Hrvatski zločin bez kazne – 31 godina od svirepih ubistava srpskih civila u Gošiću i Varivodama

Kako bi prikrila tragove zločina, hrvatska policija je tela ubijenih tajno pokopala na kninskom groblju pod oznakom "nepoznat". Tek u proleće 2001. godine istražitelji Haškog tribunala ekshumirali su njihove posmrtne ostatke u grupi od 301 tela ubijenih tokom i nakon "Oluje", a porodice su ih identifikovale tokom 2002. godine

Navršava se 31 godina od svirepih i do danas nekažnjenih ubistava srpskih civila u bukovačkim selima Gošić i Varivode, prosečne starosti 70 godina, izvršenih u nedeljama nakon završetka hrvatske vojne akcije "Oluja".

"Iako su žrtve bile isključivo stariji ljudi koji su ostali u svojim kućama, verujući tadašnjim zvaničnim garancijama bezbednosti, hrvatsko pravosuđe ni tri decenije kasnije nema odgovor na pitanje ko je naredio i izvršio ove zločine", saopšteno je iz Informativno-dokumentacionog centra "Veritas", prenosi Srna.

Ističe se da do danas niko nije osuđen ni za ove, ni za mnogi druge zločine nakon "Oluje" u susednim krajiškim selima, a krajni ishod ovih nekažnjenih događaja je potpuno demografsko gašenje ovog dela Dalmacije.

Zločin u selu Gošić kod Knina odigrao se 27. avgusta 1995. godine, kada je iz neposredne blizine, na kućnim pragovima i u dvorištima, ubijeno sedam Srba iz porodice Borak, starih između 56 i 81 godinu. Ubijeni su Savo Borak (70), Vasilj Borak (68), Grozdana Borak (75) Marija Borak (81), Kosovka Borak (77), Milka Borak (75) i Dušan Borak (56).

Mesec dana kasnije, 28. septembra 1995. godine, gotovo dva meseca po završetku ratnih dejstava, u obližnjem selu Varivode ubijeno je još deset srpskih civila starih između 54 i 84 godine, među kojima i sedam članova porodice Berić. Ubijeni su Jovan Berić (75), Špiro Berić (55), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Mirko Pokrajac (84), Dušan Dukić (59), Marko Berić (82), Milka Berić (67), Jovan Berić (56), kao i Uglješa Ilijašević (54), čije je telo pronađeno u lokalnoj cisterni za vodu i kišnicu.

Kako bi prikrila tragove zločina, hrvatska policija je tela ubijenih tajno pokopala na kninskom groblju pod oznakom "nepoznat".

Tek u proleće 2001. godine istražitelji Haškog tribunala ekshumirali su njihove posmrtne ostatke u grupi od 301 tela ubijenih tokom i nakon "Oluje", a porodice su ih identifikovale tokom 2002. godine.

Spomenici koje su im u rodnim selima podigli opština Kistanje i Srpsko narodno veće do sada su više puta bili meta vandala i skrnavljenja.

"Veritas" ističe da se pravosudni epilog ovih događaja pretvorio u potpuni fijasko.

"Pod međunarodnim pritiskom, tužilaštvo u Zadru je već 1996. godine optužilo šestoricu bivših hrvatskih vojnika Nikolu Rašića, Ivana Jakovljevića, Pera Perkovića, Ivicu Petrića, Zlatka Ladovića i Nediljka Mijića za ubistva iz koristoljublja. Iako su četvorica optuženih u istrazi priznala delo, sud u Zadru ih je iste godine oslobodio zbog "nedostatka dokaza". Vrhovni sud Hrvatske je tu presudu ukinuo, ali je na ponovljenom suđenju u Šibeniku, 13. februara 2002. godine, tužilac potpuno odustao od optužnice, uz obećanje da se pokreće nova istraga protiv drugih potencijalnih počinilaca", navodi se.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u Gošiću je živelo 107 stanovnika,106 Srba, a u Varivodama 477 meštana, 472 Srba.

"Tri decenije kasnije, prema popisu iz 2021. godine, u Gošiću živi svega 21 osoba, pri čemu nema nikog mlađeg od 40 godina, dok u Varivodama živi 61 stanovnik, među kojima nema nikog mlađeg od 25 godina, što jasno oslikava trajne posledice egzodusa i zločina iz 1995. godine", ukazano je iz "Veritasa".