Bivši predsednik Crne Gore Milo Đukanović izjavio je da je potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom koje se desilo na ovaj dan prošle godine najveća izdaja Crne Gore nakon 1918, kada je održana Podgorička skupština i izglasano ujedinjenje Kraljevine Crne Gore sa Kraljevinom Srbijom
Đukanoviću je zasmetalo što se povodom godišnjice potpisivanja ugovora oglasio premijer Crne Gore u tehničkom mandatu Dritan Abazović koji je u ime Podgorice i potpisao spomenuti ugovor.
Bivši vladar Crne Gore je ocenio da "povodom godišnjice te veleizdaje premijer potvrđuje i svoju osobinu besprizornog manipulatora".
"Računajući valjda na plitkoumnost i kratko pamćenje Crnogoraca, premijer nam sugeriše da je odricanje od sakralnog blaga i kulturno-istorijskog identiteta Crnogoraca politički podvig kojeg treba proslaviti. Za toliko bezobrazluka nije dovoljno biti samo veleizdajnik i patološki lažov, treba biti i bez trunke morala", tvrdi Đukanović.
On je optužio Abazovića da vređa zdrav razum Crnogoraca i da je u "obrazloženju svog nedela nadrobio sve što jednom šarlatanu može pasti na pamet".
"Sami taj čin ima dugu predistoriju složenosti crnogorsko-srpskih odnosa. Ali, da ne mešamo ozbiljne teme naših istorijskih nesporazuma sa političkim delovanjem jednog lakosenastog, vlastohlepnog, izdajničkog marginalca… Koji je sebi dao za pravo da u cilju dopadljivosti nekim inostranim mentorima ponavlja epohalnu političku glupost kako su tobože balkanski nacionalizmi inspirisani korupcijom. Pa ispada da je više od 8 hiljada ljudi u Srebrenici ubijeno iz koruptivnih pobuda. Tako sudi pamet i moral slučajnog premijera Crne Gore", tvrdi Đukanović.
U svom daljem odgovoru Đukanović navodi da je Crna Gora u ratovima 90-ih i u bombardovanju SRJ 1999. potvrdila svoju otvorenost, humanost, požrtvovanost, solidarnost.
Đukanović ipak dalje otkriva da ga i ne boli toliko potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC, koliko to što je njegova partija pomogla Abazoviću da postane premijer.
Kako kaže, najvažniju političku poziciju u državi pripadnik manjinskog naroda dobio je ne slučajno, već je u pitanju bio "veliki iskorak savremene Crne Gore u afirmaciji multietničke demokratije tvrdnjom da je to bilo iznuđeno oslobađanjem od dotadašnje apostolske vlade koja je sve radila da građansku i sekularnu Crnu Goru preobrati u srpsku i teokratsku državu pod upravom SPC".
"Ali i to bi bila manipulacija Abazovićevog tipa po receptu vlasnika 'Vijesti', njegovih kreatora, da se napravi što mutnija močvara u kojoj se sve što vredi obesmišljava i relativizuje. Ali niko ne može da ospori da je Crna Gora davanjem premijerske funkcije predstavniku manjinskog naroda bez izbornog povjerenja napravila korak od sedam milja, što je nezamislivo ne samo u regionu, nego i u širem okruženju, u demonstraciji iskrene pripadnosti političkom modelu multietničke demokratije", kaže Đukanović.
Dalje pita kako je Abazović to njemu vratio. "Tako što je dao sebi za pravo da zakulisno (ubeđen sam iz koristoljublja) iza leđa stručne, naučne i dobrog dela politički relevantne javnosti, preko kolena preseca istorijske, viševekovne kontroverze crnogorsko-srpskih odnosa. Tako što će se tim potpisom odreći kulturno-istorijskog i nacionalnog identiteta Crnogoraca, a time i realnog osnova za postojanje nezavisne države Crne Gore", kaže Đukanović.
Optužuje dalje Abazovića da je uzašao u susret ideolozima i političkim protagonistima "velikosrpske ideje o Crnogorcima kao cvetu srpstva i Crnoj Gori kao 'srpskoj Sparti'".
"Poništavjući time herojsku tekovinu odbranjenog prava na slobodu i nezavisnost naših predaka, od Petrovića, preko komitskog pokreta, 13. julskih ustanika i partizana do političke generacije Jovanovića, Milatovića, Đuranovica, Žarkovića, Brajovića, Orlandića... koji su se u vremenu socijalističke Jugoslavije promišljeno i hrabro suprotstavljali asimilatorskim nastojanjima iz susedstva. Naš nesrećni premijer bi sve to da poništi i da zatre i sećanja na ta istorijska dostignuća. Ne vodeći računa o činjenici da to njemu ne pripada. Ni po kojem osnovu", kaže Đukanović.
"Jedino što u njemu vredi je to što je Albanac"
Podseća dalje da se od predstavnika bošnjačkog i albanskog naroda u parlamentu čulo da ne žele da presuđuju u crnogorsko-srpskim političkim nesporazumima koji imaju duboke istorijske korene.
"Iako je građanska Crna Gora državni dom svih nas zajedno, ovaj rezon poštenih i odgovornih ljudi zasluživao je i zaslužuje apsolutno poštovanje. Ali ne i Abazovića. Mnogi ljudi znaju kako sam se energično suprotstavljao svima koji su zamerali što smo dali podršku jednom Albancu da dođe na čelo Vlade. Govorio sam i opet ponavljam: jedino što u njemu vredi je to što je Albanac. Koliko i sledbenik autentične ukorenjene tradicije Albanaca u Crnoj Gori, to je drugo pitanje", kaže Đukanović.
Dalje dodaje da Abazoviću "ne pripada pravo da rešava tako značajne probleme ni po osnovu niskoprocentnog izbornog legitimiteta".
"A još manje da tu veleizdaju proslavlja kao podvig i da se ruga sa zdravim razumom i dostojanstvom Crnogoraca. Mogao je sačekati još 20-ak dana pa da slavi nezapamćeni jednogodišnji rekord vršenja vlasti nakon izgubljenog poverenja u parlamentu. Izgubljenog upravo zbog tog istorijskog nedela kojim se hvali", kaže Đukanović.
Na kraju, Đukanović čak i preti Abazoviću, navodeći da veruje da nije daleko dan kad će za veleizdaju on snositi odgovornost, i to ne samo politički.
"Čega se pametan stidi, Abazović se očigledno time ponosi. Ne vidi da je politički osramoćen za sva vremena", navodi se u reagovanju Đukanovića.