"Kad kažem novine, mislim Politika". Za veliki broj čitalaca koji i dalje, u nikad turbulentnijim a ponekad i potpuno histeričnim medijskim vremenima ostaju verni listu koji danas puni 120 godina, nije potrebno dodatno pojašnjenje ove krilatice – "Politika" je medij koji informiše, objašnjava, predviđa i nadasve uliva povernje, a sve što se dogodilo a nije se pojavilo na njenim stranicama, po svemu sudeći, nikada nije ni bilo vredno pomena.
Promenila se "Politika" od kad su pre 120 godina beogradski kolporteri na ulicama počeli da uzvikuju njeno ime – nekadašnji slovoslagači i prastare štamparske prese otišli su u istoriju, redizajnirana je njena naslovna strana, a kroz redakciju prošle generacije i generacije novinara, urednika, foto-reportera, prelamača, lektora, dizajnera...
Neki od njih su i sinoć, dok su njihove kolege slavile na svečanoj akademiji u Kolarčevoj zadužbini, užurbano pripremali današnje izdanje – čitali, lektorisali, prelamali..., uklapajući tako još jednu kockicu u monumentalni mozaik srpskog trajanja. Jer, čitaoci su uvek, baš kao i u doba kada je ona osnovana – na prvom mestu.
Nikada se ovaj list nije trkao sa vremenom, sa momentalnim, "uživo" i često i neproverenim izveštajima tabloidne štampe – cilj "Politike" bio je da medije koji su brži od njih, pretekne tako što će uvek otići korak dalje – ponudivši čitaocima kontekst, analizu, i odgovor na pitanje "šta dalje". Vremešna jeste – ali je, uvek aktuelna i sveža "Politika", uvek znala kako da čitaocu da ono što od nje očekuje.
U tome je možda i tajna njene dugovečnosti – "stara dama" srpske medijske scene koju znaju da nazovu i jednim od stubova ovdašnjeg društva, nikada nigde žurila –decenije koje su iza nje gazila je dostojanstveno, a sve po receptu koji je u tom njenom prvom izdanju, 1904. godine ispisao njen osnivač Vladislav Ribnikar.
Samo u vreme njenog osnivanja, daleke 1904. godine, na srpskoj medijskoj sceni bilo je sedamdesetak listova. Jedni su se gasili, drugi su tek otvarali svoje redakcije – samo je ona, nadživevši svoje osnivače, braću Vladislava i Darka Ribnikara koji su izginuli u Prvom svetskom ratu, opstala 120 godina.
"Da slobodno pretresa sva javna pitanja, bez gnjeva i pristrasnosti, da pravednom kritikom vladinoga rada pomaže opoziciju, da lojalnošću i nepristrasnošću štiti vladu od neosnovanih napada opozicije; da podjednakom revnošću deli udarce desno i levo od sebe; Eto, to je zadatak nepristrasne štampe", napisao je u prvom broju, izdatom 25. januara 1904. Vladislav Ribnikar cititajući Bizmarkove reči.
Znala je ova "stara dama" ponekad i da se oklizne, zatetura u burnim političkim vremenima, ali se uvek uspravljala i uspevala da ostane na tragu Ribnikarovog zaveštanja. Dok se svet davio u hiperprodukciji poluistine, ona se trudila da ostane tačna. Dok su drugi pokušavali da rasprodaju tiraže kupujući čitaoce poklonima koje su prodavali uz svoja izdanja, "Politika" ih je kupovala pouzdanošću. Često su je nazivali i prorežimskim medijem, dok je ona samo pokušavala da ostane prosrpska.
"U borbi poneki put čovek i nehotice suviše jako zamahne, ali to još ne znači da je hteo da ubije. Ti se udarci moraju mirno i privati i davati bez srdžbe i jetkosti", pisao je Ribnikar u prvom broju "Politike", dodajući da nije neprijatelj "onaj koji kudeći, kad ima šta i da kudi, bez zazora hvali sve što je za pohvalu".
Pisao je, predviđajući tako ovom mediju težak put – put na kome je nemoguće zadovoljiti sve, a na kome je jedini cilj ostati – pouzdan.
Mnogi su uz "Politiku" naučili prva slova, a neki je i dan danas, osim kao sredstvo informisanja koriste i kao arhivsku građu, dok za neke stariji primerci "Politike" imaju i kolekcionarsku vrednost.
Njeni novinari tako, nikada nisu pisali ni za platu, honorar, bonus ili povišicu – svakom mladom novinaru bila je čast da se i njegovo ime, bar u vidu inicijala, nađe na stranicama na kojima su se svojevremeno potpisivali Crnjanski, Andrić, Sremac, Nušić, Dučić, Desanka Maksimović...
Reporteri "Politike" beležili su, naime, najznačajnije događaje iz istorije Srbije – krunisanje kralja Petra Prvog, venčanje Kralja Aleksandra pa i njegovu pogibiju, dolazak na vlast kralja Petra Drugog, 27. Mart 1941., trenutak kada je Ivo Andrić osvojio Nobelovu nagradu, momenat kada su Armnstrong i Oldrin "otvorili mesečevu eru"... samo su neka od dešavanja koje je na svojim stranicama za naraštaje sačuvala "Politika".
"Politika" tokom svoje stodvadesetogodišnje istorije nije izlazila samo tokom okupacije – njeno izdavanje prekinuto je i u Prvom i u Drugom svetskom ratu. Informacija koju su čitaocima donosile njene stranice – morala je uvek biti slobodna.
"Politika" je stanje društva koje se može opipati prstima – napisao je jedan od savremenih novinara komentarišući značaj ove kuće, koja se za 120 godina opstajanja i postojanja nametnula kao čuvar srpskog identiteta.
Sve to predvideo i stari novinarski vuk Pera Todorović, proročki najavivši da će "ovaj list svim našim listovima pojesti panaiju".