Svet

Holandski farmeri protiv tehnokrata

Holandski farmeri su u otvorenoj borbi protiv kartela multinacionalnih korporacija, strana bliskih Davosu i nevladinih organizacija koje traže kontrolu nad globalnim snabdevanjem hranom
Holandski farmeri protiv tehnokratawww.globallookpress.com © ./dpa

Holandija je savršeno uređena, plodna zemlja, strateški pozicionirana i zbog ovih, i drugih razloga, legije komiteta sastavljenih od neizabranih, uglavnom nepoznatih ličnosti koje služe u odborima isprepletene mreže još manje poznatih privatnih i multilateralnih tela, insistiraju da sve to zauzmu, pod izgovorom da spasavaju planetu od najsmrtonosnijeg neprijatelja: čoveka.

Njihova meta: holandski farmer. "Polako nas ubijaju regulacijom", rekao je jedan farmer za portal "Grejzon". To je, navodi portal, smrt od hiljada posekotina papirom ili "Umetnost ratovanja" modernog tehnokrate.

Holandija izvozi najviše hrane na svetu posle Amerike. Poljoprivrednici širom sveta dolaze da proučavaju holandske tehnike. Zemlja je prihvatila ono što je poznato kao Mansholtova teorija - filozofiju osiguravanja prehrambene sigurnosti i samodovoljnosti koja je nastala posle Drugog svetskog rata kao odgovor na glad koju su izazvali nacisti.

Da bi sprečila sličnu tragediju, holandska poljoprivreda prihvatila je Haber-Boš proces, metodu dodavanja đubriva bogatog azotom za povećanje efikasnosti prinosa. Ovo đubrivo su početkom 1990ih osmislili hemičari-nobelovci i ono je odgovorno za postojanje polovine svetske populacije danas i poznato je kao "detonator eksplozije stanovništva", zahvaljujući sposobnost uzgoja više hrane na manje zemlje.

Ali sada globalna tela poput programa Svetske banke "Pametna poljoprivreda za klimu", UN-ova "Inicijativa za zaštićena područja", Evropska komisija i armija dobro finansiranih nevladinih organizacija sprovode potpuno sveobuhvatnu platformu usmerenu na holandske farmere – ograničavajući korišćenje i organskih i veštačkih đubriva pozivajući se na "zaštitu biodiverziteta", dok otimaju zemlju od poljoprivrednika.

Holandski farmeri su, u znak protesta, dovezli traktore do Haga, bacali zapaljeno smeće na puteve i zasuli balegom vladine zgrade.

Holandska vlada sprovodi isti radikalni eksperiment nedavno sproveden u Šri Lanki - eliminisanje đubriva na bazi azota, osnove savremenog preživljavanja. U zemlji jugoistočne Azije to je dovelo do gladi koja je srušila vladu. "Katastrofa" Šri Lanke je bila jednostavna: zamenite nešto ničim. I eliminisati ruski gas sa geopolitičke scene.

Deklaracija iz Kolomba, potpisana 2019. godine, proslavila je kraj bezbednosti i suvereniteta hrane, nudeći umesto nje model za zavisnost od uvoza i uništavanje poljoprivrede koji se sada nameće Holanđanima.

"Oni brišu kulturu sa zemljišta", kaže Sieta van Keimpema, šefica Evropskog odbora za mleko i vođa de fakto političkog ogranka holandskih farmera, "Farmerske odbrambene snage" (FDF).

"Naša vlada je donela silne zakone koji nas stavljaju u ćošak iz kojeg se ne možete vratiti", rekla je ona. "Ako ljudi ne mogu da stave hranu na sto, dobićete nerede. Dobićete nestabilno društvo. Ne vidim koristi od ovoga."

Njenu grupu, neki karakterišu kao populističke heroje budala i kao uzbunjivače odgovorne za izazivanje protesta. FDF je nastao nakon što su ekološki aktivisti, "Upoznajte žrtve" nasilno zauzeli farmu svinja u malom holandskom gradu 2019. Umesto da preduzme akciju, policija je poslala pregovarače, produžavajući muku. FDF je naknadno kreirao "Betmenov signal" zahvaljujući kom farmeri mogu da pozovu FDF u pomoć.

Kada ne proizvode hranu, članovi se bore protiv briselske birokratije.

"Imamo vladu koja troši 25 milijardi evra na smanjenje poljoprivredne proizvodnje", kaže Sieta van Keimpema. Dokumenta Evropske komisije, koja su značajno "zacrnjena", pokazuju da je cilj "ukidanje farmi" prekomernom regulativom i primenom obaveznih otkupa ako je potrebno.

Vlada tvrdi da je potrebna radikalna politika kako bi se zaštitilo zemljište, prirodna sredina i samim tim proizvodnja hrane, budući da azot zagađuje pijaću vodu. Problem je, piše portal, što je holandska voda iz česme druga najbolja na kontinentu posle austrijske.

Stvarni problem je što je 50 posto obradive zemlje - i to one vrhunskog kvaliteta - u rukama nezavisnih kompanija.

U vladinom izveštaju o prirodnoj sredini navodi se da je priliv migranata - od kojioh mnogi beže pred ratovima koje vode Amerikanci - doveo do potrebe za proširenjem, odnosno "eliminacije" 300.000 hektara obradivog zemljišta i pretvaranja poljoprivrednog zemljišta u rezervate prirode.

Predviđa se i da će imućne porodice želeti da imaju drugu kuću i žive u zelenilu, a kako Holanđani vole porodične kuće sa baštama, očekuje se procvat zatvorenih zajednica "drugih kuća".

U Holandiji se oko 800.000 ljudi se bavi poljoprivredom. "Ako prepolovite sektor, neće postojati kritična masa potrebna da on nastavi sa radom. Velikim mlekarama je potrebna određena količina mleka kako bi im se troškovi isplatili... Oni uništavaju čitav sektor".

Farmeri su i pronašli "krivce" za ovakvu situaciju - levičarska stranka "Demokrate 66" koja obećava da će prepoloviti stočni fond i koja uz pomoć Svetskog ekonomskog foruma/Davos grupe pokušava da progura zakon nedemokratskim putem, odnosno bez rasprave u parlamentu.

"'D' u demokratiji je postalo diktatura", kaže Sieta i dodaje da vlada ulaže značajna sredstva u proizvodnju veštačkog mesa koje nazivaju "hranom budućnosti". "Nemam nameru da jedem insekte. Ješću govedinu i piletinu", rekla je ona. Poenta je, dodaje Sieta, da "oni proizvode topli vazduh, a mi hranu koja stiže na stolove ljudi... Oni ne žele inovacije već da nas sve otkupe."

Čak je i svetski poznati holandski poljoprivredni hab - Vageningen univerzitet, nešto poput poljoprivrednog Stenforda - prestao da razvija tehnike koje bi pomogle poljoprivrednicima i sada se fokusirao na proizvodnju jestivih buba. Svetski ekonomski forum promoviše ovu agendu reklamama u kojima oskarovka Nikol Kidman jede činiju cvrčaka.

"Farmeri su videli šta se dešava i aktivirali su se. Znaju da se bore protiv moćnog internacionalnog lobija koji želi da kontroliše hranu. Posle (Drugog svetskog) rata smo odlučili da više nikada nećemo biti gladni i da ćemo proizvoditi koliko je moguće više hrane uz pomoć azota i đubriva. Sada oni forsiraju agendu koja je vrlo slična Hitlerovoj. A ko kontrolišete hranu, kontrolišete sve", rekla je Sieta van Keimpema.

Holandska vlada sada pokušava da uz pomoć privatnog kapitala i NVO povezanih sa međunarornim institucijama uništi holandske farmere. Od tih nevladinih organizacija jedna grupa se naročito ističe: "MOBilizacija za životnu sredinu" poznata kao MOB (na engleskom "rulja").

MOB ima "supermoć" da nanjuši svaki podsticaj koji pokrajinske vlasti mogu da ponude farmerima da opstanu i onda tuži tu vladu zahtevajući nova pravila, oštrija ograničenja, strože propise sve dok se njihovo postojanje ne prekine.

Drugim rečima, MOB, kao i druge "konzervatorske" organizacije imaju važnu polugu pritiska - tužbe. Poslednjih godina podneli su stotine i dobili mnoge.

Tužbe se kreću od "sitnih" - nedozvoljavanje farmeru da izvede stoku na ispašu, do krupnih - zahtevanje presedana i novih pravila i ukidanje upotrebe azota. Vlada ih se plaši, a farmeri su, piše "Grejzon", nemoćni.

Vođa MOB-a Johan Volenbroek je, ironično, korporativni hemijski inženjer koji radi kao pravni konsultant za izmene zakona kako bi se omogućila dalja eksploatacija zemlje. U Holandiji se nameračio da drastično smanji broj stoke i broj farmera.

MOB je odgovoran za ukidanje hiljada holandskih poljoprivrednih dozvola na sudu. U svom manifestu, MOB navodi da se stide što su Holanđani.

"Vreme ističe, posebno ljudima u bogatim zemljama, da otvore oči za uznemirujuću istinu: mi smo kolonizovali budućnost. Holandija je postala zemlja u razvoju u pogledu ekološke održivosti. Parija Evrope,” poručuju iz MOB-a.

Na osnovu toga MOB je izdvojio poljoprivrednike kao glavni izvor navodnih ekoloških problema nacije. To isto zvono za uzbunu zvone već trideset godina, otkako je grupa osnovana početkom 1990ih. A ipak nekako, Holandija i dalje (po)stoji.

image