Šargarepa sve bliže, put sve duži: Može li dobrotska čipka zapečatiti evropski put Crne Gore

Kako je hrvatski ministar spoljnih poslova Gordan Grlić Radman zagorčao evropski put Crne Gore i otkud se kao uslov na tom putu našao vez iz Bokokotorskog zaliva, koju je nedavno Vatikanu darovao predsednik Crne Gore Jakov Milatović

Mogu crnogorski ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović i njegova ekipa svako jutro da polažu cveće u Morinju, gde, usput budi rečeno, ni jedan Hrvat nije ubijen, mogu za sva vremena zacementirati i sakriti istinu o Lori kraj Splita gde je u najstrašnijim mukama umoreno 14 crnogorskih državljana, briselski raj nije izgleda ni za korak bliži.

U stvari, ispostavilo se da je spisak uslova koje Crna Gora na evropskom putu mora ispuniti duži makar za jednu stavku, za još jedan uslov, posle svakog polaganja cveća u Morinju, naročito ako tom činu prisustvuje Gordan Grlić Radman, hrvatski ministar spoljnih poslova, i, što je još gore, neko iz Evrope poput Marte Kos.

Tako je nakon poslednjeg polaganja cvega u Morinju, onomad, kao vruć šamar čitavoj Crnog Gori i svim Crnogorcima pukla informacija da, kako je rekao Grlić Radman, Hrvatska od Crne Gore, sem školskog broda "Jadran" koji je odavno predmet spora, potražuje i vojnu imovinu vrednu više od 2,7 milijardi dolara.

"A gde je sva ona imovina koja je oteta, koja je prodana ili data nekome? Pa to je vojna sukcesija koja je dokumentovana. Mi imamo interaktivne mape, dokumente koji mogu to utvrditi. Jedno su političke izjave, a drugo ono čime raspolažemo. I znamo kada je, u kom trenutku otišlo u Crnu Goru. Nestalo je dosta plovila pod okriljem noći, recimo jedna podmornica našla je put preko jedne države u jednu drugu državu, vojna bolnica i tako dalje. Mi imamo to sve zapisano i radi se o imovini vrednoj više od 2,7 milijardi dolara", kazao je Grlić Radman i tako, fino, diplomatski, tokom posete Crnoj Gori pre koji dan, ne samo šokirao nego i prosto išamarao zabezeknute domaćine koji su na putu u EU.

Prema njegovim rečima sve to je dokumentovano i utvrđeno 1991. godine, granični datum je odnekud 31.5.1990, a da je pre tog datuma u Hrvatskoj bilo 207 različitih plovila, u Crnoj Gori tek tridesetak. Godinu dana kasnije sve "obrnulo", Hrvatska je ostala sa 30-ak, a u Crnoj Gori se obrelo 207 plovila koja su sada, uključujući i podmornicu i vojnu bolnicu, deo ceha Crne Gore za ulazak u EU.

"Dakle, mi imamo te podatke i to je naša pozicija, ne treba da skupljamo nikakve potpise", kazao je Grlić Radman.

Ranije letos, kada je hrvatsko Ministarstvo spoljnih poslova objavilo ažurirani spisak uslova koje Crna Gora mora da ispuni kako bi na evropskom putu dobila hrvatsko "amin", uslov od 2,7 milijardi vojne opreme, od kog Ervinu Ibrahimoviću manje, a crnogorskoj javnosti mnogo više obrazi trnu a uši zvone već čitavu nedelju, nije ni pomenut.

"Naša očekivanja su jasna: rešavanje pitanja obeštećenja logoraša, nastavak rada na pronalasku 14 nestalih iz Domovinskog rata, procesuiranje ratnih zločina, rešavanje imovinskopravnih pitanja hrvatskih porodica koje su u Crnoj Gori ostale bez imovine, a čiji su sudski procesi u zastoju, očuvanje spomen-ploče na bivšem logoru Morinj i nužnost promene imena bazena u Kotoru, nastavak razgovora o granici na moru, te povrat školskog broda Jadran", navedeno je 22. jula ove godine u objavi Grlić Radmanovog ministarstva na mreži Iks.

Uz ovo, crnogorskim vlastima i javnosti tada je hladno poručeno da "Hrvatska naglašava da je načelo dobrosusjedskih odnosa", ma šta to značilo, "jedan od ključnih političkih kriterijuma u procesu proširenja EU, koji je  naveden i u Pregovaračkom okviru Crne Gore i drugih država kandidatkinja".

I, kao šlag na tortu, opomena severnih suseda Crnoj Gori da je "u nastojanju pronalaženja puta za pomak u odnosima i rješavanju otvorenih pitanja, Hrvatska još krajem 2024. ponovila poziv Crnoj Gori na dijalog radi rešavanja otvorenih pitanja koja se moraju okončati kako ne bi opterećivala ključnu, završnu fazu pristupnog procesa".

"Hrvatska je tokom cijelog procesa pokazivala stratešku strpljivost i razumijevanje, no sada je vrijeme za odlučne korake crnogorske vlade. Preostaje tek nekoliko mjeseci do kraja 2026. i stoga ponovno pozivamo crnogorsku stranu na konstruktivan dijalog i ubrzavanje rada na otvorenim pitanjima", navelo je tada hrvatsko ministarstvo.

Dok se ređaju hrvatski uslovi, škripi i oko zatvaranja pregovaračkih poglavlja Crne Gore koja je do skora važila za "šampiona u evro integracijama", bila već viđena kao 28 zvezdica na EU zastavi. Poslednja Međuvladina konferencija sa zatvranjem poglavlja završena je u julu, tada je naširoko govoreno da je moguće zatvaranje još jednog poglavlja pre letnje pauze, ali je rampu na poglavlje 14, otvoreno još decembra 2015. godine, stavila Hrvatska.

Iako je Crna Gora u međuvremenu pristupila NATO, uvela sankcije Rusiji, pridružila se vojnom učešću NATO u obučavanju ukrajinske vojske, najavila vize za Ruse od oktobra, ispunjavala redom uslov po uslov zapadnih ambasada, nije zatvoreno ni poglavlje 31 koje se odnosi na spoljnu, bezbednosnu i odbrambenu politiku otvoreno davne 2014. godine. I ovde su rampu stavili Hrvati. 

"Imam osjećaj da se nekako prebrzo zatvaraju ta poglavlja. Mi nemamo otvorena pitanja, nego imamo pitanja vladavine prava. Temeljna pitanja, vrijednosna pitanja, koja su pitanja Evropske unije, same zajednice vrijednosti. Dakle, ovdje se radi o tome da se nešto mora ipak isporučiti", profesorski je, usred Podgorice, pre koji dan učenicima u Crnoj Gori poručio Grlić Radman.

Hrvatski ministar se ni ovde nije zaustavio. Domaćinima je još jednom, i pored sve servilnosti sa kojom je u Podgorici dočekan, poručio kako je, eto "pitanje hrvatske manjine ključno", kako u Zagrebu imaju "osećaj da se zatire hrvatski identitet".

"Ja vam mogu reći da je to kod nas uvek prvo pitanje: položaj hrvatskog naroda u Crnoj Gori. I uvijek ističemo da imamo osećaj da se zatire hrvatski identitet lagano i vrlo diskretno. Evo, recimo, zadnje što je bilo, govor o dobrotskoj čipki, gdje se, recimo, uopšte ne govori o tome da je ona imala svoje hrvatsko poreklo", kazao je Grlić Radman objašnjavajući domaćinima da su prve koje su radile tu čipku bile Hrvatice a kasnije i Srpkinje i Crnogorke.

Da sve bude još gore, natuknuo je domaćinima Grlić Radman, "kada se predstavljao i promovisao značaj ove kulturne baštine", tj. dobrotske čipke, "nije se pomenulo to hrvatsko poreklo".

"Kome to smeta? Pa to samo, čini mi se, pridonosi još boljem psihološkom osećaju i Hrvata ovdje, i oni se osećaju, naravno, da su svoji na svome. Imate vodiče u tim turističkim zajednicama gde ne govore ništa, recimo, o crkvama koje su katoličke, ili se ne govori o nekim drugim spomenicima koje su hrvatska baština, to nije dobro", zamerio je još hrvatski ministar.

Tako su pitanja "imovine oduzete Hrvatima, koja se ne vraća", a "vraćena je Albancima i Srbima", što je po Grlić Radmanu – "poruka Hrvatima", školskog broda Jadran, Prevlake, na evropskom putu Crne Gore, nekako skrajnuta, gurnuta u drugi plan. Pretpostavlja se zbog toga što Hrvati veruju da su ova pitanja već rešena, da Crnoj Gori ne preostaje ništa drugo nego da, ako hoće da se pretvori u 28-mu evropsku zvezdicu, prihvati i ostale hrvatske uslove.

Dakle, još da se reši pitanje 2,7 milijardi vojne imovine i pitanje dobrotske čipke, i Crnoj Gori će da svane.

Koliko je pitanje dobrotske čipke, ozbiljno shvaćeno u Crnoj Gori govori i podatak da je predsednik Jakov Milatović, papi Lavu 14. koga je posetio u Vatikanu na poklon, pored ostalog odneo i ručno rađeni filigranski rad inspirisan tradicionalnom dobrotskom čipkom koja se čuva na oltaru u crkvu u mestu Muo kraj Kotora.

Sada ostaje da se vidi kako će na ovo reagovati Hrvati i zašto crnogorski predsednik poklanja papi nešto što je navodno deo hrvatskog kulturnog nasleđa.

Na putu ka EU, gde se ne biraju sredstva ni načini, Crnogorci su ovih dana doživeli, inače, još jedan gaf. Na pomenutoj audieniciji, crnogorski predsednik poklonio je papi Lavu i reket ukrašen crnogorskim znamenjima, pomenuvši Novaka Đokovića, blago rečeno, u kontekstu tenisa i Crne Gore, na šta je, iz papinog okruženja stigla ispravka da je "Đoković iz Srbije".

Džaba se posle Milatović vadio objašnjenjima da Đoković ima "veoma lep odnos prema Crnoj Gori".

Tako se problemi na EU putu Crne Gore nižu, kao da je uklet, a dobija se utisak da što je šargarepa bliža, put je sve duži i duži.