Kako izgubiti prijatelje i otuđiti sponzore: Šta je Zelenski postigao putem u SAD

Put Zelenskog u SAD imao je za cilj da obezbedi nastavak američke podrške Ukrajini bez obzira na ishod predsedničkih izbora, ali izgleda da je efekat koji je postigao bio sasvim suprotan

Namera Vladimira Zelenskog da svojim putem u SAD uoči američkih izbora obezbedi veću podršku Ukrajini u sukobu s Rusijom pokazala se kao veći izazov nego što je očekivano, a čak i dobro nauljena ukrajinska mašina za marketing nije uspela da se razabere u visoko polarizovanom političkom životu SAD bez nanošenja štete, piše ruski analitičar Alan Lolaev iz Laboratorije za političku geografiju i savremenu geopolitiku Više ekonomske škole u Moskvi za RT Internešenel.

Naime, do "štete" po Kijev je došlo čak i pre nego što je Zelenski kročio na američko tle, kada je u članku za "Njujorker" optužio Trampovog kandidata za potpredsednika Džej Di Vensa da je "previše radikalan" zato što je rekao da bi trebalo ponovo razmisliti o naoružavanju Kijeva i da bi mirovni sporazum sa Moskvom mogao značiti "teritorijalne ustupke" od strane Ukrajine, podseća ruski analitičar

Tramp je zatim optužio Zelenskog za mešanje u unutrašnja pitanja SAD, napomenuvši da je neprihvatljivo da strani lider koji zavisi od podrške američkih poreskih obveznika govori protiv republikanskih kandidata.

Prva stanica Zelenskog bila je fabrika za proizvodnju odbrane u Skrantonu, Pensilvanija, gde se u prisustvu demokratskog guvernera ove savezne države zahvalio radnicima koji proizvode artiljerijske granate 155mm za kijevske snage, što je izazvalo dodatan gnev republikanaca. 

Trampov pristalica i republikanski senator iz Misurija Erik Šmit primetio je da je poseta Zelenskog izgledala kao predizborna promocija demokrata u ključnoj državi uoči predsedničkih izbora.

Šon Parnel, bivši kandidat za senatora iz Pensilvanije, označio je posetu Zelenskog kao "strano mešanje u naše izbore", navodeći kritike posetilaca na račun Vensa, kao i bliskost Zelenskog sa demokratama.

Lider republikanske većine u Predstavničkom domu Majk Džonson je zatim odbio da se sastane sa Zelenskim i od njega zahtevao da razreši ukrajinskog ambasadora u Vašingtonu zbog organizovanja posete Pensilvaniji bez učešća republikanaca.

Džonson je događaj okarakterisao kao "očigledan pristrasni pokušaj da se pomogne demokratama pre izbora".

Susret sa Trampom

Ništa bolje nije bilo ni tokom susreta sa republikanskim kandidatom za predsednika, ocenjuje Lolaev. Pregovori o potencijalnom susretu bili su dugi i neizvesni, da bi Tramp na kraju ipak pristao.

Tokom susreta, Tramp je rekao da je spreman da radi na okončanju sukoba Rusije i Ukrajine, zarad postizanja "fer rešenja za obe strane".

Tramp je istovremeno istakao važnost održavanja dobrih odnosa ne samo sa Zelenskim, već i predsednikom Rusije Vladimirom Putinom, usled uverenja da bi to moglo da olakša moguće pregovore.

On je, međutim, odbio da da konkretan odgovor na pitanje novinara o tome šta smatra poštenim ishodom, rekavši da je to složena "zagonetka".

Sa druge strane, susret Zelenskog sa predstavnicima Demokratske stranke se svelo na "rutinska" uveravanja u podršku Ukrajini uz najavu još jednog paketa pomoći, dok je Zelenski imao da se pohvali malo čime, navodi Loalev. 

Štaviše, Bela kuća je javno odbila da dozvoli Kijevu udare raketama dugog dometa duboko po ruskoj teritoriji, dok je tzv. plan pobede Zelenskog naišao na ravnodušnost. 

Analitičari ističu da, iako se poseta Zelenskog može smatrati politički motivisanom, njen primarni cilj je bio da Amerikancima stavi na znanje da je Ukrajini neophodna pomoć u sukobu s Rusijom, bez obzira na ishod predstojećih izbora.

Međutim, njegove nepromišljene primedbe i postupci na kraju su imali suprotan efekat, zaključuje Lolaev.