Dok Rusija i SAD rade na otopljavanju odnosa, obnovi mehanizama međusobne saradnje i počinju ubrzano da tragaju za rešenjima koja bi dovela do mira u Ukrajini, na jugoistoku Azije počinje trvenje koje bi ozbiljno moglo da ugrozi mir u tom delu sveta, ali i šire.
Kina je sredinom februara pozvala Filipine da ispune obećanje i uklone američke raketne sisteme "tajfun" sa svoje teritorije, razmeštene aprila prošle godine u okviru vojne vežbe "Salaknib 2024". Štaviše, Peking je upozorio Manilu da će neispunjavanjem vlastitog obećanja o uklanjanju pomenutih raketnih sistema ugroziti sopstvenu bezbednost i nacionalnu odbranu, što bi, kako su istakli kineski mediji, moglo dovesti do geopolitičkih sukoba i trke u naoružanju u regionu.
Drugim rečima, dok se jedna velika kriza na istoku Evrope sanira, nova je na pomolu – i to na jugoistoku Azije.
Rekli, pa porekli...
Kina tvrdi da su Filipini prekršili obećanje i da sada planiraju da kupe pomenute američke raketne sisteme, kako bi, kako se to uobičajeno kaže, povećali svoju sposobnost odvraćanja.
Kineska strana takođe je istakla da je "tajfun" strategijsko ofanzivno naoružanje srednjeg dometa, koje sa severa Filipina može da dosegne do većine zemalja jugoistočne Azije, te da američko raspoređivanje i isporuke vojnih efektiva na Filipinima (osim "tajfuna" pominje se i kupovina HIMARS-a) ozbiljno ugrožava regionalni mir i stabilnost.
Filipini su uzvratili da se nisu obavezali da uklone američke "tajfune", saopštivši da imaju pravo da unapređuju sopstvene odbrambene sposobnosti i poziciju, dok Kina, kako u Manili navode, nastavlja da unapređuje svoje ofanzivne sposobnosti.
Filipini u raskoraku
Iako Manila pokušava razmeštanje američkih raketa da prikaže kao odbrambeni potez, geopolitički kontekst tog razmeštanja je u osnovi ofanzivan, a ne defanzivan.
Pre šest godina, Filipini i SAD sporazumeli su se da američka vojska na Filipinima bude prisutna u pet baza. Osnova aranžmana je sporazum dve zemlje iz aprila 2014. godine, takozvani EDCA (Enhanced Defense Cooperation Agreement).
Februara 2023. godine omogućeno je otvaranje još četiri američke vojne baze na Filipinima. Od ukupno devet američkih vojnih baza, za koje se zna, pet se nalazi na severu zemlje, ka Kini, dve su na zapadnom delu, a dve u centralnom delu ove ostrvske zemlje.
Teza da su se, barem do sada, SAD od Kine "branile" na severu, zapadu i u centralnom delu Filipina, odnosno da američke vojne baze od Japana, preko Južne Koreje sve do Filipina služe za odbranu, jesu u najmanju ruku smešne, budući da se očigledno radi o strategijskom pritisku na Južno kinesko more i samu NR Kinu, ali i ruske dalekoistočne krajeve.
Šta je Kina konstatovala?
Dodatni ulog u raspored američkih "karata" na Filipinima podiže potencijalno 51, ili posle Grenlanda 52. savezna američka država – Kanada.
Kanadski ambasador na Filipinima, Dajvid Hartman, izjavio je da je nastupila završna faza pregovora o Sporazumu o statusu gostujućih snaga, koji Kanadi i Filipinima omogućava da međusobno raspoređuju trupe. Očekuje se da će taj dokument biti potpisan tokom ove godine.
Teško je zamisliti da će hipotetičke filipinske trupe u Kanadi biti razmeštene da je odbrane od namere SAD da ih pripoje kao 51. ili 52. saveznu državu. Pre će biti da Kanada, koja po prirodi stvari u geopolitičkim odnosima tercira moćnom južnom susedu, dodatno podiže pomenuti vojni ulog i situaciju na jugoistoku Azije čini još osetljivijom.
Kina, stoga, konstatuje da se vojna strategija Filipina značajno promenila otkad je administracija Bongbong Markosa (Juniora) stupila na političku scenu.
Osim toga, Kinezi konstatuju i da je iznošenjem takozvanog Sveobuhvatnog koncepta odbrane arhipelaga fokus "odbrane" Filipina izmešten sa kopna na more, a da je pitanje okolnih ostrva i plovnih puteva u Južnom kineskom moru tretirano kao prioritetni interes, kao i da je, kako Kinezi primećuju, bez presedana uključivanje situacije u Tajvanskom moreuzu među glavne zabrinutosti Filipina.
Zavisnost od velikih sila kao koncept "odbrane"
Na osnovu novog odbrambenog koncepta, administracija Markosa mlađeg izradila je novu strategiju nacionalne bezbednosti kojoj glavni ton daje zavisnost od velikih sila. Termin "velike sile" u Kini razumeju realistično. On se, barem do sada, odnosio na SAD, Evropsku uniju, Japan i Australiju, vodeće saveznike SAD u Indo-pacifičkom regionu, kako ovaj deo sveta vole da nazivaju u Vašingtonu.
"Radi sprovođenja ove strategije, Filipini su proširili otvaranje vojnih baza prema SAD, dozvolili toj zemlji da na njihovoj teritoriji rasporedi raketne sisteme srednjeg dometa i potpisali su sa njom Sporazum o zaštiti vojnih informacija i Smernice za odbrambenu saradnju", konstatovano je u komentaru Kineske medijske grupe na ovu temu.
Pored toga, navode kineski izvori, Filipini su potpisali Sporazum o recipročnom pristupu sa Japanom i pokrenuli pregovore o sličnim sporazumima sa Kanadom i Francuskom, kako bi privukli spoljne sile da prošire vojno prisustvo na svojoj teritoriji.
Predočenu konfiguraciju vojnog prisustva američkih saveznika, sa akcentom na "obuzdavanje" Kine i Rusije u područjima njenog Dalekog istoka, analitičari već duže vreme nazivaju dalekoistočnim NATO savezom.
Uklonićemo raketa, ukoliko...
Odnosi Kine i Filipina oscilirali su tokom proteklih decenija, od nivoa pragmatične saradnje do incidenata na ivici sukoba, kao što je bio nedavni slučaj sa "nasukanim" filipinskim brodom na grebenu na koji Kina polaže pravo.
"Bitka" se zapravo vodi za niz arhipelaga na jugu Južnog kineskog mora, u kom, pored Kine i Filipina, učestvuju vlasti kineskog ostrva Tajvan, Vijetnam, Malezija i Bruneji.
U tom galimatijasu polaganja prava i utvrđivanja (Kina je na više ostrva podigla vojne objekte), najpoznatiji su slučajevi ostrva Nanša (Spartli ostrva) i ostrva Siša (Paracel).
Ukratko, ovo područje Južnog kineskog mora, na čiji veći deo Kina polaže pravo po međunarodnom pomorskom pravu i razgraničenju, bogato je nalazištima nafte i gasa, pa se, pored strategijske važnosti kontrole pomorskih puteva u kojoj kineska mornarica i vojska sada već igraju značajnu ulogu, može reći da se igra regionalna utakmica za kontrolu nad veoma važnim prirodnim resursima.
Prema različitim izvorima, rezerve nafte u pomenutom području procenjuju se na desetak ili jedanaest do tridesetak milijardi barela, a slično je i sa rezervama gasa.
Ovde treba dodati i da su Filipini 2013. godine protiv Kine bili poveli spor pred Stalnim arbitražnim sudom pri UN, ali je Kina u tom sporu odbila da učestvuje, ne poštujući ni naknadno donetu presudu (2016) u tom jednostranom postupku.
Ponuda filipinskog predsednika
O neozbiljnosti politike sadašnjeg filipinskog predsednika svedoči i njegova nedavna ponuda Kini da ipak sa filipinske teritorije ukloni američke rakete, ukoliko Kina zaustavi ono što je Markos mlađi nazvao njenim "agresivnim i prisilnim ponašanjem" u spornim delovima Južnog kineskog mora.
To je politiku njegove administracije razapelo od ideje o naoružavanju i obuci do dogovora o uklanjanju raketa, ukoliko Kina popusti i odrekne se vlastitih interesa u delovima Južnog kineskog mora na koje polaže pravo.
Kina je odgovorila, kako je navela Kineska medijska grupa, da su Filipini pokušali da steknu nezakonite interese u Južnom kineskom moru uz podršku spoljnih sila, odnosno da su čak iskoristili pitanja u Južnom kineskom moru kao izgovor za američko raspoređivanje raketnog sistema srednjeg dometa, što, kako je navedeno, područje Južnog kineskog mora gura ka ivici sukoba.
Nacije čije obale izbijaju na Južno kinesko more, kao i ostatak Azije, do sada su uspevale da održe decenije mira i saradnje, uz izbegavanje rasplamsavanja sukoba.
Kinezi navode da su u Južnom kineskom moru dugo vremena vladali mir i stabilnost, zahvaljujući zajedničkim naporima Kine i zemalja ASEAN-a, kao i da ključ mira u tom području leži u zalaganjima da zainteresovane zemlje pravilno upravljaju razlikama kroz dijalog i konsultacije, kao i na tome da Kina i zemlje ASEAN-a rade zajedno na održavanju mira.
"Filipini su sarađivali sa SAD na uvođenju 'tajfuna', što je, zapravo, uvelo rizik od geopolitičke konfrontacije i trke u naoružanju u regionu, a to je tipičan primer nanošenja štete, kako drugima tako i sebi. Po tome sudeći, nova bezbednosna strategija odražava ozbiljno pogrešnu procenu filipinske vlade o situaciji", navedeno je u jednom od kineskih komentara na ovu temu.
Koliko je predsednik Markos junior spreman da ode i hoće li posle pola vela mira područje jugoistoka Azije ponovo postati poprište eskalacije nesporazuma, videće se vrlo brzo, a to pre svega sada zavisi od novog predsednika SAD i njegovih planova koji se tiču američkog učešća i sprovođenja američkih interesa u tom delu sveta.