Više od 100.000 građana okupilo se na Topčiderskom groblju da se poslednji put oprosti od generala Ratka Mladića, koji je sahranjen uz najviše vojne počasti. Dan kasnije, odjek sahrane preneo se i na politički teren – Sarajevo je donelo odluku da protera dvojicu srpskih diplomata zbog učešća države u ceremoniji sahrane.
Šta je jučerašnji skup pokazao o mestu koje Mladić zauzima u srpskom narodu, šta njegova smrt menja, a šta otkriva o odnosima u BiH, za "Danas na RT" govorili su Slobodan Đ. Bijelić, poslanik Prvog saziva Narodne skupštine Republike Srpske, i Milan Jolović Legenda, penzionisani pukovnik i ratni komandant specijalne jedinice "Vukovi sa Drine" Vojske Republike Srpske.
Za Bijelića jučerašnji ispraćaj bio je mnogo više od sahrane jednog generala.
"Imao sam tužnu i časnu ulogu da prisustvujem jučerašnjem ispraćaju velikog generala kome mislim da aktuelne vlasti Srbije i Srpske nisu dale onaj epitet koji njegova istorijska uloga zaslužuje. Mi smo na jednoj istorijskoj raskrsnici, ispratili smo na večni počinak generala koji se usprotivio velikom liberalnom konceptu i svetu, i na jednom malom prostoru odbranio jedan ustavotvorni, konstitutivni i antifašistički – srpski narod", rekao je Bijelić.
Gost emisije "Danas na RT" smatra da je Mladić "od strane liberalnog mejnstrima okužen kao tobožnji zločinac", dok je za njega "veliki ratni um, ratovođa i talentovani sin svog naroda".
"Jučerašnji veliki događaj je jedan istorijski momenat u slavnoj istoriji srpskog naroda", ocenio je Bijelić.
U tom kontekstu posmatra i odluku ministra spoljnih poslova u Savetu ministara BiH Elmedina Konakovića o proterivanju srpskih diplomata.
"O nekom Elmedinu Konakoviću i nekim njegovim unilateralnim protivdejtonskim postupcima koji ignorišu troglavost BiH ili njenu dvoentitetsku strukturu, zaista je danas deplasirano razgovarati. Ali smo svedoci da predstavnici Bošnjaka neprekidno krše Dejtonski sporazum, narodski rečeno – prave se ludi i guraju svoj pravac. Međutim, ta priča po svemu sudeći neće još mnogo da pije vode kod razumnog sveta koji je svestan da je ona BiH o kojoj oni maštaju nezamisliva", rekao je Bijelić.
Čak je, dodaje, i Mladićeva smrt pokazala koliko se pogledi tri naroda na rat devedesetih razlikuju. Bijelić veruje da će Mladić "ostaviti dubok trag u mislima vojne i političke nauke slobodnog sveta kao pojedinac i talentovani junak".
"Nisi više poručnik, sad si kapetan"
Za razliku od političke i istorijske perspektive Bijelića, Milan Jolović Legenda govorio je o Mladiću koga je poznavao na frontu – komandantu koji ga je, usred borbe, unapredio.
Prvi put su se sreli u novembru 1992. godine, a već naredne godine, tokom operacije "Lukavac 93", stigla je uzbuna da su Mladić i njegovo obezbeđenje u opasnosti.
"Prvi sam reagovao sa svojom jedinicom i došli smo na lice mesta. Pitao me je šta sam po činu, a kada sam odgovorio da sam poručnik, rekao je: 'Nisi više poručnik, sad si kapetan. Organizuj odbranu, obezbedi moje izvlačenje, izdaješ zapovest za napad, pravac Ivan Sedlar'. I zaista, mesec dana nakon što sam se vratio u svoju matičnu bazu dobio sam pismeno naređenje o unapređenju", prisetio se Jolović.
Kaže da je to za njega bila najveća nagrada koju oficir može da dobije: unapređenje na vatrenom položaju, tokom borbenih dejstava.
"Posle toga unapredio me je još dva puta i gajio je posebne simpatije prema mojoj jedinici i meni. Izuzetno je cenio moju jedinicu i često smo se posle susretali po frontu", dodaje.
Mladića pamti kao strogog komandanta i velikog profesionalca, ali čoveka čiju je potpunu posvećenost vojsci i državi plaćala i njegova porodica.
"Bio je strog prema oficirima, blaži prema vojnicima. Kada bi neki vojnik napravio grešku, kritikovao bi oficira, ne vojnika. Terao nas je da budemo prvi u borbi, zadnji na kazanu. Od njega sam naučio mnoge stvari koje nisam naučio na Vojnoj akademiji. Uticao je na moje profilisanje i kao komandanta i kao oficira. Ostao sam mu zahvalan do kraja života", rekao je Jolović.
Poslednji put su se lično videli 2002. godine, u vreme kada se Mladić još slobodno kretao, na bazenu na Košutnjaku. Kasnije su kontaktirali posredstvom njegovog sina Darka.
"Pošto se družim sa Darkom Mladićem, kada bi ga otac nazvao iz Haga, dao bi mi telefon da i mi popričamo. Teško je govorio posle moždanog udara, ali nisam mogao da verujem kako se svega seća, kada bi me ispitivao za neke kote, imena i događaje. Darko mi je pričao da psiholozi iz Amerike, koji su radili testiranja, nisu mogli da veruju da ima takav nivo inteligencije posle tri moždana udara. Do zadnjeg momenta je ostao razuman, ali je teško komunicirao", ispričao je Jolović.
Prošle godine pokušao je da dobije dozvolu da Mladića poseti u Hagu, ali je njegov zahtev odbijen uz obrazloženje da nije uži član porodice.
"Mrtav je uspeo da ujedini Srbiju"
A ono što je Jolović video na sahrani, kaže, bilo je nešto što dugo nije video u Srbiji.
"Prisustvovao sam juče jednom fenomenu: gde su rame uz rame stajali grobari i delije, republikanci i monarhisti, partizani i četnici, blokaderi i ćaci. On je mrtav uspeo da ujedini Srbiju i stičem utisak da se neki više plaše generala mrtvog nego živog", rekao je Jolović.
Mladićeva uloga, ističe, ne može se odvojiti od stvaranja Vojske Republike Srpske i same Republike Srpske. Podseća i na svedočenja ljudi iz Republike Srpske koji govore da im je Mladić spasao život, ali i mladih koji kažu da su "zahvaljujući njemu rođeni".
"Ta njegova harizma i moć da ostvarimo jedinstvo, jer smo paralelno stvarajući državu stvarali oružane snage i ratovali. Jer država vodi rat, a vojska i policija oružanu borbu. Mi smo paralelno stvarali državu i vojsku i vodili oružanu borbu. On je imao odlučujuću ulogu u stvaranju tog srpskog jedinstva kao najveće tekovine Odbrambeno-otadžbinskog rata. Iz toga je proistekla odbrana i Republika Srpska", rekao je Jolović.
"Njegov tata se imao rašta i roditi"
Bijelić je tokom emisije uputio poruku Mladićevom sinu Darku.
"Poručio bih Darku da je njegov tata učinio za svoj narod ono što bi svaki visokotalentovani, osvešćeni nacionalni pojedinac kao gromada istorijska mogao u kritičnim vremenima za svoj narod učiniti. Njegov tata se imao rašta i roditi".
Prema njegovim rečima, sud o Mladiću u Republici Srpskoj već je donet.
"Srpski narod u RS u Ratku Mladiću vidi jednog istorijskog nacionalnog junaka o kome njima više nije potrebno da neko daje sud, jer se Ratko smestio već davno u grudi onih koji su bili s njim u svim onim slavnim vojevanjima gde je odbranio srpsku nejač. A Haški tribunal je saučestvovao pristrasno u biološkom kraju našeg Mladića", rekao je Bijelić.
Joloviću je od svih susreta sa generalom jedan ostao posebno urezan u pamćenje. Bilo je to 1995. godine, prilikom formiranja manevarske brigade, kada je postavljen za njenog komandanta:
"Mladić je rekao: 'Drago mi je što ovom jedinicom komanduje mladi starešina koji sa pravom nosi nadimak Legenda. I to će mi ostati upečatljivo do kraja života, imam taj snimak u telefonu. On meni tu odaje priznanje da sam bio prvi među srpskim oficirima i vojnicima koji mu je pritekao u pomoć tog 13. jula, jer je bio u okruženju ne znam koliko sati".
Kaže da mu je nadimak Legenda od tada bio i priznanje i veliko breme.
"General Mladić nije voleo nadimke, bio je protiv toga što ja imam nadimak, kad sam ja kapetan Jolović, ali eto, novembra 1995. rekao mi je da s pravom nosim nadimak Legenda. A on je za života ušao u legendu i kad prođe određena istorijska distanca, Ratko Mladić će biti jedna od najsvetlijih istorijskih ličnosti".