Azijski ovčar Bela i njeni drugari, štenci nemačkih ovčara, stari dva meseca, trenutno su na preobuci za službene policijske pse. Gruja, belgijski ovčar, ima dve godine i već je obučen za istražnog psa, a pred novinarom "Večernjih novosti" za nekoliko minuta je pronašao eksplozivnu napravu sakrivenu ispod karoserije crnog džipa.
O Beli, Gruji i ostalim službenim psima brigu vodi četa vodiča službenih pasa pri Specijalističkom bataljonu u okviru policijske brigade.
Većina pasa koje trenutno imaju, po rečima komandira odeljenja Saše Pejčinovića, iz njihovog je odgoja i na to su izuzetno ponosni.
Na osnovu afiniteta koje pokažu tokom predobuke, štenci će postati istražni psi za otkrivanje eksplozivnih ili opojnih materija, psi tragači ili će postati psi za odbranu i napad, tzv. napadači.
Napadači se koriste za obezbeđenje događaja u kojima učestvuje veliki broj ljudi, kao što su utakmice ili drugi oblici javnog okupljanja, deluju preventivno na eventualne izvršioce krivičnih dela i prekršaja, dok kod drugih građana stvaraju osećaj sigurnosti.
Generalno, da bi pas postao službeni, mora da pokaže volju za saradnjom i da je psihofizički zdrav.
"Tokom obuke ih učimo da se ničega ne plaše, posebno ne zvukova. Psi ne smeju da se uplaše, pa zato treninzi podrazumevaju i odvođenje npr. u tržni centar, da se naviknu na buku, na pokretne stepenice i različite podloge. Naročito je važno obezbediti psu pozitivno okruženje između trećeg i četvrtog meseca, jer ako tada stekne neku traumu, recimo, uplaši se vožnje kolima ili snažnog zvuka, to se kasnije neće ispraviti", kaže Pejčinović.
U jedinici se nalaze nemački i belgijski ovčari, ptičari, poput mađarske vižle ili epanjel bretona, rotvajlera. Osnovna obuka traje šest meseci, svakodnevno, a treninzi se nastavljaju tokom celog radnog veka psa, koji obično traje osam do deset godina.
Kad komisija proceni da je pas zreo za penziju, on nekad ostane u jedinici do kraja života i njegov dugogodišnji vodič o njemu brine, a nekada ga i usvoji.
Razlika nekadašnjih i današnjih obuka je u pristupu.
"Sada veću ulogu ima motivacioni faktor (igračke i hrana), dok se ranije sa psima čvršće i strože radilo. Sada je emotivna vezanost psa i vodiča daleko veća", konstatuje Pejčić.