Pošto je, pobedivši na američkim izborima, pobedio i domaće sudove, biznismen okićen milijardama, političar sa instinktom predatora i prvak međunarodne pozornice po kratkom postupku je rešio i problem sa Međunarodnim krivičnim sudom (MKS). Šta je još jedna izvršna naredba za vrhovnog dekretnog komandanta? Šta su još jedne sankcije iz Trampove kaznene kuhinje?
Da ne bude zabune, ne bi se Donald usudio da goni sud, da pravda nije zakucala na pogrešna vrata. A doći na vrata američkih saveznika isto je što pokušati bez poziva da pređete prag Bele kuće. Uostalom, ko je kriv Međunarodnom krivičnom sudu što nije naučio lekciju u prvom činu Trampove predstave kada su došli na ideju da dirnu u Izrael?
A kad se već sud usudio da izda naloga za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i njegovog bivšeg ministra odbrane, nek odgovorni za prekršaj budu spremni za zamrzavanje imovine i zabranu ulaska u Ameriku.
Američko-evropski rat za Međunarodni krivični sud
Ali ovo neprijateljstvo nije od juče, niti je počelo sa Trampom, niti je (samo) zbog Izraela. Počelo je i pre nego što je MKS zvanično počeo da radi.
Uvereni da ono što čine po svetu zarad svojih interesa ili u ime međunarodnog mira, nije ratni zločin, ali da bi to ipak mogli protiv njih da iskoriste neprijateljski raspoložene druge države, Amerikanci su odbili da ratifikuju stalni krivični sud i priznaju njegovu nadležnost nad svojim građanima. Iako su potpisale Rimski statut, osnovni dokument MKS, Klintonova administracija nikada ga nije poslala Senatu na potvrdu.
Zabrinuti za sebe, tražili su privilegovani položaj – da se njihovim vojnicima i oficirima, pripadnicima mirovnih misija, garantuje imunitet od krivičnog gonjenja. U praksi bi to izgledalo ovako – ako u nekoj "mirovnoj" misiji, recimo u Avganistanu, učestvuju britanski i američki vojnici, pošto počine nešto što bi tužiocu MKS-a ličilo na ratni zločin – Englezi bi završili pred sudom, dok bi Amerikanci u džepu imali imunitet.
Pod pritiskom i pretnjama obustavljanja pomoći, mnoge zemlje u svetu pristale su da ne izručuju američke građane ovom sudu, međutim, Evropska unija je insistirala na principu jednake pravde za sve ratne zločince.
Pre nego što je postalo jasno da nemaju nameru da prigrle Međunarodni krivični sud, Klintonova administracija dugo je držala ostatak sveta u uverenju da će se prikloniti ovom sudu onda kada ga budu unapredili dovoljno američkim primedbama.
Malo pre nego što će napasti Irak, administracija Džordža Buša je poslala pismo Ujedinjenim nacijama u kojem je navela da SAD ne priznaju nikakve obaveze prema Rimskom statutu i da se povlače iz procesa njegovog prihvatanja.
Uzalud su Evropljani godinama ukazivali da je ovaj sud daleko savremenija varijanta od onog namenjenog nama – Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koji su praktično Amerikanci izmislili i finansirali. A u kojem se dokazni postupak izvodi na osnovu podataka iz druge ruke, svedoci svedoče o ubistvima koja nisu svojim očima videli, ali su za njih čuli od komšija i rođaka, procesi se zatvaraju a javnost izbacuje iz razloga "bezbednosti"…
Sve je isto samo je mandat drugi
Scena u kojoj Tramp uvodi sankcije MKS-u već je izvođena pre pet godina. I tada je svoju rolu dobio Izrael. Razlika je samo u tome što MKS nije hteo da hapsi izraelskog predsednika, već da istraži moguće ratne zločine i zločine protiv čovečnosti na palestinskim teritorijama.
Pošto je sud odlučio da slučaj Palestine uputi predpretresnom veću, izraelska vladina delegacija je održala razgovore u Vašingtonu sa visokim američkim zvaničnicima o "zajedničkoj izraelsko-američkoj borbi" protiv ovog suda.
Doduše, nisu to radili samo zbog Izraela. Nekoliko dana pre vašingtonskog sastanka, MKS je pokrenuo zasebnu istragu o ratnim zločinima u Avganistanu koje su počinili talibani, ali i avganistanske i američke vojne snage.
Strahujući da bi američke oružane snage mogle da budu procesuirane, Trampova administracija je pokrenula agresivnu kampanju protiv suda koja je kulminirala 2020. uvođenjem sankcija zvaničnicima MKS-a.
U toj baražnoj vatri na MKS, osim sankcijama pucali su i klevetama – visoki zvaničnici iz Trampove administracije su tvrdili da poseduju informacije o "finansijskoj korupciji i zloupotrebama na najvišim nivoima u kancelariji tužioca".
Rekavši da je "jasno je da MKS cilja Izrael iz čisto političkih razloga", tadašnji državni sekretar Majk Pompeo je nehotice otkrio da američke mere imaju veze i sa istragom o Palestini.
Kao i sve Trampove poteze, administracija Džozefa Bajdena poništila je i ovaj – sankcije je ukinula u aprilu 2021. godine.
Tajni rat Izraela protiv MKS-a
Svoj imidž, bar u američkoj štampi, Međunarodni krivični sud popravio je pošto je marta 2023. izdao nalog za hapšenje ruskog predsednika Vladimira Putina. U očima zapadnih medija aktuelni glavni tužilac Karim Kan bio je zvezda – daleko uvažavan pravnik na čiju biografiju trun nije smeo da padne. Ali kada je zatražio hapšenje premijera Izraela Benjamina Netanjahua zbog situacije u Palestini njegova reputacija se strmoglavila. Preko noći je otkriveno da je seksualni predator koji je saradnici, jednom prilikom, "prislonio svoj jezik na njeno uvo", a potom je pritiskao da povuče optužbe.
Međutim, sukob Izraela i MKS-a datira pre ere Karima Kana – još iz januara 2015, kada je potvrđeno da će se Palestina pridružiti sudu nakon što je Generalna skupština UN prizna kao državu. Ovaj potez izraelski zvaničnici su nazvali – diplomatskim terorizmom.
Temelje izraelsko-haškog rata postavila je ugledna advokatica iz Gambije koja je 2012. izabrana za glavnu tužiteljku MKS-a – Fatu Bensuda. Prijem Palestine u sud izazvao je u Izraelu zemljotres, jer prema Rimskom statutu Haški sud može da sprovodi svoju jurisdikciju samo nad zločinima počinjenim unutar država članica, ili od strane njihovih državljana. Tako su, bez obzira što Izrael nije član MKS-a, ratni zločini na okupiranim palestinskim teritorijama došli u Bensudinu nadležnost.
Samo nekoliko dana nakon što je Palestina postala članica, Bensuda je otvorila preliminarnu istragu o onome što se u pravnoj terminologiji suda naziva "situacija u Palestini". I Izrael je reagovao brzo, pokrenuvši tajni rat protiv Međunarodnog krivičnog suda. Kako je to izgledalo na svetlo javnosti nedavno su izneli "Gardijan", izraelski magazin Plus 972 i sajt "Lokal kol".
Rasporedili su svoje obaveštajne agencije da nadgledaju, hakuju, pritiskaju, blate i prete važnim osobama MKS-a i tako poremete istrage koje se u Hagu vode. Obaveštajci su presretali telefonske pozive, mejlove i dokumenta brojnih zvaničnika MKS-a, uključujući Bensudu i njenog naslednika Karima Kana. Za njihov rad, posebno je, tvrde, bio zainteresovan kabinet predsednika Netanjahua – odatle su stizala "područja interesa" i "instrukcije" u vezi sa nadzorom nad zvaničnicima suda. Drugi izvor je Netanjahua opisao kao "opsednutog" obaveštajnim podacima koje otkrivaju aktivnosti MKS-a.
Koverta iz Nemačke i direktor Mosada iza vrata
Tako su na vrata Bensudinog doma pokucala dvojica muškaraca, želeći lično da joj predaju pismo u ime nepoznate Nemice, koja je navodno imala nameru da joj se zahvali. Koverta je sadržala stotine dolara u gotovini i poruku sa izraelskim brojem telefona.
MKS je ovaj incident prijavio holandskim vlastima i preduzeo dodatne mere bezbednosti. Ko je doneo kovertu nikada nije otkriveno, ali su svi pročitali poruku na isti način: znamo gde živi glavna tužiteljka MKS-a.
Kao državljanka Gambije nije uživala političku zaštitu koje su imale njene kolege iz zapadnih zemalja, glavna tužiteljka je bila laka meta. U nameri da pošto-poto zaustave istragu, tadašnji direktor Mosada Josi Koen neočekivano se pojavio u jednom njujorškom hotelu na zvaničnom sastanku koji je Bensuda održavala sa predsednikom Konga.
Izvori upoznati sa sastankom opisali su kako je to izgledalo: nakon što je osoblje zamoljeno da napusti prostoriju, direktor Mosada je iznenada izašao iza vrata u pažljivo isplaniranoj zasedi. Sa sličnim posetama je nastavio, ali od prijateljski nastrojenog njegov nastup postajao je preteći i zastrašujući. Tužiteljka je o ovim susretima ostavila trag – formalno je obavestila malu grupu unutar suda i tako zvanično dokumentovala svoja uverenja da je "lično ugrožena".
Izraelske službe su rutinski špijunirale telefonske razgovore koje su vodili Bensuda i njen tim sa Palestincima. Prvo je Izrael zabranio MKS-u pristup u Gazi i Zapadnoj obali, uključujući istočni Jerusalim, što je sud primoralo da veliki deo istrage sprovodi telefonski. A zahvaljujući potpunoj kontroli nad palestinskom komunikacionom infrastrukturom, izraelski operativci čak nisu morali ni da postavljaju špijunske softvere na uređaje zvaničnika MKS-a – mogli su jednostavno da presreću razgovore.
Tako je Netanjahu unapred znao da Kan ima nameru da izda nalog za njegovo hapšenje i tako su anonimni izvori u medijima i na mrežama brzinom svetlosti širili informacije o skandalu u čijem centru je bio glavni tužilac. Onaj koji je na optužnici američkom savezniku zapisao svoju sudbinu.