Ko o čemu, susedi o "Velikoj Srbiji" i "srpskom svetu", pa tako kolumnista "Indeksa", Boris Vukotić, inače nekadašnji konzul Crne Gore u Zagrebu, u svom poslednjem "uratku" nadugačko i naširoko priča o tome kako Srbi "bez bilo kakvog sustezanja ili barem osećaja stida za značajan doprinos tragediji regije iz 90-ih promoviraju ideologiju krvi i tla".
Jasno je već iz prvih njegovih rečenica da Vukotiću smeta politički mejnstrim današnje Srbije, koji kako reče, čine Vučić, Dačić, Vulin, Mali, Šešelj i Nikolić "kao aveti najcrnje prošlosti". Još mu teže padaju, žali se, "osvedočeni ratni huškači i kvaziintelektualci, poput karikaturalnog novinara Milomira Marića ili karikature sui generis Matije Bećkovića", a najveći trn u oku mu je, po svemu sudeći srpski patrijarh Porfirije.
"Program Srpski svet, koji su u svojim javnim istupima do sada najčešće spominjali Vučićevi 'megafoni" Vulin, smijenjeni komandant svih mogućih i nemogućih srpskih sigurnosnih službi od vojske do tajnih agenata, te bosanskohercegovački vojskovođa u miru i Putinov intimus Dodik, zapravo predstavlja ništa drugo do lepo upakovanu verziju stare hegemonijske ideje o velikoj srpskoj državi", upućuje nas Vukotić, inače rodom iz Kotora, a školovan u Zagrebu.
Podučava nas "Indeksov" kolumnista da je u korenu te, za njega po svoj prilici stravične "agende"- "narativ o ugroženosti Srba na teritorijima izvan Srbije, uglavnom u njenom susedstvu, na primer u Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj".
"Dakle, gde god bi beogradska 'politička batina' mogla nešto zamutiti, napraviti problem ili izazvati destabilizaciju", upozorava nas ovaj stručnjak za međunarodne odnose.
Nisu Srbi ugroženi, veli nam Vukotić – oni samo pokušavaju "novu homogenizaciju u susedstvu Srbije nakon one neuspele početkom 90-ih".
To je, kaže stručnjak države koja je bukvalno osmislila prekrajanje istorije, pokušavajući da se na sve načine distancira od Srba – "povjesni revizionizam" i "negiranje nacionalnog identiteta drugih naroda regije prije svega Crnogoraca i Bošnjaka čije se porijeklo želi vezati za srpski nacionalni korpus".
A sve to vodi, preti nam Vukotić, vodi i kasnijoj fazi "realizacije projekta Srpski svet" u kojoj bi se "lakše osporile trenutne državne granice i revidirala celokupna državno-pravna arhitektura Zapadnog Balkana u korist apsolutne dominacije Beograda".
Naravno, tu je pravo mesto da se u priču o strašnim Srbima, ubace i još gori Rusi. Jer "srpski svet" nastao je kao pandan "ruskom svetu".
"Karakter ruske vanjske politike bio je relativno lako primetan čak i za površne posmatrače koji su pratili aktivnosti Rusije u okviru međunarodnih foruma kao što su Skupština UN-a, Savet za ljudska prava UN-a, UNESKO, OEBS ili Savet Evrope", navodi on.
"U svim navedenim institucijama ruski su predstavnici insistirali na poistovećivanju ljudskih prava s vrednostima tradicionalnog pravoslavlja. Time su, zapravo, samo potvrdili ideološki kontinuitet s politikom bivše komunističke države, jer su glavni ciljevi napada poput demokracije, slobode pojedinca ili univerzalnih ljudskih prava ostali nepromenjeni", ukazuje nam Vukotić, tako otkrivajući šta mu zapravo najviše smeta - pravoslavlje.
Takve ideje "religijsko-političkog karaktera" koje "ortački" promovišu srpska i ruska crkva - podrivanje su liberalne demokratije, a prvenstveno ideje univerzalnih ljudskih prava. Obe crkve, podređene su liderima tih država, dijagnostifikuje kolumnista.
U tekstu "kreativnog" naslova "Vučićev šljam sanja Veliku Srbiju- Porfirije tu igra prljavu ulogu", Vukotić za poglavara SPC kaže da je oduvek bio Vučićev favorit, a sastavlja i spisak patrijarhovih "grehova".
"Je li patrijarh Porfirije mogao sprečiti da Vojislav Šešelj, osuđeni ratni zločinac i ratni huškač, koji je pred međunarodnim kaznenim tribunalom osuđen za ratni zločin proterivanja Hrvata iz Vojvodine, dobije visoko crkveno priznanje? Verovatno da, mada su pritisci s važnih adresa bili očiti. Je li srpski patrijarh trebalo da ide 'na noge' predsedniku Vučiću kako bi ga podržao nakon tragedije u beogradskoj osnovnoj školi kada su nastradala nevina deca? Naravno da nije, premda je tamo blaženim rečima pokušao zalečiti duhovne rane roditelja ubijene dece", piše Vukotić.
Najgore se patrijarh o njega ogrešio zbog "redovnih konsultacija s Vučićem i Dodikom gde se naširoko razglaba o svim vitalnim pitanjima za srpski narod".
Na tim se sastancima, veli Vukotić, raspravlja o raznim pitanjima, počev od od privrede, finansija, trgovine, "pa verovatno do nabavke vojne opreme". No, drugi deo razgovora ostaje skriven, iako ga, kako tvrdi svevideći kolumnista, naravno uočava, i to iz patrijarhovog delovanja.
"Pogodili ste. Srpski svet. Razaranje stabilnosti regije. Osporavanje identiteta drugih naroda. Alarmiranje Srba i pokušaj njihove ponovne homogenizacije", spoznanje je koje s nama deli kolumnista "Indeksa", koji patrijarhu najviše zamera govore u Crnoj Gori i u Bjeljini.
"Pozivam Srbe u Crnoj Gori da u svakoj prilici s ponosom i dostojanstvom odlučno iskažu svoj identitet kao vernici Srpske pravoslavne crkve, govornici srpskog jezika i kao dični pripadnici srpskog naroda. To je pravo, odgovornost, obaveza i dužnost svakog od nas", rekao je Porfirije u Crnoj Gori i uznemirio Vukotića.
A kad je tek poglavar SPC u Bijeljini pomenuo istorijsku činjenicu da su se kroz vreme granice država našeg naroda menjale, i još rekao da "nismo sigurni da se u istoriji u kojoj je sve relativno neće menjati i ubuduće" – tu je potpuno zapečatio Vukotićev negativan stav.
To je sve, kaže ovaj stručnjak, "loše režirana predstava koju su već jednom režirali po istom scenariju i doživeli fijasko".
"Što pre patrijarh srpski shvati konstrukcijsku grešku spomenutog scenarija, to bolje za njega i Crkvu koju predstavlja. Ko zna, možda mu i dosadašnju, neslavnu ulogu okarakterišu kao sporednu", zaključuje Vukotić.
U kakvoj je, međutim, ulozi ovaj hrvatsko-crnogorski kolumnista koji je dobio zadatak da pljuje po patrijarhu, zasad je nejasno. Scenaristi i režiseri drame koja se odvija u njegovoj glavi i kolumnama, ipak se mogu naslutiti - pravoslavlju je opet, kao i u svim zapadnim produkcijama dodeljena uloga negativca. Niskobudžetni Vukotićev "uradak", ipak, uprkos svom njegovom trudu, teško da će poremetiti njemu tako mrski "srpski svet", ili pokolebati poverenje naroda u duhovnog vođu. Njegovim rečima rečeno - loše režirana predstava i potpuni fijasko.