Pravi skandal u Briselu nije bilo instrumentalno izvođenje pesme "Sa Kosova zora sviće", već to što je evropska komesarka za proširenje, čim su je prozvali prištinski političari, istakla da je melodija bez ijedne izgovorene reči - nepodobna politička izjava.
U nedelju uveče, 15. novembra, na koncertu "Melodije jedinstva: Harmonije sa evropskog raskršća" kojim je u Briselu otvoren drugi Forum EU o proširenju, slovenački sastav Marko Hatlak & Kapobanda odsvirao je pesmu "Sa Kosova zora sviće", poznatiju po refrenu "Oj, Kosovo, Kosovo".
Pesmu je 1989. godine, povodom 600 godina od Kosovske bitke, napisao Ljubomir Ljuba Manasijević. Ključni detalj, koji je u opštoj galami podignutoj sa tzv. Kosova a koja se munjevito proširila ka prestonici Evropske unije, većini promakao jeste: pesma je izvedena instrumentalno, bez ijedne otpevane reči. Ali to nije sprečilo prištinske zvaničnike da se, jedan za drugim, osete uvređenim zbog pesme koju su, da sve bude gore, a kako ističu ljubljanski mediji, izabrali i izveli muzičari iz – Slovenije.
Oglasili su se ambasador Prištine u Belgiji Agron Bajrami, pregovarač sa EU Jeton Zuljfaj, predsednica tzv. kosovske skupštine Aljbuljena Hadžiju, izvestilac Evropskog parlamenta Riho Teras i drugi, a zajednički imenilac je sažeo upravo Bajrami: "Pesma iznosi eksplicitne političke pretenzije na teritoriju Republike Kosovo".
Već narednog jutra, odgovarajući na pitanje novinara, oglasila se povodom "sporne srpske pesme koja je izazvala nezadovoljstvo u Prištini" i komesarka za proširenje Marta Kos, izveštava ljubljansko "Delo".
"Što se tiče sinoćnjeg koncerta, izražavam žaljenje što su muzičari izabrali tu pesmu. Ona dotiče osetljive teme, posebno s obzirom na bolnu istoriju i različita iskustva zajednica na Kosovu, što je nešto s čime su ljudi sa tog područja dobro upoznati. Želim da naglasim da ova pesma ni na koji način ne odražava stav Evropske komisije niti moj stav o Kosovu i njegovoj prošlosti", izjavila je Kosova.
Naglasila je da su "nezgodan izbor pesme 'Sa Kosova zora sviće', koja je za Prištinu neprihvatljiva, načinili muzičari iz Slovenije". Uz to je dodala da je Evropska komisija "svesna žrtava koje su ljudi na tom području podneli u prošlosti" i da pomirenje ne znači zaborav: "Ne tražimo da se zaborave razlike, već gradimo Evropu u kojoj razlike neće biti razlog da se ometa budućnost".
"Jasno je da ne možemo da promenimo našu zajedničku prošlost, ali možemo da izaberemo našu zajedničku budućnost", zaključila je Kosova. Tako je slovenačka komesarka u istom dahu targetirala i prošlost, i budućnost – onu koju diktira Priština.
"Delo" ističe da pesma, koja je u Srbiji naročito popularna još od 2008, posle proglašenja nezavisnosti južne srpske pokrajine, opeva Gračanicu, srpske vitezove, a povrh svega jedan od stihova glasi "Ne damo te, Kosovo". I to je pesma koja je na sinoćnjoj priredbi trebalo da predstavlja – (tzv.) Kosovo, zgranut je ljubljanski dnevnik. I naglašava da nije čudo što je sam izbor takve pesme, iako izveden u instrumentalnoj verziji, izazvao zgražavanje predstavnika Prištine.
Pravi skandal u Briselu, međutim, nije bila melodija, već reakcija na nju. Visoka funkcionerka Evropske unije oglasila se tek kada su je javno prozvali albanski političari, prihvatajući njihovu tezu da su note – refleksija teritorijalnih pretenzija. I to note pesme nastale gotovo dve decenije uoči jednostranog proglašenja nezavisnost srpske pokrajine 2008, koju Srbija ne priznaje.
Ako je sada čak i melodija iz 1989. okvalifikovana i prokažena kao nepodobna "politička izjava", šta je sledeće? Hoće li Srbija na putu ka EU prvo morati da se odrekne svojih pesama o Kosovu, zatim Vidovdana, Gračanice i Gazimestana, a na kraju – možda kao kruna "normalizacije" – i da formalno prizna Kosovo kao državu?
Ogorčena Marta Kos je uz to svu odgovornost za "nemio incident" prebacila na muzičare poreklom iz njene rodne grude. A bend iz Slovenije, poznat po spoju etno-muzike, tanga i džeza, zaista nije imao nikakav razlog da u Briselu svira iz "nacionalističkih" pobuda. Uostalom, njihovi nastupi jednostavno nisu takvi. Odsvirali su melodiju koja se decenijama peva, a Gračanica koju pesma pominje, nalazi se na Uneskovoj listi svetske baštine kao deo celine "Srednjovekovni spomenici na Kosovu", upisane na ime Srbije. Komesarka je tako propustila jedinstvenu priliku da pokaže nepristrasnost koju joj funkcija nalaže.
Uz to, tzv. država Kosovo nije članica Ujedinjenih nacija, a prema podacima Beograda, posle talasa povlačenja priznanja, nezavisnost Prištine priznaje manje od polovine članica UN. Povrh svega, unutar samog bloka 27 država EU čak pet članica – Španija, Grčka, Kipar, Rumunija i Slovačka – ne priznaje tzv. Kosovo kao državu.
U spoljnoj politici EU i dalje nema preglasavanja: odluke se donose jednoglasno. Marta Kos bi stoga morala da zastupa stavove svih 27 članica, a ne većine u kojoj je i njena matica Slovenija koja je po nalogu Vašingtona priznala "kosovsku državnost" među prvima, već početkom marta 2008.
Ni Međunarodni sud pravde u savetodavnom mišljenju iz 2010. nije ni jednom rečju utvrdio da je "Kosovo" država – sud je izričito naveo da se tim pitanjem ne bavi. Ustav Srbije Kosovo i Metohiju definiše kao sastavni deo Srbije, Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti UN potvrđuje teritorijalni integritet tadašnje SRJ, a i sama EK u svojim dokumentima uz reč *Kosovo stavlja zvezdicu i fusnotu da taj naziv "ne prejudicira stavove o statusu". Ako, dakle, ni zvanični Brisel ne zna je li Kosovo država, kako da to zna neka harmonika?
Kada se tome doda da EU u slučajevima Ukrajine, Gruzije, Moldavije, Kipra, Španije ili BiH dosledno brani teritorijalni integritet, postaje jasno da se Marta Kos ovom izjavom razotkrila kao komesarka koja je izuzetno pristrasna. Protiv Srbije.
Istorija, doduše, poznaje presedane. Carske vlasti u Rusiji gajile su toliko zazora od Sibelijusove "Finlandije", takođe dela bez reči, da su je Finci izvodili pod bezazlenim naslovima poput "Impromptu". Francuski Zakon o sumnjivima iz 1793. omogućavao je hapšenje i onih koji "nisu učinili ništa protiv slobode, ali nisu učinili ništa ni za nju". Brisel je sada otišao korak dalje: sumnjiva je postala melodija koja na glas nije rekla ništa.
Naravno, osetljivost ima i svoju geografiju. Kada je u julu 2025. na zagrebačkom Hipodromu, prema podacima organizatora, pola miliona ljudi uz Marka Perkovića Tompsona uzvikivalo ustaški pozdrav "Za dom spremni!", Evropska komisija se oglasila preko neimenovanog portparola, kilavom osudom "svakog izraza fašizma" – bez imena i bez komesarskog "žaljenja". Još manje ogorčenosti.
Tompson je pozdrav ustaške države javno ponovio prošlog decembra u zagrebačkoj Areni, a u februaru 2026. hrvatska vlada je, uprkos zabrani Grada, sama organizovala doček rukometaša na kojem je on ponovo nastupao. Razlika između dve pesme nije stvar nijanse - Tompson je, kako pokazuje snimak sa koncerta u Osijeku 2002. koji je objavio portal Indeks, pevao "Jasenovac i Gradiška Stara", pesmu koja slavi ustaško klanje Srba u logorima, da bi potom tu činjenicu čas poricao, čas priznavao. Njegova "Bojna Čavoglave" počinje pozdravom ustaške NDH, države koja je podigla koncentracioni logor Jasenovac, a srpskim dobrovoljcima, koje naziva četničkom bandom, preti da će ih stići i u Srbiji.
"Sa Kosova zora sviće" ne slavi nijednog zločinca i nikome ne preti: ona govori o zori koja rudi nad Kosovom, o Gračanici i Vidovdanu, o ljubavi prema zemlji predaka. To osećanje nije pretenzija, već prosta činjenica. Činjenica je i da je Kosovo kolevka srpske državnosti i duhovnosti, zemlja Pećke patrijaršije, Dečana i Gračanice, da tamo i danas živi srpska zajednica – i da se upravo zato Srbi ne odriču Kosova i Metohije.
Komesarka Kos je tako pokleknula pred zahtevima koji su stigli iz Prištine, pogazivši osećanja Srba. Pri čemu nije zabeleženo da je iko iz Komisije izrazio žaljenje zbog "osetljivih tema" i "bolne istorije" zajednica koje su stradale u Jasenovcu. Pouka je jasna. Ustaški pozdrav otpevan u državi članici EU – stvar je "unutrašnje politike". Srpska melodija odsvirana bez reči u Briselu – diplomatski je incident koji zahteva reakciju i pokudu komesarke.
Možda bi sledeći forum o proširenju Evropske unije trebalo održati u potpunoj tišini. Mada ni to nije sigurno: neko bi i u ćutanju možda mogao da prepozna srpske teritorijalne pretenzije.