Ima li suda za "komandanta": Bez reakcije iz Sarajeva na Orićevo "da će se na Drini sve i završiti"

Naser Orić je sarajevski heroj, heroj međunarodne zajednice, i kao takav, on mora biti amnestiran od bilo kakvih optužnica, mora biti sačuvan, mora biti negovan, smatra predsednik Skupštine Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS Branimir Kojić

Ni četvrti dan kako je Naser Orić, "legendarni komandant odbrane Srebrenice", kako mu i danas tepaju u bosanskim medijima, izjavio "da je sve počelo na Drini, da će se sve na Drini i završiti", nema reakcije pravosudnih organa Republike Bosne i Hercegovine.

"Mi Podrinjci smo rođeni ili da umremo ili da pobedimo, ako alah da, pobedićemo", rekao je Orić pre četiri dana u Nezuku kod Kalesije, na proslavi 28 godina od proboja 28. divizije tzv. Armije BiH, ali ni ta najava "komandanta", barem do jutros, nije izazvala pažnju sarajevskih sudova, tužilaštva niti policije.

Orićevo "predskazanje" da će se "na Drini sve i završti" u BiH medijima prošlo je nazapaženo, nešto veću pažnju izazvalo je jedino u Republici Srpskoj, posebno oko Drine, gde se potomci Nareovih žrtava još dobro sećaju. Mada, u RS pojavile su se i neke izjave zajedljivih "zlih jezika" koji su se upitali – "šta će Naser na proslavi proboja 28. divizije iz Srebrenice, kad on u tom proboju nije učestvovao, nego je Srebrenicu, blago rečeno, 'napustio', nekoliko dana pred 11. jul i ulazak snaga Vojske RS" u ovu enklavu zaštićenu međunarodnim snagama. 

Naser, međutim, ne da je na proslavi učestvovao, nego na ovoj manifestaciji učestvuje godinama unazad, a ovogodišnje učešće iskoristio je da održi jedan od važnijih "programskih govora". Sve ovo dok su njegov nastup, kojim je zapretio novim sukobom na Drini, iz prvog reda pratili i aplauzom propratili visoke ličnosti politike BiH, poput potpredsednika RS Ćamila Durakovića i zamenika načelnika Opštine Srebrenica Hamdije Fejzića, koji primaju platu iz budžeta RS i koji bi se, ako bi neko tužilaštvo BiH kojim slučajem pokrenulo kakvu istragu, mogli da se pojave i kao svedoci.

Očekivano odsustvo reakcija

Predsednik Skupštine Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS Branimir Kojić kaže za RT Balkan da ni u kom slučaju nije iznenađen odsustvom bilo kakve reakcije pravosuđa BiH na izjavu Orića.

"Naravno da nema reakcije suda i tužilaštva jer su taj sud i to tužilaštvo u raljama SDA. Znamo da je Naser Orić jedna od glavnih, udarnih pesnica SDA pogotovu kad je u pitanju Podrinje. Znamo da su ga oslobodili i kad je Oriću suđeno za brutalna ubistva Srba u ovom kraju, tako da ne verujemo da će i u ovom slučaju biti podignuta bilo kakva optužnica. Oni to i ne smeju uraditi, jer Naser Orić je sarajevski heroj, heroj međunarodne zajednice, i kao takav mora biti amnestiran od bilo kakvih optužnica, mora biti sačuvan, mora biti negovan, jer ako njega uhapse, ako ga osude za bilo šta, otupiće njihova udarna igla", kaže Kojić.

Naš sagovornik uveren je da Orić "i da to što je rekao sprovede u delo", opet neće biti optužen, niti pozvan na odgovornost, jer je jednostavno "njihova udarna igla".

"Ako otupe tu svoju iglu, otupiće i napade na Republike Srpsku. On je za njih legendarni heroj odbrane Srebrenice, a ne znam kako bi ga zvali da je tada ostao sa svojim narodom nego je kao kukavica pobegao. On nije nikakav heroj, mi Srbi smo od njega napravili heroja, sa svojim pričama digli smo mu cenu. On je čovek koji je prodavao humanitarnu pomoć pristiglu u Srebrenicu. On je više zla počinio svom narodu nego nama i kad takvog čoveka zovu legendarnim, kako bi bilo da je bio pravi borac. Lako je zarobljenike mučiti, klati, peći", kaže Kojić.   

Srbi ne smeju da se brane

Naš sagovornik kaže da je uveren da bi svaki Srbin, ako bi izgovorio nešto slično ovome što je rekao Orić "bio odmah suđen i osuđen kao da je počinio ratni zločin, a ne da je učinio verbalni delikt".

"O ovome svaki dan govorim po medijima, očekujem SIPU da me ispita, mi Srbi ovde ne smemo da pričamo, ne smemo da kritikujemo, ne smemo da se branimo, ne smemo da branimo Dejtonski mirovni sporazum", kaže Kojić.

Inače, sva dosadašnja sučeljavanja "legendarnog komandanta odbrane Srebrenice" sa što međunarodnim, što domaćim pravosuđem prošla su više nego uspešno za Orića. Tako je Naser, pre nekoliko dana na jednom sarajevskom portalu poručio predsedniku RS Miloradu Dodiku "da zna da će ga Milorad progoniti dok je živ", ali da je on "svoju nevinost dokazao i odazvao se svim procesima i da je slobodan čovek".

"U Hagu je dokazano da su Kravice bile legalna vojna meta i Naser Orić, što je utvrđeno, nikoga nije ubio ni streljao. Znam da bi Dodik voleo da me osude, ali mu neće poći za rukom. Ja sam branio časno svoj narodu i svoju zemlju", rekao je Orić.

"Legendarni komandant" uhapšen je 10. juna 2015. u Bernu i to na osnovu crvene poternice Interpola, koju je izdala Republika Srpska. Sa njim su tada u kolima bili Ćamil Duraković i Hamdija Fejzić ali protov njih dvojice nije pokrenut postupak. Orićevo izručenje tada je tražila i Srbija od švajcarskih vlasti, ali je Federalni ured za pravdu Švajcarske, očekivano, tada odlučio da Orića izruči Bosni i Hercegovini. U Sarajevu je tada održano i suđenje, Naser je optužen da je 1992. u Zalazju, Lolićima i Kunjercu ubio tri zarobljenika srpske nacionalnosti ali je, pred Sudom BiH 2018. oslobođen svih optužbi.

Predstavnici porodica žrtava rekli su tada da je presuda "sramna", da govori o "nepoštovanju prema srpskim žrtvama". Džaba su tada bile izjave i brojnih muslimanskih svedoka, iskazi da je Orić lično ubio sudiju Slobodana Ilića koji je zarobljen na Zalazju, mučen, okrutno ubijen pošto su mu prethodno izvađene oči, pa sa još nekoliko ubijenih Srba bačen na smetlište iznad Srebrenice, na putu prema Zalazju gde su njihove kosti i nađene.

Oslobođen svih optužbi

Pre toga, u Hagu, dok su svedoci menjali iskaze, Oriću je suđeno za "bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela koje nije opravdano vojnom nuždom i za ubistvo i okrutno postupanje odnosno kršenje zakona i običaja rata". Posle hapšenja Orića 2003, suđenje je trajalo od 2004. do 2008, sud je Nasera oslobodio po većini tačaka optužnice a osudio ga na dve godine robije zbog "nepreduzimanja preventivnih mera za sprečavanje okrutnog postupanja i ubistva nekoliko srpskih zarobljenika u Policijskoj stanici u Srebrenici od 27. decembra 1992. do 20. marta 1993. godine". Orić je tada oslobođen optužbi i po individualnoj i po komandnoj odgovornisti, a za razaranje sela Kravica, Šiljkovići, Bjelovac, Fakovići i Sikrić optužba nije, utvrdio je ovaj sud pravde, "pružila uverljive dokaze da su za njih odgovorne bosanske snage". Dve godine kasnije, Oriću je ukinuta i presuda na dve godine robije i pravosnažnom odlukom Međunarodnog suda oslobođen je svih optužbi.

Oriću je u Bosni suđeno još jednom, 2008. i 2009. godine, za nekakvu iznudu i nedopušteno držanje oružja i eksplozivnih materija. Osuđen je najpre na dve godine zatvora zbog oružja, uz olakšavajuće okolnosti. Tada mu je uzeto da "ranije nije osuđivan", da je kod njega utvrđen "posttraumatski stresni sindrom", kazna je 2010. preinačena u uslovnu a januara 2012. godine Orić je odlukom predsednika FBiH pomilovan i kazna mu je ukinuta pa je Orićev krivični dosije sada čist kao suza.

I dok Srbi oko Drine i ovog leta obeležavaju godišnjice strašnih zločina u ovom kraju u leto 1992, čekajući hoće li neko u Sarajevu rešiti da priupita Orića šta je mislio izjavom da je "na Drini sve počelo, da će se na Drini sve i završiti", sećanja na krvave Petrovdane i Božiće ne blede.

"Tog Petrovdana predveče, opkoliše nas u centru sela... U kuću u kojoj smo bili ubacili su bombu, ja sam, ranjen, uspeo da iskočim i pređem u susednu kuću... Tamo smo nas šestorica zapalili sprat ispod i šćućurili se na tavanu... Slušali smo odozgo krike, jauke, vrisku naših devetorice ranjenih drugova, koje su Orićevi pohvatali... Nabacali su gume na njih i zapalili... Neki od njih živi su goreli... Sad ko da čujem njihovu vrisku", pričao je na Petrovdan 2013. jedan od očevidaca masakra na Zalazuju, sećajući se drugova Gojka Petrovića, Dragana Rakića, Luke Jeremića, braće Marka i Radovana Jeremića, žrtava iz kuće užasa u Zalazju.

Drugi svedok pokazivao je tog dana mesta na kojima su ubijani meštani.

"Ovde smo našli Mila Rakića, zaklanog... Ovde Svetu Dragičevića... Ovde su devetoro meštana vezali i stavili u kamione, odveli u Srebrenicu, tamo mučili i pobili. Tada su iz sela u Srebrenicu odvedeni Slobodan Ilić, Dragomir Vujadinović, Petko i Branko Simić, Miladin Tubić, Ivan Cvjetinović, Momčilo Rakić, Milisav Ilić i Marko Jeremić", pričao je ovaj svedok.