U noći između 15. i 16. avgusta 1914. godine, na padinama Cera, u blizini sela Tekeriš, počela je jedna od najslavnijih bitaka u istoriji Srbije. Bila je to prva velika pobeda saveznika u Prvom svetskom ratu i jedan od najznačajnijih događaja srpske vojne istorije.
Posle samo nekoliko dana borbi, srpska vojska uspela je da potisne brojnije i tehnički nadmoćnije snage Austrougarske preko Drine i Save. Posebno mesto u ovoj pobedi pripada vojvodi Stepi Stepanoviću, komandantu Druge armije, čija je odlučnost, mudro vođenje i strateško manevrisanje trupama presudno uticalo na ishod borbe.
Godišnjica Cerske bitke (112. godina) obeležena je danas u Tekerišu, a državnu ceremoniju polaganja venaca kod Spomenika cerskim junacima predvodila je ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski koja je podsetila na vreme u kojem se Srbija našla pred jednim od najtežih ispita u svojoj istoriji i na značaj pobede koja je odjeknula daleko izvan njenih granica.
Na mestu na kojem su pre 112 godina ispisane stranice srpske istorije, venci su položeni u čast hiljada vojnika koji su život dali za otadžbinu, a ministarka je navela da postoje datumi kojima se mere počeci i završeci određenih događaja, ali i oni kojima se mere karakteri i sudbine jednog naroda.
"Takav je bio taj 23. jul, kada je baron fon Gizl došao da preda srpskoj kraljevskoj vladi ultimatum koji je sročen tako da na njega ne bi pristala nijedna slobodna i nezavisna država, verujući da će u odbijanju srpske kraljevske vlade naći siguran razlog da Kraljevini Srbiji objave rat i da čitav svet i celokupno čovečanstvo uvuku u velike sukobe ogromnih razmera i velikog broja žrtava", rekla je Đurđević Stamenkovski.
Podsetila je da je Srbija tada odgovorila potvrdno na gotovo sve zahteve, osim na jedan - nije pristala da se na njenoj teritoriji odvijaju sudske i policijske istrage bez njenih nadležnosti.
"Tada se pred ispitom našao upravo taj karakter naše nacije: da li smo nacija i narod ili smo skup pojedinaca, da li smo vazali ili smo država i da li smo bili spremni da na kocku stavimo viševekovnu borbu naših predaka koji su državu obnavljali i koju mi tog časa nismo smeli da ponovo izgubimo", rekla je Đurđević Stamenkovski.
Kako je navela, 28. jula, nakon što je isteklo 48 sati koje je Austrougarska ponudila kao krajnji rok, objavili su nam rat. Podsetila je da su iz Evrope stizale gorke vesti, Nemci su već prodirali kroz Belgiju da umarširaju u Francusku, saveznici su trpeli poraze.
"Ali se odavde, sa slavnog Tekeriša, pronela vest da neprijatelj nije baš tako nesalomiv i nepobediv, uprkos činjenici što je bio daleko brojniji i spremniji.Ovde, na ovom mestu, pokazali smo ono što kaže naša epika i naša etika: boj ne bije svetlo oružje, već ga bije srce u junaka", naglasila je Đurđević Stamenkovski.
Podsetila je da je na tom mestu bio i 28. češki puk, koji nije želeo da nišani u svoju braću i koji je iz redova osvajača prešao na stranu srpske vojske, pevajući himnu o slovenskom bratstvu, da bi se zagrlili i zajedno za slovenske zemlje poginuli.
U Tekerišu je i danas poslata poruka da sećanje na Cersku bitku nije samo pogled u prošlost, već i obaveza da se čuvaju mir, sloboda i dostojanstvo za koje su srpski vojnici podneli najveću žrtvu.