
Zašto je zanemeo UNS: Gromoglasno ćutanje pred cenzurom Kusturice

Prosto je neverovatno da makar Udruženje novinara Srbije nije osudilo odluku Jutjuba da brutalno cenzuriše i zabrani kanal slavnom svetskom režiseru Emiru Kusturici, kaže nekadašnji član UNS-a Predrag Vasiljević.

"Nekako se čovek, koliko god da su mu poznate igre moći i raspodela karata na medijsko-političkoj sceni, uvek iznova šokira pred ovakvom (ne)profesionalnom mizerijom i kukavičlukom", napisao je Vasiljević na Sputnjiku Srbija.
Jutjub je ove nedelje jednostavno ukinuo, ugasio i 'spržio' kanal velikog srpskog i svetskog umetnika Emira Kusturice. Ugasio je kanal, koji je istina u medijskom partnerstvu sa Sputnjikom, ali pre svega predstavlja seriju emisija o Kustinom životu, filmskom stvaralaštvu, idejama, kulturi, pogledu na svet kao i na geopolitičke lomove koji opredeljuju budućnost civilizacije, piše Vasiljević.
Zabranjen je Kusturica, i to baš sada, dok u serijama objavljuje raskošne, poetične, pitoreskne i beskrajno duhovite kadrove sa snimanja svog novog igranog filma Čuružanka.
I došli smo u takvo društveno, kulturološko i sociološko stanje, toliko smo utrnuli da niko osim Sputnjika i naših sagovornika (Milorada Vučelića, Ljilje Smajlović, Matije Bećkovića, Vladana Vukosavljevića, Slobodana Reljića...), kao i pojedinih regionalnih medijskih servisa (RT Balkan, RTRS, NSPM...) ne podigne glas protiv takvog gebelsovskog ludila koje zaista predstavlja novo paljenje knjiga, kao 1933. godine na Trgu Opera u Berlinu, dodao je.
Ćutanje gore i od cenzure
Gore od samog paljenja Jutjub kanala, kaže Vasiljević, je ćutanje silnih boraca za ljudska i medijska prava, ćutanje nevladinih organizacija, ćutanje kolega novinara i urednika na svim stranama medijsko-političkog spektra.
To nenormalno skrivanje velikih i glasnih "istinoljubaca" i ta tišina prosto nameću pitanje – da li smo zaista toliko pali.
Sputnjiku kao ruskom državnom mediju već godinama gase platforme na gotovo svim društvenim mrežama, zapadni cenzori nas neprekidno sapliću, zabranjuju i sputavaju i mi smo navikli na tu nepravednu i nemilosrdu borbu i ne očekujemo ničiju zaštitu, piše on. Srećom, radimo u zemlji koja jedina nije uvela sankcije Ruskoj Federaciji pa možemo da funkcionišemo. Borićemo se i dalje sami.
Ali, zaista je neverovatno da blokiranje, zabrana i totalna cenzura čoveka koji je ovoj zemlji doneo dve Zlatne palme i Zlatnog lava (na istom tom Zapadu), nije čak ni vest za srpske medije.
I da se Udruženje novinara Srbije, (ostala medijska udruženja i asocijacije da i ne pominjem), na čelu sa Rakočevićem koji kao da je ućutkan, nije udostojilo da objavi bar neko malo, skromno, birokratsko i šturo saopštenje.
Izgleda da je svima bilo lakše da budu na "službenom putu", i da se sakriju kao u "podzemlje" pristajući tako da sloboda reči i misli živi u "domu za vešanje".



