Šta je "slučaj Kovačević" i da li Evropski sud za ljudska prava time ukida Republiku Srpsku?

Odluka suda u Strazburu, po apelaciji Slavena Kovačevića, je politička odluka u funkciji unitarizacije BiH i ukidanja Srpske, ukazuje za RT Balkan šef Predstavništva RS u Srbiji Mlađen Cicović

Nakon nametanja predstavnika hrvatskom konstitutivnom narodu i njihove majorizacije u BiH na red je došao i pokušaj da se i Srbima nametnu predstavnici u svim institucijama na nivou države. To dolazi iz sarajevsko-zapadnjačke kuhinje, uz pomoć Evropskog suda za ljudska prava, što je protivzakonito, ali i veoma opasno, ukazuje za RT Balkan analitičar Anđelko Kozomara. 

Profesor ustavnog prava i nekadašnji član Senata Republike Srpske Milan Blagojević skrenuo je pažnju na najnoviju opasnost da se Dejtonski sporazum sruši iz Strazbura.

Mediji u Sarajevu su u nedelju 27. avgusta 2023. plasirali informaciju da je Evropski sud za ljudska prava u predmetu "Slaven Kovačević protiv BiH" doneo presudu, a jedan od tih medija je u tome otišao toliko daleko da je, iako je na internet stranici Evropskog suda izricanje navedene presude najavljeno tek za utorak 29. avgust, već 27. avgusta ove godine objavio njene ključne delove na svom portalu, na šta skreće pažnju Blagojević.

Slaven Kovačević, inače savetnik hrvatskog člana i predsedavajućeg Predsedništva Željka Komšića, žalio se sudu u Strazburu da je "ugroženo njegovo pravo jer kao Bosanac i Hercegovac iz Sarajeva ne može da odlučuje o izboru člana Predsedništva BiH iz reda srpskog naroda niti može da bude delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH".

"Suštinu presude čini i to da 'delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH moraju biti izabrani sa teritorije cele države. Dakle, Predsedništvo BiH - jedna izborna jedinica. Dom naroda PS BiH - jedna izborna jedinica. Bez entiteta", ukazuje Blagojević, ističući šta ga najviše brine:

"Ostavljajući po strani pitanje kakav je sud taj Evropski sud za ljudska prava kada sarajevski medij može saznati sadržaj odluke tog suda nekoliko dana pre njenog objavljivanja, što ukazuje na mogućnost povezanosti nekoga iz tog suda i određenih snaga iz federalnog političkog Sarajeva, moju pažnju privlači spremnost Evropskog suda za ljudska prava da se prethodno citiranim stavovima iz njegove odluke neovlašćeno upusti u pokušaj sopstvenog izbornog i ustavnog inženjeringa u jednoj državi, čime grubo izlazi iz okvira ovlašćenja koja mu daje Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda."

Vetar u leđa Sarajevu

Prema rečima šefa Predstavništva Republike Srpske u Srbiji Mlađena Cicovića, odluka Evropskog suda za ljudska prava, po apelaciji Slavena Kovačevića, je još jedna politička odluka u funkciji unitarizacije BiH i ukidanja Republike Srpske.

"Presuda izlazi iz okvira razmatranja pojedinačnog predmeta koje joj daje Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Evropski sud za ljudska prava ovakvom Odlukom daje vetar u leđa političkom Sarajevu u nameri da menja i poništava ustavnu strukturu BiH definisanu Dejtonskim mirovnim sporazumom i njegovim Aneksom 4. koji je Ustav BiH", kaže Cicović za RT Balkan.

Evropska konvencija, naime, ne sadrži nijednu odredbu koja bi državama potpisnicama naređivala kako će u svojim ustavima i zakonima urediti aktivno i pasivno biračko pravo za izbor zakonodavnih i drugih organa javne vlasti.

"U članu 4. Ustava BiH jasno piše da Parlamentarna Skupština BiH ima dva doma: Dom naroda i Predstavnički dom. Dom naroda se sastoji od 15 delegata i to dve trećine iz Federacije BiH (pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba). U istom članu Ustava piše da će hrvatske i bošnjačke delegate odabrati hrvatski odnosno bošnjački delegati u Domu naroda Federacije BiH, a delegate iz Republike Srpske će odabrati Narodna skupština Republike Srpske. Potpuno je jasno da Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH nije samo predstavništvo naroda nego i entiteta sa čije teritorije su izabrani delegati."

Cicović poručuje da RS neće odustati od svoje pozicije i odbrane Dejtonskog mirovnog sporazuma.

"Republika Srpska će nastaviti svoju borbu za svoju ustavnu poziciju definisanu Dejtonskim mirovnim sporazumom, njegovim Aneksom 4 koji je Ustav BiH, i Bosnu i Hercegovinu sastavljenu od dva entiteta i tri konstitutivna naroda, bez obzira ko, kako i koliko u kontinuitetu pokušava da ugrozi teritorijalni suverenitet Republike Srpske i konstitutivnost srpskog naroda u BiH, a evo sada i njen izborni suverenitet", naglašava za RT Balkan šef Predstavništva RS u Srbiji.

Komentarišući spornu presudu Evropskog suda za ljudska prava, koja je dan pre objavljivanja na volšeban način završila u sarajevskim medijima, analitičar Anđelko Kozomara kaže za RT Balkan šta ovo znači i šta predstoji Republici Srpskoj.

"Dugo već traju pritisci na Republiku Srpsku da se smanje njene nadležnosti dobijene Dejtonskim mirovnim sporazumom. Ali, ovo je najopasniji pokušaj do sada da se potpuno demolira ovaj sporazum i da RS praktično nestane", upozorava Kozomara.

Naš sagovornik smatra da nema mnogo Srba u BiH koji bi pristali na implementaciju ove presude.

"Sada treba očekivati da će iz 'diplomatskih' centara okupatora BiH i bošnjačkih političkih partija početi snažni pritisci u vidu zahteva da se ova presuda primeni. Istovremeno se radi i na optužnici protiv predsednika RS, što sve zajedno čini situaciju veoma složenom i nagoveštava novo zaoštravanje odnosa u BiH. To znači da 14 uslova koje je EU postavila pred ovu zemlju, ako želi kandidatski status, gotovo sigurno neće biti ispunjeni, bar ne do kraja godine, kada je i krajnji rok za njihovo ispunjenje", ocenjuje naš sagovornik.

Prema rečima Anđelka Kozomare, šestorica sudija dali su sebi za pravo "ne samo da ponište međunarodni pravni akt, kakav je Dejtonski mirovni sporazum, nego da izađu i iz okvira svojih nadležnosti koje su im strogo određene Konvencijom o ljudskim pravima".

"Za mene, takođe, nema nikakve sumnje da apelant (Slaven Kovačević) nije ovu apelaciju sam smislio, nego je ona dugo pripremana u sarajevskoj čaršiji i kuhinjama uticajnih ambasada u Sarajevu. Ubeđen sam da je u ovoj prvorazrednoj pravnoj, ali i političkoj prevari, učestvovao i neko od sudija iz Strazbura", ukazuje Kozomara i poručuje:

"Republika Srpska treba vrlo odlučno da odbije ovu presudu i uopšte ne pristane na bilo kakve pregovore o njoj".

Srpska se ne da

Predsednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković rekao je da je odluka Evropskog suda nečija želja i pokušaj da u mirnodopskom vremenu ostvari svoje ratne ambicije.

"Dok je BiH po dejtonskom Ustavu od te priče nema ništa. Odluke može da donosi Strazbur, Ustavni sud, Tužilaštvo BiH, ali Republika Srpska ima svoje nadležnosti i pravac", poručuje Višković za RTRS.

Istakao je da svi treba da nauče da u BiH treba da se živi zajedno, da se međusobno uvažavamo, ali da, kako navodi, svako nametanje gasi BiH.

"Pozivam kolege u Sarajevu, da ako žele BiH, onda moraju priznati jednu činjenicu, a to je Republika Srpska. S njom se mora razgovarati zbog budućnosti BiH", navodi Višković.

Slična poruka poslata je iz SDS-a, budući da je lider ove stranke Milan Miličević poručio da ako je neko imao plan da nakon majorizacije hrvatskog naroda u BiH majorizuje i srpski - prevario se.

On je naglasio da je dejtonski Ustav precizno odredio da Republika Srpska bira jednog člana Predsedništva BiH, a da se pet delegata Doma naroda bira iz Republike Srpske i da je te odredbe nemoguće promeniti bez dvotrećinske većine iz Republike Srpske.

"Verujem da takve većine nikada neće biti. Dejtonska struktura BiH, ravnopravnost dva entiteta i tri naroda je jedina održiva i svako njeno narušavanje vodi u neizvesnost. Stabilnost u BiH može postojati samo ako su sva tri naroda ravnopravna i konstitutivna. Svako narušavanje tog principa konstitutivnosti i ravnopravnosti vodi ka destabilizaciji i zato ne razumem ovu euforiju u Federaciji BiH nakon najave presude iz Strazbura kada i oni već imaju destabilizaciju odnosa upravo zbog takvog izbora hrvatskog člana Predsedništva", poručuje lider SDS-a. 

"Kako će Federacija BiH birati svoje predstavnike", kaže Miličević, "nije naša stvar".

Politika napada

Prema rečima još jednog profesora ustavnog prava Siniše Karana presude Evropskog suda za ljudska prava deo su kontinuirane politike napada na Republiku Srpsku koju sprovodi politika okupljena oko bošnjačke strukture, Ustavnog suda BiH i dela međunarodne zajednice.

"Evropski sud za ljudska prava, nakon presuda 'Sejdić - Finci', 'Zornić', 'Pilav' i 'Pudarić', kako se čini, planira da donese još jednu presudu po apelaciji Slavena Kovačevića, savetnika 'hrvatskog' člana Predsedništva BiH Željka Komšića, a sa primenom ovih presuda BiH bi morala da izvrši izmene Ustava BiH i raspakivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je po njima postao 'neodgovarajući'", ukazao je profesor Karan.

S donošenjem ovih presuda, navodi Karan, ponovo su aktuelizovana pitanja izmene Izbornog zakona BiH, kao i samog Ustava BiH.

Dogovor koji je tada postignut, kaže profesor Karan, i koji je doveo do pronalaženja rešenja koje bi bilo prihvatljivo za sve tri strane nije optimalno rešenje, ali kako tada i danas nakon toliko godina od prestanka rata, predstavlja najbolje i jedino moguće rešenje u BiH.

"Pravni osnov za donošenje svih ovih presuda je nastao kada su Predstavnički i Dom naroda Parlamentarane skupštine BiH u aprilu 2003. ratifikovali dopunski Protokol broj 12 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ovim protokolom se omogućava svim građanima uživanje svih prava utvrđenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. Brzopleto, BiH je ratifikovala ovaj sporazum, a čak polovina država koje su članice Saveta Evrope nisu ni ratifikovale ovaj protokol, dok ga deo zemalja nije ni potpisao", ukazuje on i ističe:

"Ratifikacijom Protokola broj 12 BiH je sama sebi stavila 'omču oko vrata'. Evropski sud za ljudska prava je primenio čisto pravo, ne postavljajući pitanje da li je ono primenjivo u ovakvoj BiH, kada se uzmu u obzir razlozi i način donošenja Dejtonskog mirovnog sporazuma."

Prema njegovim rečima, "BiH nije zrela za raspakivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je postignut dugotrajnim i upornim pregovaranjem".

"Samo je delovanje takve pažljivo izbalansirane konstrukcije ugasilo požar pakla koji je predstavljala BiH i to možda nije bila najbolja konstrukcija, ali je bila jedina koja je naterala suparničke strane da oružje zamene dijalogom", naglašava Karan.