
U toku je raspuštanje američke imperije: Tramp je novi Gorbačov

Američki javni dug je dostigao astronomsku sumu od 34.000 milijardi dolara. Ako bi neki od velikih američkih kreditora, poput Kine i Saudijske Arabije, zatražili trenutnu naplatu, nastupila bi ogromna ekonomska kriza u SAD, uporediva sa onom iz 1929. godine.
Evropski lideri se ponašaju glupo, primećuje francuski publicista Tijeri Mejsan na sajtu "Volternet", zato što nastoje da i dalje podržavaju neonacističku huntu u Kijevu.
"Međutim, izgleda da ovi diplomatski samiti pokušavaju da sakriju veliku ekonomsku krizu na Zapadu", tvrdi Mejsan.
Rusija je stvorila sopstveni Sistem za plaćanja (SPFS), Kina Međubankarski platni sistem (CIPS), zbog čega je upotreba dolara opala za četvrtinu u međunarodnoj trgovini.

U toku je dedolarizacija međunarodne trgovine, koja se do sada zasnivala na američkom dolaru, koji je samo parče papira. "Proteklih mesec dana, gomilanje kritičnih događaja oko SAD, Ukrajine i Evropske unije bilo je teško protumačiti, jer je svaka sila delovala prikriveno", dodaje Mejsan.
Ipak, sada stvari izgledaju mnogo drugačije. "Zapravo, Tramp pokušava da upravlja mogućim ekonomskim kolapsom 'američke imperije' kao što su Andropov, Černjenko i Gorbačov pokušavali da upravljaju padom 'sovjetske imperije'", ističe francuski novinar.
Pad američke imperije
Analogije sa padom sovjetske imperije sada su očigledne. Godine 1989, Gorbačov, prvi sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza, odlučio je da smanji državnu potrošnju i preko noći je ukinuo pomoć koju je Sovjetski Savez pružao saveznicima.
Posledice?
Istočni Nemci su srušili Berlinski zid. To je bio kraj sistema koga je nametnuo Leonid Brežnjev, koji je, uzgred, bio Ukrajinac. Tramp danas, slično Gorbačovu, zaključuje Mejsan, "raspušta američku imperiju".
Uz to, on uspavljuje američko javno mnjenje, najavljujući aneksiju severnoameričkog kontinentalnog pojasa, od Grenlanda do Kanade i Panamskog kanala. U stvari, Tramp želi da što pre završi rat u Ukrajini, ili da ga, eventualno, prepusti EU.
Ali, kako je nedavno pisao briselski "Politiko": "Evropski sat pokazuje da je svega pet minuta ostalo do ponoći."
Nakon sastanka Trampa i Zelenskog, posle odluke američkog predsednika da obustavi vojnu pomoć Ukrajini, evropski lideri počeli su da shvataju da su stvari krenule nizbrdo. A to predstavlja pravu noćnu moru za EU.
Evropskim liderima postaje jasno da je čitava "bezbednosna arhitektura Evrope", stvorena posle 1945, koja je zavisila od SAD, počela da se ruši.
"Noćna mora EU je da će SAD potpisati sporazum koji prihvata većinu zahteva Rusije, a zatim će reći Ukrajini i Evropi da ga uzmu ili ostave", izjavio je Malkolm Čalmers, zamenik generalnog direktora Kraljevskog instituta iz Londona.
U međuvremenu, Sudža se ponovo našla pod ruskom kontrolom, a ruska zastava se vijori sa zgrade lokalne administracije. Kratkotrajna avantura ukrajinskih oružanih snaga u Kurskoj oblasti je, izgleda, definitivno završena.
Sada gledamo i kako SAD napuštaju i svoje bliskoistočne saveznike, sa izuzetkom Izraela. Za to vreme, SAD su počele tajne pregovore sa Iranom uz pomoć Moskve, dodaje Mejsan.
Kako primećuje pakistanski geopolitičar Salman Rafi Šeik na sajtu "Nju istern autluk", EU je sposobna da hunti u Kijevu ponudi samo simboličnu vojnu pomoć: "Uz to, Evropa se oslanja samo na simboličku diplomatiju, kako bi ostao privid da je i dalje relevantna."
To nam je, uostalom, pokazao samit održan u Londonu 2. februara. Kako je otkrio britanski premijer Kir Starmer, Britanija i Francuska sada pokušavaju da obrazuju "koaliciju voljnih" koja bi nastavila sa pomoći Ukrajini. Uzalud.
Evropa na raskrsnici
Nedavni izveštaj Bi-Bi-Sija, objavljen nakon razgovora o "preuzimanju odgovornosti Evrope da zaštiti Ukrajinu", pokazao je kolika je razlika između evropske i ruske vojne potrošnje. Ruski vojni rashodi su sada daleko veći od ukupne potrošnje Evrope za odbranu.
Prema ovom izveštaju, ruski vojni troškovi povećali su se za 41 odsto i sada iznose 6,7 odsto BDP-a. Nasuprot tome, Britanija će na vojne izdatke do 2027 potrošiti samo 2,5 odsto BDP-a.
Evropa se upravo nalazi na raskrsnici, zaključuje pakistanski geopolitičar. Međutim, u današnjem kontekstu, čitav sistem, zasnovan na ishodima Hladnog rata, urušava se zbog tektonskih promena koje se upravo dešavaju u američkoj politici.
EU se grčevito bori da zadrži svoju relevantnost, bez obzira na izjave francuskog predsednika Emanuela Makrona ili britanskog premijera Kira Starmera o tome kako će EU nastaviti da pružaju vojnu pomoć hunti u Kijevu. Ali, to je problem Evrope: može li EU da obezbedi značajnu vojnu podršku Ukrajini?
Zapravo, zaključuje Tijeri Mejsan, SAD su već napustile svoje evropske saveznike.
Ova podrška, barem na način koji Evropljani zamišljaju, izgleda sasvim neverovatno. "Politika Vašingtona jeste da redefiniše svoje veze sa Rusijom, kako bi se ubuduće fokusirala na Kinu", zaključuje francuski publicista.
Zašto se Evropa uopšte trudi da nastavi podršku Kijevu?
Možda odgovor na to pitanje daje italijanski pisac Roberto Pećoli, na sajtu "Geopolitika": "Evropa, tačnije njen briselski simulakrum, poziva na naoružavanje Evrope i govori o formiranju jedinstvene evropske vojske."
Ova prepolovljena Evropa, smatra italijanski pisac, ponovo je našla svog neprijatelj – ruskog medveda. "Ali, Rusija nije naš neprijatelj", dodaje Pećoli. Pravi neprijatelj Evrope je, tvrdi italijanski pisac, briselska oligarhija, koja je "ponovo otkrila jezik rata".
Za socijalna izdvajanja danas u EU nedostaje para, ali ne i za rat: "Zato Ursula fon der Lajen govori o ratu protiv Rusije, sa penom na ustima, u društvu mršavog britanskog lava, sujetnog francuskog petla i baltičkih malih pasa koji reže na Rusiju."
Nije teško pretpostaviti kako će to završiti.