Tužna slika srpskih grobalja na KiM: Porušeni spomenici, otvoreni grobovi, razbacane kosti

Na Gugl mapama, srpsko pravoslavno groblje u Vitini na Kosovu i Metohiji preimenovano je u albansko.

Iako se na ovom groblju vekovima sahranjuju samo Srbi pravoslavci, na mapama se vidi natpis "Albansko pravoslavno groblje" (Varrezet Ortodokse Shqiptare).

Slučajnost ili još jedan fini, suptilni način revizije istorije, brisanja srpskih tragova na Kosovu i Metohiji?

"Kod Albanaca i njihovih pokrovitelja ništa nije slučajnost. Ono što nisu uništili sada pokušavaju da prigrabe, da kažu da je to njihovo nasleđe", kaže profesorka Mitra Reljić, koja godinama obilazi srpska groblja širom KiM.

Profesorka Reljić godinama popisuje porušene spomenike i autor je poznate i citirane knjige "Srpska groblja na Kosovu i Metohiji".

Za 23 godine porušene desetine hiljada spomenika

Teška je sudbina srpskih grobalja na ovom području, naročito od 1999. i dolaska međunarodnih snaga.

Profesorka Reljić kaže da je od tada do danas porušeno više desetina hiljada srpskih spomenika.

"Ogromno mitrovačko groblje gotovo je u potpunosti uništeno, ali i dalje se uništava. Slično je i u Gnjilanu, Đakovici, Peći", kaže profesorka.

Već dve decenije Srbi iz severnog dela Kosovske Mitrovice koji na Zadušnice organizovano, autobusima odlaze iz severnog dela grada u južnoalbanski, na pravoslavno groblje, svedoci su teških scena koje tamo zatiču. Porušeni spomenici, otvoreni grobovi, kosti razbacane po groblju, raznete i pokradene mermerne ploče isl.

Pre koju godinu, na Duhovske zadušnice, dok su Srbi na ovom groblju uzalud tražili grobove najmilijih, iz jedne od susednih albanskih kuća pratila ih je glasna muzika. Dok su žene albanske nacionalnosti na sred groblja na asfaltiranom platou mirno prale tepihe.

Kradu dragocenosti, razbacuju posmrtne ostatke

Profesorka Reljić, kada priča o uništenim srpskim grobljima, između ostalih, pominje groblje u selu Tištane kod Goraždevca, blizu Peći, koje je potpuno zaraslo u korov, uništeno.

"Milan Ivanović ostavio nam je podatak da je do poslednjeg zulum bilo oko stotinu prastarih spomenika. To su bili ogromni krstovi obrasli mahovinom. Kad sam obišla groblje, pretprošle godine, 13. avgusta, od stotinak spomenika nekoliko smo zatekli na svom mestu. Zabeležili smo mnogo raskopanih grobnica, a groblje je zaraslo, teško se vidi sa puta", kaže profesorka Reljić.

Kada su u pitanju stari grobovi, kako dodaje, oni koji ih raskopavaju, moguće, traže dragocenosti.

Kada se radi o novim grobovima te grobnice iskopavaju da bi izvukli posmrtne ostatke Srba i razbacali ih okolo.

"To sam zaticala na mnogo lokacija, posebno u Metohiji, recimo selo Žakovo, blizu Vučitrna, ili u selu Siga", dodaje profesorka.

Zašto to rade, zašto uništavaju srpska groblja?

"Cilj je jasan", kako navodi, "da bi nam zatrli tragove, odnosno da ponište srpski identitet kosovsko-metohijskog prostora".

"Kao što svaki čovek, pojedinac, kolektiv, ima svoj identitet, tako i prostor ima svoj identitet. A taj identitet prostora oblikuje se zahvaljujući narodu koji najduže na tom prostoru živi, koji u prostor utisne svoj beleg. Prema tome, cilj je da se poništi srpski identitet prostora, jer, kad nestane grobalja, onda je lako kazati da Srbi tu nikad nisu ni živeli", izričita je profesorka Reljić.

Širom Kosova uništena su mnoga groblja na kojima su se Srbi do 1999. godine sahranjivali, ali mnoga koja datiraju vekovima unazad.

"Na mnogim mestima po Kosovu i Metohiji nailazila sam na groblja, a veliki broj je i onih koja nisam videla, koja su pretvorena u deponije smeća ili popločana. Recimo, groblje u Đakovici je betonirano. Tamo odlažu građevinski materijal, stare traktore, građevinske mašine, tako da niko ne bi rekao da je tu bilo groblje", navodi Reljić. 

Groblje u Velikoj Reci kod Vučitrna, kako kaže, uništili su tako što su navukli tone šljunka preko, i ono se ne vidi. Neka groblja su preorali.

Srbi povratnici kosti predaka sakupljali po šumi

"Straha od Boga, straha od greha, toga očigledno kod počinilaca nema. Toga se sete jedino kad postradaju, tada se sete svojih grehova", kaže ona.

Za godine obilazaka uništenih srpskih grobalja po Kosovu mnoge slike su zauvek ostale urezane u pamćenje profesorke Reljić. One se prosto ne zaboravljaju.

"U selu Siga, Brestovik, zatekla sam iskopane grobnice. Velike, masivne, betonske, koje nije bilo lako razbiti bez mehanizacije... I na groblju u Istoku korišćena je mehanizacija, buldožeri... Na nekim mestima, na uzglavlju, iskopavali su rupe, i tuda izvlačili posmrtne ostatke i bacali po šumama. Povratnici u selu Siga nalazili su po šumi posmrtne ostatke svojih srodnika i sakupljali ih", kaže profesorka.

To groblje u selu Siga prvo su raskopali, pa zapalili, tu su i ostaci crkve starije od Dečana i Patrijaršije. "Posekli su i staro hrastovo stablo na groblju, pa su panj zapalili da iz njega, slučajno, ne niknu mladice. Najtužnije su slike obijenih dečjih grobića, beba rođenih i umrlih u istoj godini", kaže profesorka Reljić koja sada sprema drugo, prišireno izdanje knjige "Srpska groblja na Kosovu i Metohiji".

Dodaje da je ljudski poražena pred svim tim slikama.

Navodi da pokušava da otme što više imena od zaborava jer popisuje podatke sa srušenih spomenika.

"Sve to što gledam mnogo mi teško pada, jer mnogi ljudi, čak i Srbi ne razumeju da je svaka humka jedna mala crkva. Čak sam uverena da je uništenje grobalja teže, pogubnije od uništenja crkava. Uništenu crkvu moguće je obnoviti. Mi to stalno radimo kroz vekove, ali uništena groblja se ne mogu obnoviti", reči su Mitre Reljić.