodicom se preselila u Donju Kamenicu, gde je živela sa ocem Rahmanom koji je bio šumar.

Tokom rata u BiH, kako se navodi, pridružila se tzv. Armiji BiH, a prema nekim navodima, postala je i "Alahov ratnik". Nakon okončanja rata, pobegla je u Švajcarsku kod brata. Dugi niz godina je izmicala pravdi.

Izručena je BiH 2017. godine, a dve godine kasnije, sud u BiH joj je za svirepo ubistvo dečaka izrekao kaznu u trajanju od 10 godina zatvora, a Apelaciono veće Suda BiH drugostepenom presudom povećalo joj je zatvorsku kaznu sa deset na 13 godina.

U kaznu je uračunato vreme koje je provela u pritvoru od 24. marta 2017. godine, kao i vreme koje je provela u ekstradicionom pritvoru.