Peticija za izjednačavanje srpskog jezika sa crnogorskim podneta Skupštini Crne Gore

Peticija, čiji je inicijator Dušan Krcunović, predata je Ustavnom odboru Skupštine Crne Gore, a potpisivanje je otvoreno od danas do 15. januara. U dokumentu se navodi da bi "sposobnost Crne Gore da uvaži jezičku jednakost najvećeg dela svojih građana potvrdila njenu demokratsku i institucionalnu zrelost, čineći je dostojnom članicom Evropske unije"

Skupštini Crne Gore podneta je peticija kojom se traži da se srpski jezik, kao jezik kojim govori 43,18 odsto stanovništva i najzastupljeniji jezik u zemlji, izjednači sa drugim po zastupljenosti jezikom - crnogorskim, kako u unutrašnjem pravnom poretku, tako i u kontekstu pristupanja Evropskoj uniji (EU).

Peticija, čiji je inicijator Dušan Krcunović, predata je Ustavnom odboru Skupštine Crne Gore, a potpisivanje je otvoreno od danas do 15. januara. Do sada su je elektronskim putem potpisala 245 građanina, dok je za ispunjavanje minimalnog propisanog praga potrebno prikupiti 6.000 potpisa.

Parlament odlučuje da li neka tema ispunjava uslove za podnošenje u formi peticije, a sve koje dobiju 6.000 potpisa, nadležni skupštinski odbor trebalo bi da pretoči u formalnu inicijativu i podnese vladi na mišljenje.

U obrazloženju peticije se navodi da je prema članu 13 Ustava Crne Gore, srpski jezik označen kao jezik u službenoj upotrebi. Navodi se da će Ugovorom o pristupanju Evropskoj uniji, između ostalog, biti normirano i uređeno na kojim će jezicima građani Crne Gore biti uvaženi i zastupljeni u radu institucija EU. Podseća se da o načinu pristupanja Evropskoj uniji odlučuje Skupština Crne Gore, u skladu sa članom 15 Ustava.

"Peticija ne dovodi u pitanje ustavni status crnogorskog jezika, već vrednosno jača proces pristupanja. Njen cilj je uvažavanje srpskog jezika po ugledu na članice EU poput Belgije, Finske, Irske i Malte. Sposobnost Crne Gore da uvaži jezičku jednakost najvećeg dela svojih građana potvrdila bi njenu demokratsku i institucionalnu zrelost, čineći je dostojnom članicom Evropske unije", navodi se u dokumentu.

U peticiji se dodaje da srpski jezik u Crnoj Gori ima najviše govornika i njime se, osim Srba koji čine 33 odsto ukupne populacije, služi veliki broj Crnogoraca (njih oko 60.000), ali i drugih nacionalnih zajednica, poput Bošnjaka, Hrvata i Roma.

Time , kako se navodi, srpski jezik, osim lingvističke, kulturne i društvene činjenice, predstavlja snažan kohezivni činilac i faktor inkluzije građanskog društva.

"Iako većinski zastupljen u čak sedamnaest od dvadeset pet opština, uključujući i Glavni grad, Podgoricu, shodno Ustavu Crne Gore, on, suprotno brojnim evropskim praksama i bazičnim demokratskim vrednostima, u ovoj zemlji ne uživa status službenog jezika, zbog čega se veliki broj građana oseća diskriminisanim", piše u peticiji.

Navodi se da se politika Evropske unije bazira i na ideji multijezičnosti, a u skladu sa tim, od 2007. godine funkcioniše i organ evropskog komesara za multijezičnost.

"Broj službenih jezika EU trenutno je manji od broja država članica ovog saveza: određeni broj EU jezika se, zvanično, koristi u više zemalja. Pa je tako nemački, osim u Nemačkoj, službeni još i u Austriji, Belgiji i u Luksemburgu, engleski se, službeno, koristi u Irskoj i na Malti...Dok je u Finskoj, osim suomi, tj. finskog jezika, službeni i švedski, kojim govori tek oko pet odsto populacije", navodi se u peticiji.

Ističe se da se politika jezičke ravnopravnosti sprovodi i na lokalnim nivoima zemalja članica, pa je tako, "u slovačkim opštinama u kojima procenat češkog stanovništva iznosi preko 20 odsto, službeni jezik, pored slovačkog, i češki".

"Nažalost, Crna Gora u tom smislu predstavlja demokratsko i lingvističko odstupanje od praksi Evropske unije. U njoj status službenog jezika ne uživa jezik kojim govori najveći procenat stanovnika, što u pojedinim crnogorskim opštinama iznosi čak i preko 80 odsto govornika", ističe se u peticiji.

U peticiji se navodi da srpski jezik, osim što je danas najzastupljeniji među građanima Crne Gore, ima i duboke istorijske korene na njenom prostoru. Kao potvrda dugogodišnjeg kontinuiteta srpske jezičke i ćiriličke baštine ističu se Miroslavljevo jevanđelje iz 12. veka i cetinjski Oktoih iz 1494. godine, kao i činjenica da su tokom postojanja Knjaževine i Kraljevine Crne Gore državne ustanove, škole i institucije koristile srpski jezik.

U peticiji se kao istorijski dokazi navode Srpski bukvar iz 1836. godine, Srpska čitanka za crnogorsku mladež iz 1838. godine, Zakon o narodnijem školama u Kraljevini Crnoj Gori iz 1911. godine, Zemljopis Knjaževine Crne Gore iz 1899. godine, kao i brojne školske diplome, pravna akta i arhivska dokumenta.

O podnetoj peticiji, kako se navodi, biće upoznat i predsednik države Jakov Milatović.