Grupe Albanaca protestovale su prošlog vikenda u centru Skadra zbog najave o otvaranju konzulata Srbije u tom gradu. Demonstranti su nosili zastave Albanije i transparente uz poruku da je otvaranje tog konzulata neprihvatljivo, uz tvrdnju da "grad nema istorijske, ekonomske ili diplomatske veze koje bi opravdale prisustvo srpskog konzulata". Takođe, dodali su, "srpski konzulat u Skadru" neprihvatljiv je i "zbog zločina koje su počinile srpske snage tokom rata na KiM".
Od vlasti je zatraženo da preispitaju ovu odluku i ne dozvole otvaranje konzulata Srbije u Skadru.
Istovremeno, poslanica Socijalističke stranke u Albaniji Marjana Kočeku, koja predstavlja Skadar u albanskom parlamentu upitala je koji su motivi otvaranja tog konzulata pošto, prema njenim rečima, u Skadru i skadarskoj regiji po poslednjem popisu stanovništva živi tek 54 ljudi koji su se izjasnili kao Srbi.
Ranije je ministar spoljnih poslova Srbije Marko Đurić izjavio da su se Srbija i Albanija načelno dogovorile da otvore konzulate u Skadru i u Bujanovcu.
Glasovima iz Albanije protiv konzulata Srbije u Skadru pridružio se i profesor ustavnog prava iz Prištine Mazlum Baraljiju koji je rekao da "ne postoji potreba za otvaranjem konzulata Srbije u Skadru", uz ocenu da je "cilj Beograda da na taj način utiče na albanske teritorije".
Bivša tzv. kosovska ministarka spoljnih poslova Meljiza Haradinaj izjavila je da je konzulat Srbije u Skadru "velikosrpski politički projekat" te da je "sramotno i antinacionalno ako Albanija dozvoli da postane instrument diplomatske strategije Srbije".
Profesor istorije na Filozofskom fakultetu u Beogradu Miloš Ković istorijski proverljivim i dokazanim činjenicama opovrgava navode sa protesta u Skadru da taj grad "nema istorijske veze koje bi opravdale otvaranje konzulata Srbije".
"Od prvih pomena srpskih država Skadar se nalazi u njihovom sastavu. Govorimo o ranom srednjem veku, o državi kojom su vladali Višeslavići, zatim Vojislavljevići a država Vojislavljevića upravo je imala svoje sedište u Duklji i po svoj prilici baš u Skadru. Kasnije, od vremena Stefana Nemanje, Skadrom vladaju Nemanjići, s tim što su prestolonaslednici Nemanjića po pravilu vladali Zetom, odnosno Dukljom i njihovo središte se nalazilo baš u Skadru. Kasnije je kralj Milutin pomerio granice svoje države sve do reke Maće. U vreme Stefana Dušana Srbija je obuhvatala celu Albaniju. Posle pada pod Turke, Pećka patrijaršija takođe je obuhvatala Skadar i po turskim popisima tamo je bio prisutan veliki broj Srba, govorimo o desetinama hiljada", nabraja te činjenice profesor Ković.
On dodaje i još jednu činjenicu, a ona je da srpsko stanovništvo živi u Skadru od prvih pomena tog grada i ono tu ostaje sve do našeg vremena kada je podvrgnuto brutalnoj asimilaciji naročito u 20 veku i naročito u vreme Envera Hodže.
Uz istorijske činjenice, brojni su i materijalni tragovi srpskog prisustva na teritoriji posebno grada Skadra.
"U okolini Skadra i dan danas postoje sela koja su do juče bila čisto srpska. Vraka je najpoznatije srpsko selo. U Skadru je rođen jedan od najvećih srpskih proučavalaca antičke istorije Nikola Vulić, ili jedan od najvećih srpskih slikara impresionizma Kosta Miličević. Tamo je delovala Mitropolija crnogorsko-primorska, dolazili su sveštenici, sam mitropolit Amfilohije je tamo često dolazio. Tako da na severu Albanije imate i Srbe i etničke Crnogorce. U Skadru je udruženje Morača Rozafa koje vodi Pavle Brajović", priča profesor Ković.
Nastavlja da i danas, kada dođete u Skadar, kada šetate tim gradom, imate utisak kao da šetate nekim od gradova Crne Gore, kroz Nikšić, na primer.
"Boravio sam u Skadru nekoliko dana, čujete srpski jezik, otpozdravljaju vam na ulici na srpskom jeziku. Sve vas tu podseća na srpstvo. Sad je pitanje da li su ti ljudi naučili srpski jer su gledali srpske televiziji ili zbog svog etničkog porekla. Sve govori u prilog činjenici da Srbija ima potpuno pravo da tamo otvori svoje konzularno predstavništvo i da je bilo sreće, to je trebalo da se desi pre mnogo decenija", kaže profesor Ković.
Na popisu iz 2023. godine u Albaniji 584 osobe izjasnile kao Srbi, 511 kao Crnogorci, ali, organizacija "Morača Rozafa" procenu da je Srba u Albaniji najmanje 30.000.
Ovim brojkama u najvećoj meri doprinela je strahovita asimilacija sprovođena u vreme kada je tom državom vladao komunistički diktator Enver Hodža.
"Sam Skadar bio je prepun srpskih spomenika. U tom gradu sam, recimo, imao priliku da posetim veliku bolnicu izgrađenu upravo na mestu gde se nalazilo srpsko groblje. Tog groblja na kome su sahranjivani i srpski vojnici više nema. Ne zaboravimo da je središte srpske države krajem 1915. i početkom 1916, u vreme povlačenja srpske vojske kroz Albaniju bilo upravo u Skadru. Tu se nalazio i regent Aleksandar i srpska vlada i srpska vrhovna komanda", nabraja profesor Ković.
On podseća da su vojnici Srbije i Crne Gore zajedno lili krv za oslobođenje Skadra 1912–1913, to je čuvena opsada Skadra u kojoj su izginule hiljade. Skadar je kralj Nikola oslobodio 1913. u aprilu ali je već u maju te godine morao da se povuče pod pritiskom velikih sila. Što se tiče ostatka 20. veka Skadar ulazi u sastav Albanije od njenog osnivanja voljom velikih sila. Naročito veliki pritisak na Srbe na teritoriji Albanije između dva rata počinje u vreme kralja Ahmeda Zogua koji je kada se borio za vlast imao podršku Srbije.
"Srbija je tamo uvek mogla da računa na određene albanske krugove. Pre njega to je bio Esad paša Toptani, čije je uporište bilo u Tirani. Kada govorimo o poreklu glavnog albanskog nacionalnog heroja Skender bega, izvori pokazuju, nesumnjivo na njegovo srpsko poreklo po majci, a izgleda i po ocu. Pritisci na Srbe počeli su i sa Zoguom ali i sa uobličavanjem albanskog nacionalizma iz vremena Prizrenske lige ali najgore je bilo u vreme Envera Hodže koji je ukinuo nacionalne manjine, svi su morali da budu Albanci, koji je ukinuo religiju, porušio brojne crkve, džamije", priča profesor Ković.
On posebno napominje da odgovornost što je Srba tako malo u Albaniji, što su asimilovani, "snosi i Srbija koja tamo ništa nije radila".
Srpska zajednica u Skadru pozdravila je najavu otvaranja konzulata.
"Ovo je nešto veoma pozitivno, tako da nećemo biti primorani da idemo u Podgoricu ili Beograd po dokumenta, po pojašnjenja ili po bilo šta drugo što nam može zatrebati od Srbije. Dakle, mislim da je ovo pozitivno i zato što jedno od naše dece može biti zaposleno u tom konzulatu, jer im pripada, jer će se taj konzulat smatrati njihovim, više nego bilo čijim drugim", rekla je Milojka Brajović, predstavnica srpske zajednice u Skadru za "Kosovo onlajn".
Po rečima, profesora Kovića burne reakcije Albanaca na najavu otvaranja srpskog konzulata upućuju na zaključak da u Albaniji znaju za dugu istoriju srpskog naroda u Skadru, u severnoj Albaniji, a parole koje se tamo čuju imaju i unutar političku funkciju jer su, očigledno deo protesta protiv vlade Edija Rame.
"Očigledno je da u Albaniji postoji svest o značaju Srba na teritoriji Albanije, o njihovom broju ali i o činjenici da je ta istorija sistematski brisana. Naravno, politička situacija u Albaniji veoma dugo je zapaljiva i imamo periodične proteste protiv Edija Rame, 'Flamingo' revoluciju koja je počela zbog ustupanja ostrva Saseno familiji Tramp. Ne bih se čudio ako bi se utvrdilo da u tome određenu ulogu ima i EU u okviru sukoba pojedinih zemalja EU sa Vašingtonom", kaže Ković.
Kako ističe profesor, Srbija nikako ne bi trebalo da odustane od otvaranja konzulata u Skadru.
"To svakako treba uporediti sa tišinom koja vlada u javnom mnjenju Srbije, u Beogradu povodom otvaranju konzulata Albanije u Bujanovcu. Ne zaboravimo da je ovde reč o nekoj vrsti reciprociteta. U Srbiji vlada potpuna pasivnost i tišina, a videli smo da je bila i poseta predsednika Albanije Albancima na području centralne Srbije bez ikakve pažnje srpskih medija. Tamo se očigledno mnogo toga događa, javnost Srbije to mnogo ne zanima, dok u Albaniji imamo proteste zbog osnivanja konzulata Srbije. To ukazuje na jednu pasivnost u srpskom javnom mnjenju kada je reč o osnovnim nacionalnim i državnim interesima i na mobilisanost Albanaca kada je o tome reč", zaključuje profesor Ković.