Srbija i Balkan

Da li Srbija kupuje grčke "miraže"?

"Miraži" bi u Vojsci Srbije poslužili kao prelazne letelice za prilagođavanje "rafalima", koji bi u našu zemlju mogli da stignu tek sredinom sledeće decenije
Da li Srbija kupuje grčke "miraže"?Getty © Nicolas Economou/NurPhoto

Pre nekoliko dana grčki list "Enikos" objavio je vest o tome da je Srbija zainteresovana za nabavku višenamenskih borbenih aviona "miraž 2000-5" francuske proizvodnje, koje će Grčka uskoro staviti na prodaju. Kako se navodi, Helensko ratno vazduhoplovstvo radi na unifikaciji flote borbenih aviona, zbog čega je od Francuske kupljeno 24 "rafala", dok je sa SAD sklopljen ugovor o nabavci dve eskadrile F-35.

Stoga će deo starijih borbenih aviona u upotrebi grčkog ratnog vazduhoplovstva poput F-16, F-4 i "miraža 2000" biti prodati, a prema pisanju grčkog lista, za francuske letelice se interesuju Indija i Srbija.

Inače, u pitanju je 24 "miraža" u verziji 2000-5 MK2, koji se nalaze u operativnoj upotrebi, kao i 18 u verziji EGM/BGM koji su povučeni 2021. godine, konzervirani i mogu se iskoristiti za rezervne delove. U sklopu paketa, Grčka nudi i 22 turbomlazna motora M53-P2, koje koriste ovi avioni. 

Indijska vojska u upotrebi već ima više od 50 "miraža 2000", koji se nalaze u procesu modernizacije na standard MK2 stoga interesovanje Nju Delhija za ove letelice i ne treba da čudi. 

Što se Srbije tiče, "Enikos" ističe da Beograd namerava da kupi ove letelice, iako za sada nema zvanične potvrde, zbog toga što će srpskim MiG-29 isteći resurs pre nego što iz Francuske stignu novi "rafali", za čiju nabavku ugovor i dalje nije potpisan. Stoga će nabavka "miraža" predstavljati neku vrstu prelazne faze, radi zamene ne samo MiG-29, već i starih jurišnih aviona J-22 "orao" domaće proizvodnje.

Karakteristike grčkih "miraža"

Kao što je već pomenuto, operativni deo "miraža" koje prodaje Grčka, pripadaju verziji 2000-5 MK2, a kako navodi grčki list, u pitanju su letelice u "savršenom stanju". Interesantno je da Francuska namerava da pošalje ove letelice Ukrajini kao vid pomoći, što je najavio i Emanuel Makron.

Radi se o modernizovanoj verziji koja poseduje sasvim solidnu avioniku i može nositi čitav arsenal raznovrsnog naoružanja. Glavna prednost grčkih aviona ogleda se u višenamenskom impulsno-doplerovom "Talesovom" radaru RDJ-2, koji omogućava otkrivanje 24 cilja i praćenje osam koji su označeni kao najveća pretnja, u toku skeniranja istovremeno. 

Radar može raditi u režimu "look down/shoot down", a takođe je sposoban za mapiranje, praćenje terena, otkrivanje i dejstvo po ciljevima na zemlji i vodenim površinama. Upravljanje se letelicom se zasniva na HOTAS (Hands-on Throttle and Stick) principu, što u kombinaciji sa visokim odnosom potiska i mase daje ovom avionu odličnu upravljivosti i obezbeđuje visok nivo manevarskih sposobnosti.

Kokpit je opremljen "Talesovim" uređajem za prikaz podataka na kacigi pilota VEH 3020, gornjim pokazivačem i sa pet višenamenskih katodnih APSI (Advanced Pilot Systems Interface) prikazivača. Ovi uređaji pilotu omogućavaju uvid u podatke o letu, navigaciji, označenim ciljevima i dejstvu naoružanja.

Sa strane nalaze se dva bočna prikazivača u boji, na kojima se prikazuju informacije sa svih senzora i podaci o upravljanju podsistemima aviona.

Što se tiče naoružanja, "miraž" 2000-5 MK2 ima devet podvesnih tačaka za nošenje ubojnih sredstava – pet na trupu i po dva na krilima, a uz to i dva interno ugrađena topa revolverskog tipa DEFA 554 u kalibru 30 mm

U lovačkoj konfiguraciji, "miraži" se uglavnom naoružavaju sa četiri rakete vazduh-vazduh MICA dometa 60 km, dve rakete vazduh-vazduh "medžik 2" dometa do 20 km, a umesto njih mogu se koristiti i rakete "super 530d" i "skaj fleš" koje takođe služe za dejstvo po ciljevima u vazduhu.

Za dejstvo po ciljevima na kopnu i morskim površinama, "miraži" se mogu osloniti na laserski vođene avio-bombe iz porodice BGL, rakete zemlja-vazduh AS30L sa laserskim navođenjem dometa 12 km, protivradarske rakete "armat" dometa do 120 km i protivbrodske rakete AM39 "eksocet" dometa 70 km.

Za lasersko navođenje pomenutog naoružanja, francuski avioni opremljeni su podvesnim laserskim označivačem TV/CT/LDP kompanije "Tales", a moguće je ugraditi i kontejner sa termalnom optikom "demokles".

Ipak, najmoćnije naoružanje koje "miraž" može koristiti za dejstvo vazduh-zemlja su krstareće rakete "apač" i SKALP (poznata i po oznaci "storm šedou). O SKALP-u je već bilo reči, a što se tiče "apača" u pitanju je raketa prvenstveno namenjena za uništavanje pista u vazduhoplovnim bazama. Upravo daljim razvojem ove rakete je kasnije nastao i SKALP.

Šta će za Srbiju značiti nabavka "miraža" i da li je tako nešto uopšte moguće?

Kao što je već pomenuto, ukoliko Vojska Srbije zaista nabavi francuske avione od Grčke, to će biti prelazna faza dok u naše vazduhoplovne baze ne stignu "rafali", ako ikada i stignu. Ovo je za RT Balkan potvrdio i urednik TV Front Andrej Mlakar, koji smatra da bi nam "miraži" poslužili za sticanje iskustva i obuku za upravljanje "rafalima".

"'Miraž' bi u ovom slučaju bio prelazna faza do 'rafala', tako je zamišljeno. Mi bismo kupili 'miraže' koji bi nam pružili dragoceno iskustvo i omogućili obuku za prilagođavanje zapadnoj tehnici. Stoga bi taj prelaz sa ruske tehnike, odnosno sa MiG-29 na 'miraž' predstavljao prelazni period u trajanju od 10 do 15 godina, tokom kog bi piloti i tehničari stekli rutinu, iskustvo i znanje, što bi kasnije olakšalo obuku i prelazak na 'rafale'", ocenjuje Mlakar.

Prema njegovim rečima, direktan prelazak sa MiG-29 na "rafale" bi bio dosta teži proces zbog načina školovanja, razmišljanja, doktrine, ali i samih sistema što bi doprinelo povećanju troškova usled potencijalnih grešaka pilota u procesu prilagođavanja.

"Sa druge strane, upotreba 'miraža' bi dovela do neke vrste kontinuiteta u upotrebi zapadne tehnike i do lakog prilagođavanja, koje bi sa sastojalo od par meseci osnovne obuke i daljeg usavršavanja pilota", rekao je on.

Osim što će biti prelazni element koji vodi ka "rafalima", koji bi u Srbiju mogli da stignu (ako do potpisivanja ugovora uopšte i dođe) tek sredinom sledeće decenije, "miraži" bi u narednim godinama mogli da zamene veći deo srpskih MiG-29.

"Poslednji resurs na MiG-29 ističe 2032. godine, što znači da bi već 2030. u operativnoj upotrebi imali svega tri do četiri 'miga'. Ako se plan sa francuskim avionima realizuje, mi bismo nabavili dve eskadrile 'miraža' koje bi bile aktivne do perioda u kom bi stigli prvi 'rafali'", ističe Mlakar i dodaje:

"U pitanju je 24 letelica u verziji 2000-5 MK2 i 18 EGM/BGM, od kojih su deo dvosedi, koji nisu baš u sjajnom stanju i mogu da se koriste za rezervne delove, a 2-3 mogu biti osposobljena za obuku pilota kao školski avioni. Avioni u verziji 2000-5 MK2 su proizvedeni i isporučeni Grčkoj 2007. godine, pa samim tim postoji opcija remonta i modernizacije u saradnji sa Francuskom, što bi produžilo njihov životni vek za još 10 godina."

Kako navodi urednik TV Front, nabavka "miraža" stvorila bi i opciju zamene starih jurišnih aviona J-22 "orao", o čemu se razmišlja već neko vreme, budući da će 31. oktobra biti obeleženo pola veka od prvog leta ovih letelica. Što se finansijskog aspekta tiče, Mlakar smatra da Srbija, ako već može da kupi "rafale, onda verovatno ima i dovoljno sredstava za nabavku aviona od Grčke.

"To nije velika cena, koštali bi nas kao otprilike 4-5 'rafala'. Radi se o polovnim avionima, kojih se Grci rešavaju", ocenjuje on.

Grčki list je u svom tekstu objavio i informaciju da se Francuska, navodno, ne protivi potencijalnoj nabavci letelica iz Grčke, ali i da do sada nije bilo zvaničnog zahteva Beograda upućenog Atini. 

"Za sada prednost ima Indija jer u svom vazduhoplovstvu već ima 'miraže', a trenutno nije poznato da li će Francuska uticati na to da Grci nama daju prednost", smatra Mlakar.

Ukoliko do nabavke "miraža", a kasnije i "rafala" zaista dođe, to će, prema mišljenju našeg sagovornika, dovesti do potpunog otklona od ruske vojne tehnike (bar kada su u pitanju borbeni avioni) u dugom nizu godina.

"To bi za nas značio potpuni otklon od ruske tehnike – mi ćemo faktički reći 'zbogom' ruskoj vojnoj tehnici za narednih 30-60 godina", zaključuje Mlakar.

image