U Hramu Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima kod Čapljine služena je sveta arhijerejska liturgija povodom obeležavanja 85 godina od ustaškog zločina nad Srbima u ovom mestu, jednom od simbola stradanja srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Hram Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima sagrađen je i osveštan 2015. godine u znak sećanja na oko 4.000 Srba donje Hercegovine koje su ustaše ubile u Drugom svetskom ratu, a Srpska pravoslavna crkva je iste godine kanonizovala te žrtve.
Parastosu je prisustvovala i ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski.
"'Evo naše dece' – tako je narod dočekao prebilovačke mučenike kada su 1990. godine, posle skoro pola veka, njihove kosti iznete iz hercegovačkih jama. Istina nije ostala pod zemljom. Zajedno sa mučenicima, posle decenija tišine, na svetlost dana izašlo je i svedočanstvo o njihovom stradanju", poručila je Đurđević Stamenkovski.
Ministarka je odala poštu nevino postradalima i istakla da su Prebilovci jedinstveno mesto u srpskoj kulturi pamćenja, jer je ovde istina skoro pola veka čekala da dobije svoje opelo.
"Kada su iz jama iznete kosti mučenika, narod nije pitao čije su. Samo je tiho rekao: 'Evo naše dece'. U tim rečima sadržana je sva tuga, ali i sva istrajnost naroda koji nije dozvolio da njegovi mučenici ostanu bez imena, bez molitve i bez sećanja", poručila je Đurđević Stamenkovski.
Podsetila je da su Prebilovci mesto na kome je pokušano da nestane čitavo jedno selo, da su među žrtvama bile uglavnom žene, deca i starci, kao i da su mnoge porodice gotovo u potpunosti zatrte.
"Među njima je bila i učiteljica Stana Arnautović. Ona koja je decu učila prvim slovima, postala je sa svojim narodom simbol prekinutog detinjstva i budućnosti koja je nasilno prekinuta. Sudbina učiteljice Stane nije samo lična tragedija – ona svedoči o pokušaju da se unište i ljudi i njihovo pamćenje i koreni i potomstvo", istakla je ministarka.
Đurđević Stamenkovski je navela da su Prebilovci svedočanstvo zločina koji je bio toliko svirep da je ostavio potresna svedočenja i u dokumentima nemačkih i italijanskih oficira.
"To je istorijska činjenica koja nas obavezuje da istinu čuvamo bez straha i bez revizije", kazala je ministarka.
Kako je dodala, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja nastaviće da podržava negovanje kulture sećanja, očuvanje istorijske istine i dostojanstveno obeležavanje svih mesta stradanja srpskog naroda, kao trajnog duga prema nevinim žrtvama i budućim pokolenjima.
Srpski član Predsedništva BiH Željka Cvijanović poručila je da je moralna i nacionalna dužnost srpskog naroda da čuva istinu o stradanju prebilovačkih Srba, koliko god ona bila teška i užasavajuća, prenosi RTRS.
"To nije samo dug prema prošlosti, već i odgovornost prema budućnosti", objavila je Cvijanovićeva na platformi Iks.
Ona je naglasila da su u avgustu 1941. godine, na tom prostoru, na najmonstruozniji način ugašeni životi nedužnih ljudi, pretežno žena, dece i staraca.
"Od oko hiljadu meštana, više od 800 stradalo je tih strašnih avgustovskih dana, a njihova jedina krivica bila je to što su bili Srbi i pravoslavni hrišćani", navela je Cvijanovićeva.
Prema njenim rečima, svedočanstva o ovom zločinu lede krv u žilama svakoj normalnoj osobi.
"Neka je večni pomen nevino postradalim prebilovačkim mučenicima i neka im je večna slava", istakla je Cvijanovićeva.
Ustaše su masakr u Prebilovcima počinile između 6. i 11. avgusta 1941, pod komandom Ivana Jovanovića Crnog. Većina je živa bačena u jamu Golubinku, dok su ostali ubijani na licu mjesta.
Većinu žrtava, žena dece i starijih, ustaše su žive bacile u jamu Golubinka u Šurmancima. Po imenu i prezimenu, mučenički je stradalo 630 Prebilovčana, dok je prema nezvaničnim podacima, u jami Golubinki, život skončalo više od 830 stanovnika Prebilovaca i drugih mesta.