Poslednje "superoružje" Vašingtona: Mašina za izvođenje državnih udara i obojenih revolucija

Vašington u vojnom pogledu sve više zaostaje za Rusijom i Kinom, što u poslednje vreme priznaju čak i neki zapadni mediji, ali, kako pokazuju najnoviji događaji, od Moldavije, Jermenije, Gruzije sve do Sirije, SAD i dalje raspolažu veoma moćnim oružjem, u vidu sofisticirane mreže političke i informacione kontrole, koja preoblikuje države i regione u skladu sa američkim interesima.

Kako primećuje politički analitičar iz Bangkoka Brajan Berletić, na sajtu "Nju istern autluk", sada je sve očiglednije da Rusija, a verovatno i Kina, poseduju vojne sposobnosti koje trenutno nedostaju Kolektivnom zapadu, ali SAD ovo zaostajanje pokušavaju da nadoknade operacijama koje izvode sopstvenim "superoružjem".

Korišćenje ovog "vašingtonskog superoružja", nastavlja Berletić, možda nije tako glamurozno kao upotreba ruskog projektila "orešnik". U stvari, ove operacije su započele kao "operacije promene režima, koje je sprovodila CIA, a koje su kasnije prerasle u operacije kojima rukovodi Nacionalna zadužbina za demokratiju (NED)".

NED kontroliše čitavu mrežu filijala, kao što su "Fridom haus", Međunarodni republikanski institut (IRI) ili Nacionalni demokratski institut (NDI), nastavlja Berletić, kao i vladine organizacije poput USAID-a ili privatne Soroševe fondacije "Otvoreno društvo", koje finansiraju na stotine organizacija, projekata, opozicionih grupa i političkih partija na svim kontinentima.

Kako je počelo Arapsko proleće

Modus operandi Vašingtona postaje naročito očigledan ukoliko se prisetimo istorije takozvanog Arapskog proleća. Navodno je, prema američkoj verziji događaja, Arapsko proleće započelo tako što se u Tunisu zapalio mali ulični trgovac voćem u znak protesta protiv vlasti. Njegova smrt bila je okidač za talas uličnih protesta u nizu arapskih zemalja.

Takozvano "proleće" se uskoro pretvorilo u ciču zimu.

Zapravo, SAD su, kaže Berletić, obučavale čitave armije agitatora godinama pre Arapskog proleća 2011. za rušenje vlada u njihovim matičnim državama.

Politička previranja, koja su stvorili agitatori plaćeni od raznih američkih fondacija, dodaje ovaj analitičar, "iskoristili su naoružani ekstremisti da nasilno svrgnu vlade koje su odbijale da pokleknu pod političkim pritiskom SAD".

Imajući u vidu srpska iskustva od 5. oktobra 2000, sve postaje jasno kao dan, barem za one koji imaju malo soli u glavi i odbijaju da rade za "šaku dolara" po američkom diktatu.

Najveća pretnja suverenim državama je unutrašnja izdaja

Na veb-sajtu NED-a tvrdi se da ova organizacija "promoviše slobodu širom sveta". Međutim, činjenice govore nešto drugo: NED je mašina za destabilizaciju i uništavanje država i čitavih regiona, što je dovelo do stotina hiljada mrtvih i miliona raseljenih.

"Ono što je preostalo, pretvorilo se u propale države, zahvaćene unutrašnjim sukobima, ili klijentelističke režime koji služe isključivo interesima Vašingtona. Ovi režimi su žrtvovali interese ciljane države – a ponekad rade i jedno i drugo", dodaje Berletić.

Primer je i današnja Ukrajina, ili ono što od nje bude ostalo.

"Pokušaji NED-a da razori nezavisnu i neutralnu Ukrajinu započeli su još 2004. godine, preneo je čak i britanski 'Gardijan'. Identična operacija se ponovila 2014, ali je ovoga puta uspela. Operacije NED-a uključuju ne samo političke agitatore, već i naoružane ekstremiste, poput ukrajinskih neonacista, koje su ohrabrivali čak i američki senatori u samom Kijevu", navodi Berletić.

Cilj NED-a je, zapravo, da formira jedinstveni front ovih okupiranih država protiv glavnih protivnika Vašingtona. Na prvom mestu ove, inače sve duže liste su Rusija, Kina i Iran.

Ko protestuje u Gruziji: Mahom su u pitanju stranci

U tu svrhu, kako je izjavio predsednik i izvršni direktor NED-a Dejmon Vilson, treba eliminisati i "sive zone nesigurnosti" između NATO-a i Rusije. Ove "sive zone" predstavljaju niz neutralnih država na liniji razdvajanja NATO-a i Rusije. A tu, ponovimo, spada i Srbija.

Zaključke možemo da izvučemo i sami. Kako primećuje ruski politički analitičar i stručnjak za Afriku i Bliski istok Mihail Gamandij Jegorov, najopasnija pretnja za svaku suverenu državu nisu američke "fondacije za demokratiju", već unutrašnja izdaja.

U korenu poslednjih događaja u Siriji je izdaja koja se dogodila u sirijskom političkom i vojnom aparatu.

Što se tiče onih Sirijaca koji očekuju "napredak ka slobodi i demokratiji", dodaje ovaj ekspert, jasno je da čitava Sirija upravo tone u krvavi haos večitog građanskog rata, u kome svi ratuju protiv svih.

Oni koji još, naivno, da ne kažemo glupo, i dalje veruju u blagodeti "zapadne slobode i demokratije" i govore o "trulosti Putinove Rusije", o "diktaturi koja vlada u komunističkoj Kini", trebalo bi samo da pažljivo posmatraju nastavak tragedije sirijskog naroda.

Ako već ništa nisu uspeli da nauče iz prethodnih lekcija: iz tragedija naroda Libije, Iraka, Avganistana, Vijetnama, Koreje, Ukrajine...