Uloga Mila Đukanovića u ratu devedesetih: Da li je potvrda "Majki Srebrenice" dovoljna?

Nekadašnji predsednik i bivši premijer Crne Gore Milo Đukanović u intervjuu "Pobjedi" rekao je da su "bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori" da je on "ništa manje nego vinovnik 'genocida' u Srebrenici, te da tenkovima VRS nije trebala 'Đukanovićeva nafta'"

Predsednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić, najavio je juče da će se "u vremenu koje predstoji" tek pozabaviti ulogom Mila Đukanovića u građanskom ratu na prostoru bivše SFRJ, dodajući da se "jednostavnim i neoborivim" dokazima lako potvrđuje "čak i komandna odgovornost" Mila Đukanovića u tim događajima.

Dodajući da ne želi da kvari "današnji svečani trenutak glasanja za izmene Ustava", Mandić je na ovaj način reagovao na, kako je rekao, "brutalne optužbe i neistine nekadašnjeg predsednika Crne Gore Mila Đukanovića".

Prethodno, Đukanović je u velikom intervjuu "Pobjedi" rekao da su "bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori" da je on "ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici".

Polemika je, inače, počela tokom skupštinske rasprave o Mandićevoj smeni sa mesta predsednika parlamenta, kada je Mandić rekao da je iz Crne Gore slato gorivo Republici Srpskoj nakon što je Milošević 1994. godine zatvorio granicu na Drini i uveo sankcije rukovodstvu bosanskih Srba.

"Rat bi se završio 1994. godine da nije bilo DPS-a", rekao je Mandić, dodajući da nije bilo te pomoći, možda ne bi došlo ni do događaja u Srebrenici naredne godine.

"U posljednje vreme učestale su bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori da sam ništa manje nego vinovnik 'genocida' u Srebrenici. To sam dugo ignorisao, jer je s onu stranu pameti. Istovremeno, vodio sam se maksimom da je važnije od toga što vam neko kaže – ko vam to govori. Tu laž plasira nacionalistička rulja koja se nepogrešivo aktivira kada treba da sakrije svoje prljave tragove, služeći se oprobanim ujediniteljskim receptom – mržnjom prema drugima. Evo neko vreme, ponovo, prema Crnoj Gori, Crnogorcima i prema meni", rekao je Đukanović odgovarajući Mandiću.

U nizu uvreda, Đukanović je, pored ostalog, optužio Mandića da je "najokoreliji izdanak zločinačke ratnohuškačke politike Beograda iz tog i kasnijeg vremena", "sve do glumačkog ulaska u ulogu predsednika parlamenta", da je "ljuti neprijatelj crnogorske države i svega crnogorskog", "lažni štrajkač glađu zbog crnogorskog priznanja Kosova", "skorojević u proevropskoj državnoj politici Crne Gore i šerpas Marte Kos u pohodu na Bobotov kuk".

Đukanović je dodao da bi se od "te vrste ljudi" moglo očekivati sve ali "ne i da upiru prstom u njega", zato što je Vlada na čijem je čelu bio "komšijama iz Hercegovine dostavljala humanitarnu pomoć u vreme kad im je leđa okrenuo i onaj što ih je gurnuo u taj bezumni rat".

Vojsci Republike Srpske, nije, dodao je, za tenkove trebala "Đukanovićeva nafta", niti su tenkovima "pobili više od 8.000 bosanskih muslimana u Srebrenici".

Najnoviji u nizu sukoba nekadašnjeg predsednika Crne Gore i lidera NSD-a, sada na funkciji predsednika crnogorskog parlamenta, dolazi u trenutku kada su se na evropskom putu Crne Gore isprečili hrvatski zahtevi, pored ostalog i visoko rangirani za "procesuiranje ratnih zločina, uključujući i one po komandnoj odgovornosti".

Da li i kakve veze obnavljanje sukoba oko uloge Đukanovića u ratu u bivšoj SFRJ i to baš u ovom trenutku, ima sa hrvatskim zahtevom oko procesuiranja ratnih zločina, "uključujući i one po komandnoj odgovornosti", pokazaće se veoma brzo.

Inače, Đukanoviću i Mandiću nije prvi put da ukrštaju koplja oko uloge bivšeg premijera i predsednika Crne Gore u ratu 90-ih u bivšoj SFRJ, posebno u događajima u Srebrenici 1995. godine.

Još početkom 2000. Mandić je u Skupštini Crne Gore, tada kao deo Srpske narodne stranke, kasnije NSD-a redovno podsećao Đukanovića ne premijersku ulogu u ratovima 1991. i kasnije do 1997. godine. U tim istupima Mandić je podsećao Đukanovića na ratne izjave s početka 90-ih.

Veliki sukob ove dvojice dogodio se i 2009. posle usvajanja Deklaracije o prihvatanju rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici. Mandićeva koalicija protivila se ovoj deklaraciji, DPS je bio inicijator a Mandić je tada rezoluciju oceno kao licemerje vladajuće partije koja "pokušava da sapere sopstvenu odgovornost iz vremena kada je tesno sarađivala sa rukovodstvom sa Pala i iz Beograda".

Kulminacija sukoba dogodila se 2021. kada je crnogorski parlament, posle smene DPS-ove vlasti usvojio novu "Rezoluciju o genocidu u Srebrenici". Mandić i njegova koalicija rezoluciju su nazvali "antisrpskom", a tokom debate Mandić je ponovio da "ako se već govori o političkoj odgovornosti, onda Đukanović i njegova partija moraju biti prvi na tapetu zbog zvanične pomoći Crne Gore Vojsci Republike Srpske tokom prve polovine devedesetih".

Uloga crnogorskog rukovodstva u događajima u Srebrenici 1995. godine i pre toga, bila je, inače, predmet nekoliko susreta i razgovora "Majki Srebrenice" i Mila Đukanovića.

Tako je juna 2021. Đukanović, tada predsednik Crne Gore primio delegaciju "Majki Srebrenice" i to u trenutku kada je u Skupštini Crne Gore trajala rasprava o smeni ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja "genocida" u Srebrenici. Đukanović je tada izrazio duboko poštovanje prema "Majkama Srebrenice", a predstavnice udruženja zahvalile su Đukanoviću na njegovom "dugogodišnjem jasnom stavu prema Srebrenici".

Tri godine kasnije, maja 2024. Đukanović je dobio i zvaničnu potvrdu "Majki Srebrenice" o svom statusu u događajima iz jula 1995. godine.

Posle novih optužbi Demokratskog fronta i Mandića oko uloge Đukanovića u ratu devedesetih u Bosni i u Srebrenici, "Majke Srebrenice "izdale su zvanično saopštenje i stale na stranu Đukanovića.

"Nikad i nigde nismo našle dokument koji upućuje da je Milo Đukanović bio učesnik ili imao bilo kakve veze sa genocidom u Srebrenici", zvanično je tada saopšteno iz tog udruženja uz zahvalnost Đukanoviću "na svemu što čini za žrtve i njihove porodice".

Taj stav "Majki Srebrenice" u međuvremenu je postao jedan od ključnih argumenata koje i Đukanović i stranka koju je do pre koju godinu vodio koriste kako bi odbacili optužbe Mandića o "komandnoj odgovornosti" bivšeg predsednika Crne Gore za zločine u ratu 90-ih.

Da li će Milu Đukanoviću potvrda "Majki Srebrenice" biti dovoljna da stavi tačku na učešće u ratovima u bivšoj SFRJ, te kakve "jednostavne i neoborive dokaze" o komandnoj odgovornosti bivšeg premijera i predsednika ima Mandić, videće se u raspletu koji sledi, istorijski gledano, veoma, veoma brzo.