Nikola Tesla drugovao sa Markom Tvenom: Voleo je pozorište, vodvilj i noćne žurke

Otkad je kročio na tlo Amerike pa do danas, o srpskom naučniku koje je rođen na današnji dan 1856. godine šire se brojne neistine, često istrgnute iz konteksta

Čuvena je priča o belim rukavicama i Nikoli Tesli koja spada u umetničke slobode raznih Teslinih "biografa", ali nažalost i danas je mnogi uzimaju za ozbiljno. Muzej Nikola Tesla u Beogradu nema nijedan podatak da je on svakoga dana koristio nove bele rukavice. O tome ne postoji nikakva beleška, račun, porudžbenica, nečije svedočanstvo ili priča.

Pored izmišljene priče o rukavicama, mnogi "biografi" tvrde da je Tesla stanovao po hotelima (što je tačno, i u to vreme bilo moderno), ali i da je broj njegove sobe uvek morao biti deljiv sa 3 (što ne odgovara istini).

Na današnji dan, davne 1856, rođen je Nikola Tesla u malom selu, u Austrijskom carstvu, u pravoslavnoj porodici, od oca Milutina i majke Georgine – Đuke. Od kada je kročio na tlo Amerike pa do danas, 81 godinu nakon što se preselio u večnost, o njemu se šire brojne neistine, često istrgnute iz konteksta.

Doputovao je iz Evrope u njujoršku luku 6. juna 1884. parobrodom "Siti of Ričmond". Prvo zaposlenje dobio je u Edisonovoj kompaniji i počeo da radi u Njuarku, gradiću udaljenom oko 40 km od Menhetna, u kome je Edison imao jednu od svojih fabrika. U Njuarku, Tesla je živeo u hotelu "Elizabet". O tome svedoči telegram koji mu je poslat na adresu hotela 4. jula 1884.

U januaru 1885, Tesla prestaje da radi za Edisona i osniva svoju kompaniju "Teslina električna kompanija za proizvodnju svetla" i seli se na Menhetn. Uz kraće prekide, kada je zbog posla boravio u Pitsburgu, Bafalu, Čikagu, Kolorado Springsu i na Long Ajlandu, u Njujorku je živeo do kraja života, gotovo šest punih decenija.

Do smrti 1943, Tesla je promenio desetak hotela, ali uvek je stanovao na Menhentnu i uvek južno od Central parka. Najduže je živeo u hotelu "Astorija", više 20 godina (od 1897. do 1918.), u sobi 1021, čiji broj nije deljiv sa 3.

Tesla je živeo i u mnogim drugim luksuznim hotelima, a stanovnici Menhetna sa izvesnom dozom zavisti tada su pričali: "Većina ljudi ide u hotel 'Astoriju' da se pokaže, a Tesla tamo stanuje!"

Kako je obožavao Petu aveniju, jedno vreme ponovo tu živi u hotelu "Sent Ridžis", oko pet godina. U ovom hotelu je stanovao u sobama 1409, 1607 i 1614, pa vidimo da je samo broj jedne sobe bio deljiv sa 3.

Povremeno je mogao sebi da priušti naročiti luksuz, pa je u hotelu "Pensilvanija" zakupio dve sobe  (1522 i 1322), samo da bi u njima čuvao svoje stvari, a u tom periodu, od 1925. do 1930. stanovao je u hotelu "Guverner Klinton" u sobama 2315 i 2021, čiji brojevi nisu deljivi sa 3.

Kao dugogodišnji stanar "Njujorkera", imao je pravo da pored hotelskog inventara, donese i svoj nameštaj. Doneo je vojnički mesingani krevet na kojem je spavao, metalni orman, sef, sekretar (stilski pisaći sto) i frižider koji je radio na struju. Od ličnih predmeta tu su bili: pribor za brijanje, kockice za društvenu igru, bordo džemper u kojem je voleo da sedi u svojoj sobi i kofer skoro iste boje kao džemper. U  "Njujorkeru" je živeo u sobama 3327 i 3328,  pa ponovo vidimo da je samo broj jedne sobe bio deljiv sa 3.

Iz nepoznatog razloga Tesla je dobio i etiketu osobe koja "nije društvena".

Njegov najbolji i najodaniji prijatelj bio je dr Paja Radosavljević (profesor psihologije i pedagogije). Sačuvano je više od 850 stranica prepiske između njih. Uzajamno su se posećivali i viđali bar jednom nedeljno. U Teslinim poznim godinama, kada je starost zakucala na vrata, bio je neka vrsta njegovog zaštitnika. Preko Radosavljevića je do Tesle dolazio veliki broj ljudi, između ostalih i srpski farmer Živadin Stevanović koga je Tesla primio 26. jula 1939. Dr Paju Radosavljević su zvali "Teslin sekretar", po svedočenju njegovog unuka dr Borivoja Baklaja, koji je takođe tvrdio da je dr Paju familija od milja zvala Paša.

Teslino društvo

Srpski pronalazač Nikola Tesla voleo je muziku, pozorište, vodvilj i noćne žurke. Rado se družio sa operskom divom Lilian Nordika koja je bila i zaštitno lice koka-kole 1904; sa piscem i diplomatom Robertom Andervudom Džonson i njegovom suprugom Ketrin; i sa operskom divom Milkom Trnina. Naročito je voleo da sluša kako na klaviru svira Margerit Merington. Prvi put je slušao njeno izvođenje u hotelu "Astorija"  13. decembra 1897.

Sa Markom Tvenom je odlazio u čuveni klub "Plejers", družio se i sa Milošem Tošićem, vojnim atašeom u našem konzulatu u Njujorku, sa En Trejsi Morgan, najmlađom od četvoro dece J. P. Morgana, i mnogim drugim.

Tesla je ostao mlad duhom, neumorno je pisao čestitke tri godine pre nego što je preminuo. U malom Tesla Muzeju u lobiju hotela "Njujorker" su izložena i brojna pisma, razglednice i čestitke koje je Tesla dobijao od sobarica iz hotela koje su radile na spratu gde je on živeo, od prodavaca povrća i cveća, do krojačice koja mu je šila košulje i odela, a u drvenoj vitrini izloženo je mnoštvo njegovih fotografija među kojima je jedna sa kraljem Petrom Drugim Karađorđevićem.