Hrvatski geopolitičar: Do poremećaja strateškog partnerstva između Kine i Rusije sigurno neće doći

Kina i Rusija, kao što često ističu njihovi zvaničnici, jedna drugoj čuvaju leđa, ocenjuje Zoran Meter

Vašington će u narednim nedeljama ili, možda, mesecima, morati da donese konačnu odluku kako da se nosi sa Pekingom, da li će resetovati odnose i uvažiti zahteve o nužnosti strateškog razumevanja Kine, ili će nastaviti u smeru eskalacije, piše hrvatski geopolitičar Zoran Meter za sajt "Geopolitika njuz".

Savetnik za bezbednost američkog predsednika Džejk Saliven boravio je krajem avgusta u Pekingu, gde se susreo i sa kineskim vođom Si Đinpingom. Bila je to njegova prva službena poseta ovoj velikoj zemlji, koju SAD smatraju za glavnog konkurenta u 21. veku.

Zanimljivo je i što do posete dolazi na samom kraju mandata Bajdenove administracije. Odnosi SAD i Kine se trenutno nalaze na nivou kakav nije viđen još od epohe Hladnog rata. Zapravo, obe zemlje upravo sada čine poslednje napore da pronađu nekakva zajednička rešenja, koja bi sprečila dalju eroziju odnosa, a koja preti opasnom eskalacijom u Južnom kineskom moru i u zoni Tajvana.

Kako je pisao "Politiko", ovi razgovori su poslednji kontakt dvojice lidera pre američkih izbora 5. novembra. Međutim, Bajden je, nakon odustajanja od kandidature, postao samo predsednik-fikus, "ćopava patka", i to na obe noge, koja ni o čemu više ne može da samostalno odlučuje, pod uslovom da je to ikad i mogao. Jednom rečju, Bajden Kini više ništa ne može ni da ponudi ni da obeća.

Uostalom, kako tvrdi Meter, poslednji američki predsednici su pokazali da im postignuti sporazumi ne znače ništa. Najbolji primer je Trampovo jednostrano povlačenje iz nuklearnog sporazuma sa Iranom, koji je mukotrpno građen i konačno potpisan u julu 2015. godine. Ovaj sporazum je potpisalo šest zemalja, što mu je davalo međunarodni značaj.

Ostale potpisnice sporazuma, uprkos protivljenjima, bile su izložene oštrim pritiscima Vašingtona da odustanu od unosnih i veoma perspektivnih dogovora sa Teheranom.

Naravno, evropske kompanije su veoma brzo zamenili kineski investitori, pre svega u energetskom sektoru.

U svakom slučaju, Bajden nema šta da ponudi Kini, dodaje hrvatski geopolitičar. Čak je i aktuelna potpredsednica dosadašnje administracije Kamala Haris obećala da će nastaviti sa antikineskom politikom dosadašnje administracije, koju potpuno podržava i Republikanska stranka.

Kineska lista zahteva Vašingtonu

Drugim rečima, sada i Kina dobro zna ono što je Rusija shvatila odavno, da će bilo koja američka administracija nastaviti sa politikom podmetanja noge Pekingu, ali da će u međuvremenu težiti sprečavanju neposrednog vojnog sukoba i nastavku saradnje u onim područjima gde je to u američkom interesu.

U takvoj atmosferi su više od 10 sati razgovarali Džejk Saliven i kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji.

Dvojica zvaničnika razgovarala su i o problemima između Kine i SAD: o međusobnoj trgovini, ukrajinskom ratu i o navodnoj kineskoj vojnoj pomoći Rusiji, na čemu insistira američka strana, o regulisanju odnosa na Bliskom istoku i o Iranu. Na kraju, i o ključnom problemu – Tajvanu, koji Peking smatra svojom "crvenom linijom".

Saliven je insistirao na popisu američkih zabrinutosti: optužbi da Kina provocira napetosti u Tajvanskom moreuzu i prema Filipinima, o njenoj ulozi u masovnom širenju opijata u SAD, kao i o pomenutoj kineskoj ulozi u ukrajinskom ratu.

Umesto toga, Peking je odgovorio sa zahtevima da SAD prekinu prodaju oružja Tajvanu, oštro kritikujući Bidenovu administraciju po pitanju nezakonitih sankcija kineskim kompanijama zbog saradnje sa Rusijom, piše hrvatski geopolitičar.

O nužnosti američkog ispravljanja "pogrešnog strateškog razumevanja Kine" ovih dana je pisao i kineski "Global tajms". Peking, a to je ključna promena, više ne sluša SAD, već postavlja zahteve Vašingtonu.   

Nakon analize razgovora Džejka Salivena sa visokim kineskim zvaničnicima, Vašington će, idućih nedelja ili meseci, morati da donese konačnu odluku šta i kako dalje s Kinom, tvrdi Meter.

Vašington nema nameru da odustane od sankcija prema kineskom viokotehnološkom sektoru, jer od ovih sankcija, odnosno od novog američkog protekcionizma, zavisi čitav koncept američkog obuzdavanja Kine, koja pretenduje da u kratkom roku preuzme globalno liderstvo.

Na kraju, ključ svega će biti zakon potražnje, zaključuje Meter. Ako se potražnja za kineskim visokotehnološkim proizvodima bude održala na sadašnjem nivou, te probleme će Peking lako rešiti.

Jedno je sigurno: do poremećaja strateškog partnerstva između Kine i Rusije sigurno neće doći, smatra hrvatski geopolitičar. Takav komoditet u sadašnjim globalnim geopolitičkim okolnostima ni Peking, a ni Moskva sebi ne mogu da dozvole, jer Kina i Rusija, kao što ističu njihovi zvaničnici, čuvaju jedna drugoj leđa, zaključuje Meter.