Svet

Kako se san o nezavisnoj Evropi pretvorio u iluziju: EU beži od sopstvenih problema

Evropska unija se nalazi u strahu od SAD, Rusije i Kine. Do sada, EU se nalazila u vazalnom položaju prema SAD, ali sada je prinuđena da se svojim problemima nosi sama, zbog čega tone u geopolitičku beznačajnost, ističe geopolitičar Muhamed Lamine Kaba sa Panafričkog univerziteta
Kako se san o nezavisnoj Evropi pretvorio u iluziju: EU beži od sopstvenih problemaGetty © Photo by Omar Havana/Getty Images

Brojni sastanci lidera EU, koji su održani u Parizu, Londonu i Briselu, o budućnosti odbrambene politike Evropske unije, razmatrali su mogućnost delimičnog ili potpunog povlačenja Sjedinjenih Američkih Država iz NATO-a.

Ovde nije bilo mnogo reči o Ukrajini. To je samo sekundarno pitanje. Zapravo, u pitanju je bila budućnost same Severnoatlantske alijanse.

Američki predsednik Donald Tramp je još u prvom mandatu najavio moguće povlačenje SAD iz NATO-a. Tada su njegovi zahtevi bili mnogo skromniji. On je tražio da države članice povećaju budžete za odbranu na tri odsto BDP-a.

Tramp sada zahteva pet odsto BDP-a od zemalja članica, što bi, verovatno, značilo fiskalni slom za Nemačku, preneo je nedavno nemački sajt "Report 24".

Ipak, kako je izjavio italijanski geopolitičar Lorenco Marija Paćini za RT Balkan, to ne znači da će se Amerika povući iz Evrope, zato što paralelno postoje i američke i NATO baze.

Evropa će i dalje ostati okupirana teritorija.

Separatni mir sa Rusijom i kolaps američke imperije

Međutim, sada je situacija sasvim drugačija. Predsednik Tramp pod hitno mora da smanji vojnu potrošnju, tvrdi francuski publicista Tijeri Mejsan na sajtu "Volternet", jer su "SAD nagomilale ogromni, zapanjujući dug i bankrotiraće ukoliko njeni kreditori budu zahtevali momentalnu naplatu".

Čitava Amerika se pretvorila u bankrotirano preduzeće, koje je sposobno jedino da gomila nove dugove.

Zapravo, dodaje Mejsan, Tramp pokušava da upravlja kolapsom američke imperije, kao što to svojevremeno sa sovjetskom imperijom pokušavali da učine Jurij Andropov, Konstantin Černjenko ili Mihail Gorbačov.

Možda Tramp neće istupiti iz NATO-a, dodaje francuski publicista, nego će samo prestati da plaća za NATO. Trenutno, SAD za Severnoatlanasku alijansu obezbeđuju 16 odsto budžeta.

Šta to znači za Evropsku uniju?

EU će ostati bez odbrane. Kako bi izbegao da plati francuski dug za Alijansu, francuski predsednik Emanuel Makron je 2019. izjavio da je NATO doživeo "kliničku smrt".

Pre toga, francuski predsednici Fransoa Miteran i Žak Širak su pokušali da razviju "evropski odbrambeni projekat", koji nije omogućio odbranu Evrope, već je samo obezbedio sredstva EU da interveniše u inostranstvu.

Tramp je, dodaje Mejsan, 13. februara obavestio generalnog sekretara NATO-a Marka Rutea o predstojećem povlačenju američkih trupa iz Alijanse. Drugim rečima, smatra francuski novinar, SAD bi se se pretvorile u članicu poput Luksemburga.

Jasno je šta to znači za NATO, koji bi se, bez vođstva SAD, pretvorila u skup malih i beznačajnih armija, koje ne bi mogle da bore van svojih teritorija. Trampova poruka upućena saveznicima u prevodu glasi: "Žao nam je, ali Amerika sada ima drugačije probleme."

Sve to je ubrzao sukob Alijanse sa Rusijom u Ukrajini. Brisel, na čelu sa predsednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen i njenom šeficom diplomatije Kajom Kalas, trenutno pokušava da pronađe desetine milijardi evra da proizvodi oružje namenjeno Ukrajini. Članice EU su se složile da moraju da nabave oružje, koje nemaju. Ali, za te planove, dodaje francuski publicista, trebalo bi pet do 10 godina.

Međutim, sada je jasno da su se SAD odlučile da zaključe separatni mir sa Rusijom, zaključuje Mejsan, što zapadne Evropljane tera da se suoče sa samim sobom.

Evropski strah od SAD, Rusije i Kine

EU se, zapravo, nalazi u strahu i od SAD, Rusije i Kine, konstatuje geopolitičar Muhamed Lamine Kaba sa Panafričkog univerziteta na sajtu "Nju istern autluk" . Do sada, EU se nalazila u vazalnom položaju prema SAD, ali sada je prinuđena da se svojim problemima nosi sama, zbog čega tone u geopolitičku beznačajnost.

Zbog političke fragmentacije i nedostatka strateške vizije, nastavlja Kaba, EU se našla izvan multipolarnog sveta: "U stvari, transatlantska strategija, usmerena na obuzdavanje Kine i Rusije, nije postigla svoje ciljeve."

Ovaj neuspeh, dodaje afrički geopolitičar, odražava stratešku promenu unutar SAD, na "revoluciju trampizma".  

Sve dosadašnje geopolitičke krize, kao što su sukobi u Iraku i Ukrajini, pokazale su nesposobnost Evrope da zauzme poziciju nezavisnu od SAD i razotkrile unutrašnju fragmentaciju unutar EU.

Osim toga, Evropa je i dalje zavisna od američkih inovacija u ključnim sektorima, kao što su veštačka inteligencija, poluprovodnici i sajber-bezbednost, što je imalo za posledicu njenu nesposobnost da razvije odnose sa državama Afrike, Azije i Latinske Amerike.

Rezultat svega toga, zaključuje Kaba je da "san o snažnoj i nezavisnoj Evropi postaje sve iluzorniji, zarobljen unutar sopstvenih protivrečnosti, jer EU beži od sopstvenih problema".

Uostalom, to je stara povest o smeni velikih sila. Neke sile su sposobne da se promene, neke nisu.

EU je nesposobna da se afirmiše na globalnoj geopolitičkoj sceni i zato oscilira između strateške zavisnosti, himeričnih pretnji i ekonomskih rivalstava. Evropa bi, zapravo, trebalo da prestane da Kinu i Rusiju tretira kao egzistencijalne pretnje i da počne sarađuje sa njima, u svetu koji postaje multipolaran, umesto jučerašnjeg američkog unipolarnog sveta.

Ko je sposoban da se promeni i prilagodi promenama, preživeće. Ko nije, neće. Kako kaže stara izreka: "Ptico, jedi ili umri."

image