"Pre koji dan putovao sam sa suprugom u centralnu Srbiju na sahranu. Supruga je na benzinskoj pumpi kod Prištine izašla iz vozila da rasitni 100 evra, zatekao se stariji gospodin koji je pristao da to učini, ali se odmah umešao i mlađi Albanac, radnik na pumpi koji se tome usprotivio i koji je starijem sunarodniku rekao, prosto naredio da to ne radi, da moju suprugu natera da govori na albanskom. Supruga se vratila u kola uznemirena, iznervirana... Dakle, ako na Kosmetu progovoriš na srpskom, ni 100 evra na pumpi ne možeš da razmeniš."
Ukazuje na samo jednu od "sitnica" kakav je svakodnevni život Srba na Kosovu i Metohiji sagovornik RT Balkan, Srbin koji živi u jednoj od enklava južno od Ibra: "Kod ozbiljnih stvari, problemi su mnogo ozbiljniji – teži."
Gradonačelnik Zvečana dr Dragiša Milović u intervjuu za "Novosti" ispričao je da "situacija na KiM što se tiče Srba nikada nije bila teža", teško je bilo i 1999. i 2004. za vreme pogroma, ali sada je najteže. Po rečima Milovića ne odlaze samo Srbi iz enklava južno od Ibra, za poslednjih pet godina sa severa Kosmeta odselilo se 18 posto Srba.
Novi talas iseljavanja pokrenut je pre koju nedelju rušenjem srpskih kuća i vikendica na Gazivodama, serijom hapšenja u Zubinom Potoku zbog navodnih ratnih zločina, prekopavanjem navodnih masovnih grobnica po okolnim selima. Nezvanični podaci govore da se za samo desetak dana od prvih hapšenja iz Zubinog Potoka iselilo tridesetak Srba.
"Ova hapšenja su poruka da će nam ionako težak život učiniti još i težim, jer niko ne zna na kakvim je spiskovima, tajnim optužnicama... Hapse ljude pod optužbama za navodne ratne zločine, dižu optužnice u odsustvu, svakodnevno na prelazima ili ako vas negde zaustave i legitimišu, strahujete da li će vas uhapsiti. Srbi na KiM su manjinska zajednica, i to u sopstvenoj zemlji, koja je u najtežoj situaciji u 21. veku u Evropi", reči su Milovića.
Hapšenja po Zubinom Potoku, nove optužnice za ratne zločine, suđenja u odsustvu samo su deo priče, deo pritisaka na Srbe na Kosovu i Metohiji. Drugi deo priče su svakodnevni tihi pritisci, tiha poniženja, tiha zagorčavanja života. Cilj i rezultat su isti, Srbi u tihom egzodusu odlaze sa Kosmeta, sve ih je manje, od onih koji ostaju sve više ih razmišlja o odlasku.
"Problemi, problemi i problemi. Odete u opštinu po dokument a dokument je na albanskom i ako ne znate albanski, suočite se sa teškom nerešivom nevoljom. Deklarativno, svi oni tvrde da poštuju pravilo upotrebe srpskog jezika kao drugog službenog, ali se to primenjuje samo tamo gde ima nadzora stranaca. U suprotnom nigde se to pravilo ne primenjuje. Prosto oni insistiraju na tome da se govori na albanskom. Ko ne poznaje albanski, u teškom je problemu", priča naš sagovornik iz enklave južno od Ibra.
Još jedna nevolja je što albanski birokrate na sve načine gledaju da smanje broj Srba u zvaničnim evidencijama.
"Kada je bio popis, popisivači u našoj enklavi bili su Srbi, marljivo su obavili popis, ali, kada je trebalo proveriti u centralnom registru, ispostavilo se da ti podaci nisu ubačeni, da nas tamo nema. Da bismo mogli da ostvarimo neka svoja prava, morali smo da idemo naknadno u zavod za statistiku da se popisujemo. Ja sam otišao u zavod, i dva mlada Albanca rekli su mi da je popis završen, da se ja i moja porodica ne možemo popisati. Onda smo morali da intervenišemo preko Srpkinje zaposlene u zavodu i tek su nas ona popisali, a to je važno zbog toga što ako nismo popisani, mnoga prava i poslove nije moguće završiti i ostvariti. I ono što ti nude kao obavezu trude se da ti uskrate, iz njima poznatih ciljeva i razloga", priča sagovornik.
Jedino što na Kosmetu funkcioniše, kada su Srbi u pitanju jeste, dodaje, ako prodaju njivu ili kuću Albancu, kada Albanci treba da ponude robu da se prodaje u radnjama Srba, onda progovore srpski, onda se sve završava ekspresno.
"Suština je da ponašanje centralne vlasti u Prištini, da poruke Kurtija, daju za pravo birokratama, ljudima uopšte da se ovako ponašaju prema Srbima. Sa centralnog nivoa, makro plana to se preliva na mikro plan. Mi ovde dobro znamo da su se Kurti i Samoopredeljenje dolaskom na vlast zarekli da će učiniti sve da život Srba učine što težim i oni taj svoj plan ostvaruju. Ta tiha ponižavanja, maltretiranja, često su nam gora i od zatvora", priča sagovornik.
Brojni su primeri zagorčavanja života Srbima na Kosmetu na svim nivoima, u svim prilikama. Primeri ponižavanja, maltretiranja...
"Već duže vreme pokušavam da završim proces legalizacije, ozakonjenja stana u kome živim sa porodicom, koji je moj otac dobio, koji je nesporno naš, otplaćen, ali, ne može. Bio sam više puta do šaltera, kažu, ne može legalizacija stana ako čitava zgrada nije legalizovana. Kažem im da je komšija, bukvalno stan do stana u istoj zgradi, legalizovao svoj stan, završio proces, njihov odgovor je da je kada je komšija to uradio to moglo, i da sada ne može. Prvo mora da se legalizuje zgrada pa onda stan, a kada će biti legalizovana zgrada, to niko ne zna. I, to je to, suština je da nas stalno drže u stanju neizvesnosti", priča drugi Srbin iz Severne Mitrovice.
Prošle godine, drugi Srbin iz Severne Mitrovice, star 45 godina, koji je sa suprugom u skladnom braku već 19 godina, uredno su venčani i u opštini i u crkvi, i sa kojom je izrodio troje dece, bio je prinuđen da ide ponovo na venčanje i to kod albanskih matičara u albansku opštinu Severna Mitrovica! I on i mnogi drugi Srbi sa čitavog Kosova i Metohije.
"Ljude je veoma često prosto sramota da pričaju sa čim se sve suočavaju, šta sve moraju da urade, kakvim su sve poniženjima izloženi kako bi rešili neki životni problem", priča jedan od sagovornika iz Severne Mitrovice.
I ranije su, pričaju sagovornici Srbi u sudaru sa albanskom administracijom bili izloženi poniženjima, često dovedeni u situaciju da neki problem ne mogu da reše, situacije se poslednjih par godina, i to dodaju, drastično pogoršala.
Priča da je u arhivu u Južnoj Mitrovici dobio dokument, izvod za suprugu iz matične knjige na kome u zaglavlju, sa strane, piše hemijskom olovkom da je tog i tog datuma stupila u brak i da je uzela prezime muža.
"Znači, imali su dokument na osnovu kog su videli da smo mi venčani i na osnovu kog su mogli da nam izdaju dokument koji nam je bio potreban ali, nisu hteli. Morali smo ponovo da se venčamo i da supruga ponovo vadi dokumenta na prezime koje je uzela na venčanju", nastavlja naš sagovornik.
Problem je, kaže, i što svaki službenik tumači propise, zakone po svom nahođenju, što se sa istim ili sličnim nevoljama suočava veliki broj Srba. Jedni službenici hoće da progovore srpski, drugi, iako su u obavezi po kosovskom zakonu, prosto neće...
"Pošalju me iz matične službe u kancelariju gde se vade lične karte, kažu, poništite tamo ličnu kartu. Ja tamo, oni kažu da to ne mogu da urade, pitaju na osnovu čega, vele da ne mogu iz matične službe da im govore šta će oni da rade. Vrate me u kancelariju gde se vade lične karte, tamo mi kažu da će onda, sve to da šalju u Prištinu, onda zovu u Prištinu, pa se čeka odgovor mesecima, mora da se piše izjava itd", priča naš sagovornik iz Severne Mitrovice.
Drugi Srbin kome je prošle godine preminuo član uže porodice, za RT Balkan ispričao je da se kada je otišao u opštinu u Severnu Mitrovicu da uzme izvod iz matične knjige umrlih suočio sa, zaista velikim ponižavanjem.
"Oni priznaju srpsku umrlicu, smrtovnicu iz bolnice, uzimaju original, ne kopiju, a sem toga traže i dva svedoka da je neko preminuo i sliku groba. Ovu dvojicu svedoka moraš da odvedeš kod notara da oni kod njega potvrde činjenicu o nečijoj smrti. Pri tom, svedoci ne mogu da budu bliski rođaci. Morao sam da tražim prijatelje koji su bili na sahrani, i njima su pravili problem, pitali odakle oni znaju da je neko umro? Pitao sam ih, ako ne mogu bliski rođaci, ako ne mogu prijatelji, ko onda može da svedoči? U stvari sve se svodi na ponižavanje", svedočio nam je nedavno sagovornik čije je ime poznato redakciji.
U pokušaju da uzme izvod iz matične knjige umrlih, išao je kaže, od notara do notara, jedan mu je tražio i međunarodni izvod iz matične knjige umrlih, drugi nešto sasvim drugo.