Šefica Evropske komisije Ursula fon der Lajen nedavno je upozorila na "bezbednosne pretnje bez presedana" po Evropu od Rusije i naglasila "da se odbrana Evrope više ne može oslanjati samo na saveznike, a posebno ne na Sjedinjene Američke Države".
Predsednik SAD Donald Tramp dao je sasvim drugačiju izjavu: "Zamislite koliko bi bio lep svet bez bombi."
Tramp je, naravno, imao u vidu nuklearno, i taktičko i strateško naoružanje. Ali, on nije govorio o nuklearnom razoružanju, što ostaje samo san pacifista. SAD su jedina sila koja je demonstrirala snagu nuklearnog naoružanja, u Hirošimi i Nagasakiju, u Japanu, sa samom kraju Drugog svetskog rata.
Tramp, naravno, nije bilo ko, već predsednik SAD, jedne od, pored Rusije i Kine, najvećih nuklearnih sila. Tramp je možda ekscentrik, ali on definitivno nije lud ili glup, piše italijanski geopolitičar Andrea Marćiljano za sajt "Elektomagacine".
Kome su bile upućene njegove reči i šta znači ova poruka?
Pre svega, poruka je upućena francuskom predsedniku Emanuelu Makronu, tvrdi Marćiljano, i njegovim histeričnim ekscesima, koji sada želi da Francuska za čitavu Evropu obezbedi nuklearno oružje protiv Rusije. U prevodu, smatra italijanski geopolitičar, Trampova poruka znači: "Ostavi to, dečko! To nije tvoja stvar. Vrati se igricama sa svojim transrodnim prijateljima i prepusti odraslima da donose takve odluke."
Zapravo, nastavlja Marćiljano, Tramp želi da izgradi odnose između velikih sila koji eliminišu mogućnost nuklearnog sukoba, a to je igra koju su sa Rusijom predugo, sa "ludom odlučnošću", igrali njegov prethodnik Džozef Bajden i njegovi "kumovi iz sveta visokih finansija".
Bezobzirno kockanje sa sudbinom evropskih naroda
Da li je plan o ponovnom naoružavanju Evrope retorika ili samo bezobzirno kockanje sa sudbinom evropskih naroda, pita se geopolitičar Henri Kamins na sajtu "Nju istern autluk".
Vojne ambicije i političke podele unutar EU nameću ozbiljna pitanja o održivosti dalje podrške Zapada hunti u Kijevu. Ipak, uprkos rastućem umoru Evropljana od podrške Ukrajini, neki od njih, barem retorički, istrajavaju u ratnim naporima protiv Rusije.
Pre svega, lideri Britanije, Francuske i Nemačke, koji zahtevaju povećanje izdataka za Kijev. Međutim, kako primećuje Kamins, Poljska se već delimično distancirala od plana naoružavanja Evrope, što dovodi u pitanje sposobnosti EU da deluje jedinstveno.
Zapravo, nastavlja Kamins, iza kulisa, evropski lideri pokušavaju da zaštite sopstvene interese, jer oni upravljaju preraspodelom novca poreskih obveznika u oružanom sukobu kojem se ne još vidi kraj: "Naprosto, u pitanju su njihove političke karijere i finansijski interesi, zbog kojih igraju ovu igru sa sve većim ulozima, što može izazvati veliki rat."
Tramp je neuporedivo racionalniji lider. On dobro shvata da su SAD, kao i mnoge prethodne, izgubile rat u Ukrajini, koji, prema njegovim rečima, "nije trebalo ni da počne".
Na drugoj strani su evropski ratni huškači, na čelu sa Fon der Lajenovom, Makronom, britanskim premijerom Kirom Starmerom i verovatnim kandidatom za nemačkog premijera Fridrihom Mercom.
Međutim, ostaje pitanje: koliko dugo Evropa može da pomaže hunti u Kijevu, pre nego što joj politička i ekonomska realnost nametne drugačiji kurs?
Zapravo, Evropa, dodaje Kamins, kojoj nedostaje nedostaje oružje, logistika i jedinstvo, neće moći dugo da pomaže Ukrajinu.
Uostalom, kako zaključuje ovaj geopolitičar, ovi planovi će verovatno ostati samo to: retorika. Postoje i jasne istorijske analogije neuspeha Zapada zbog precenjivanja sopstvenih sposobnosti, poput rata Francuske u Indokini (1946-1954), sa katastrofalnim porazom kod Dijen Bijen Fua, ili francuskog poraza u Alžiru.
SAD su imale priliku da nauče slične lekcije u Vijetnamu, Iraku, Jugoslaviji ili Avganistanu. Sve to veoma podseća na Krimski rat, koji je započeo 1853, a završio se 1856. Godine.
Znamo kako.
Zapad je zver koja razume samo silu
Sada najzad znamo, izjavio je ruski mislilac Aleksandar Dugin u intervjuu za Radio "Sputnjik", sa kim imamo posla.
Imamo posla sa Šolcovima, Mercovima, Makronima, Starmerima i Borisom Džonsonom, dodao je ruski geopolitičar, a Zapad je surova i nehumana civilizacija, sa kolonijalnom istorijom ropstva, genocida, kulturnog uništenja i ismevanja drugih naroda. Zapravo: "Zapad je čudovište, zver koja razume samo silu."
U stvari, čitav Zapad je karcinom na telu čovečanstva.
Kako je nedavno zaključio portparol Kremlja Dmitrij Peskov, Rusija nema prognoza, nema očekivanja ni nade, ništa od toga.
Odnosno, kako je dodao Dugin, "lider države mora da sagleda stvari promišljeno, pragmatično i realno, ostavljajući mogućnosti za komunikaciju sa novim rukovodstvom, ali, svakako, bez iluzija".
"Ipak, ako se zadubimo u istoriju Evrope, pre evropske revolucije, nemamo čemu da se nadamo", nastavlja Dugin.
Granice obmane su jednostavno iscrpljene, smatra ruski mislilac. Moramo da budemo spremni da idemo do cilja i da, ako je potrebno, a jeste, nastavimo rat sve do konačnog kraja.
Do pobede.