Komemoracija stradalom majoru Goranu Bulajiću: Bio je naš ponos, naša čast, i naša snaga

Major Goran Bulajić je bio oslonac brigade i deo njenog identiteta, kao i oficir koji je nosio odgovornost svog poziva, svestan da uniforma koju nosi nije samo simbol časti već i obaveza koja se prihvata celim bićem, rekao je komandant 204. vazduhoplovne brigade pukovnik Boško Šerbedžija

U Domu vazduhoplovstva u Zemunu danas je održan komemorativni skup majoru Goranu Bulajiću, pilotu iz sastava 101. lovačko-avijacijske eskadrile 204. vazduhoplovne brigade, koji je tragično nastradao u padu aviona "mig 29", u okolini Stare Pazove.

Prisutnima se obratio komandant 204. vazduhoplovne brigade pukovnik Boško Šerbedžija koji je rekao da je major Bulajić bio oslonac brigade i deo njenog identiteta, kao oficir koji je nosio odgovornost svog poziva, svestan da uniforma koju nosi nije samo simbol časti već i obaveza koja se prihvata celim bićem.

"Bio je naš ponos, naša čast, i naša snaga. Pilotski poziv poseban je jer od čoveka traži znanje, hrabrost, disciplinu, prisebnost, ogromna odricanja, ali i nepokolebljivo poverenje u svoje sposobnosti i u svoje saborce. Zato ljudi poput majora Bulajića koji su život posvetili ovom pozivu zaslužuju naše duboko poštovanje, večno sećanje i zavet da budu trajan uzor generacijama koje dolaze. Njegov odlazak ostavlja prazninu u našim redovima", rekao je pukovnik Šerbedžija.

Naglasio je da se čovek ne pamti samo po zvanjima koje je nosio već po tragovima koje je ostavio među ljudima, po odgovornosti koju je prihvatao i po poštovanju koje je svojim životom zaslužio.

U ime kolega od majora Bulajića se oprostio komandant 101. lovačke avijacijske eskadrile potpukovnik Bogdan Kovačević koji je rekao da jedna eskadrila nije samo skup ljudi i dužnosti već zajednica u kojoj se oslanjaju jedni na druge, u kojoj se veze stvaraju i ostaju za čitav život.

On je istakao da gubitkom kolege ostaju praznina, uspomena i poštovanje, ali i obaveza da čuvaju ono čemu ih je major Bulajić učio svojim primerom – da službu obavljaju časno, odgovorno i posvećeno, nikada ne zaboravljajući jedni na druge.

Prisutnima su se obratili sin i kćerka poginulog pilota, a komemoraciji su prisustvovali i ostali članovi porodice majora Bulajića, ministar odbrane Bratislav Gašić, zastupnik načelnika Generalštaba Vojske Srbije i komandant Ratnog vazduhoplovstva i PVO general-potpukovnik Tiosav Janković, pripadnici Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, Goranove kolege, rodbina i prijatelji. 

Biografija majora Gorana Bulajića

Major Goran Bulajić rođen je 25. marta 1973. godine u Beogradu. Karijeru vojnog pilota u lovačkoj avijaciji započeo je u Prištini 1996. godine. U oktobru 2000. godine prešao je u Batajnicu u sastav tadašnjeg 204. lovačkog avijacijskog puka, a sadašnje 204. vazduhoplovne brigade.

Letenje je bilo njegova prva i najveća ljubav, san kome je ostao veran čitavog života. Iz školskih klupa, zajedno sa grupom mladića koji su delili istu želju i ljubav prema avijaciji, put ga je odveo u Mostar. Bio je izuzetan pilot, ali pre svega veliki čovek. Posvećen otac dvoje dece, voljen sin, iskren prijatelj i kolega, čovek velikog srca, uvek spreman da pomogne i bude tu za druge.

Njegova plemenitost i hrabrost posebno su dolazile do izražaja kroz ljubav prema ronjenju. Kao iskusan ronilac učestvovao je u potragama i akcijama spasavanja ljudi, nesebično stavljajući svoje znanje i sposobnosti u službu drugih.

Iza njega ostaju deca, roditelji, porodica, prijatelji i kolege, ali i brojni ljudi čije je živote dotakao svojom dobrotom, hrabrošću i nesebičnošću. Neki snovi traju čitavog života. Major Goran Bulajić je svoj san o letenju živeo, a nebo je bilo njegova ljubav i njegov životni put. Otišao je prerano, ali uspomena na njega, njegova dela i prijateljstva koja je stvorio ostaju zauvek.