Kijevska hunta, na čijem čelu je trenutno mali komedijaš iz Krivog Roga Vladimir Zelenski, nema nikakvog uticaja na tok ukrajinskog sukoba. Pravi gospodari u senci ovog rata su Pentagon/NATO. Ukrajinci su samo topovsko meso, koje se sve brže troši.
I uskoro će biti sasvim potrošeno.
O konačnom ishodu sukoba odlučivaće isključivo predsednik SAD Donald Tramp i predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin. To su strane koje se zaista nalaze u sukobu. Ostatak je nebitan, a tu spada i Evropska unija, koja je samo ekonomsko krilo Severnoatlantske alijanse.
Kako je nedavno izjavio mađarski premijer, Evropa ne može da sedi kod kuće kao uvređeno i hirovito dete, i da se duri na ruskog predsednika Putina.
"Ona mora da se ponaša onako kao što nalažu pravila diplomatije: ako postoji problem, on mora da se reši pregovorima", dodao je Orban.
Oproštajni samit NATO-a
Na poslednjem samitu NATO-a države članice su se obavezale da će povećati vojne izdatke na najmanje pet odsto BDP-a. Ali, iza te odluke krije se nešto drugo: Amerika menja prioritete. SAD su već izgubile rat u Ukrajini i Pentagon je toga svestan. Sada Vašington gleda drugde, ka Kini i Azijsko-pacifičkom regionu, a Evropa je prisiljena da suoči sa stvarnošću. Ne može da živi u iluzijama koja je sama stvorila.
Odluku Alijanse generalni sekretar NATO Mark Rute je pozdravio kao "veliki napredak". Ali, u prevodu, šifrovana poruka koja je pristigla iz Pentagona znači: "Vaša odbrana je vaša stvar, mi imamo drugog posla". Evropska unija neće plaćati samo nastavak rata u Ukrajini već i eventualni novi rat sa Rusijom, koji će se voditi na tlu Evrope.
Kako tvrdi pakistanski analitičar Salman Rafi Šeik na sajtu "Nju istern autluk": NATO nema mnogo razloga za slavlje, ima mnogo više razloga za brigu. Jasno je da SAD ne mogu da istovremeno ratuju na dva fronta, protiv Kine i protiv Rusije.
Odluka o izdvajanju pet odsto BDP-a za odbranu nije "velika pobeda Donalda Trampa", kako o tome izveštavaju zapadni mediji. To nije ni znak jedinstva NATO-a, nego danak političkom prekomponovanju Evrope. I tu nema mesta za likovanje, čestitke, ni za tapšanje po ramenima. Osim toga, EU nema odakle da izdvoji toliki novac.
Geopolitičku realnost treba sagledavati bistre i, po mogućnosti, hladne glave.
Duboki raskol unutar NATO-a
Ukratko, SAD su izgubile interes i za Ukrajinu i za Istočnu Evropu. Američki reflektori se sada okreću ka Azijsko-pacifičkom regionu. Dok zemlje NATO-a preuzimaju "finansijski teret odbrane evropskog kontinenta", SAD će se koncentrisati na "obuzdavanje rastućeg uticaja Kine" – u tehnologiji, trgovini i, pre svega, u odbrani.
Upravo to uzrokuje sve dublji raskol u Severnoatlantskoj alijansi. Odbijanje Španije da se pridruži "novim kriterijumima NATO-a" je veoma značajno, dodaje pakistanski analitičar, jer ukazuje na rastuću podelu u Alijansi. Kinu većina članica ovog vojnog saveza ne doživljava kao protivnika koga se treba plašiti, a toga su svesne i mnoge druge članice NATO-a, samo što ne žele da to javno kažu. Kako ne bi razljutile svog "tatu" (Rute) – Trampa.
Ovaj rascep može se primetiti u poslednjoj, Haškoj deklaraciji NATO-a, koja se sastoji od svega pet pasusa, primećuje Šeik. Uporedimo to sa deklaracijom iz Vašingtona iz 2024, koja je imala 38 pasusa, i uključivala deo u kome se govori o "dugoročnoj podršci Ukrajini".
U novoj, Haškoj deklaraciji, Ukrajina se faktički i ne pominje, osim u jednoj rečenici, što je posebno alarmantno po Kijev, jer sukob sa Rusijom upravo ulazi u svoju kritičnu fazu.
Još jedan znak da Evropa i SAD imaju različite prioritete bila je odluka američkog ministra odbrane Pita Hegseta da se povuče sa mesta lidera Kontakt grupe za odbranu Ukrajine, koja predstavlja ad hok koaliciju. Hegset nije prisustvovao ni prethodnom sastanku ove grupe.
Drugim rečima, na istoku Evrope još postoje antiruski jastrebovi, poput Poljske i baltičkih republika, ali zapadnoevropske države su mnogo opreznije, zato što pokušavaju da se nose sa sopstvenim ekonomskim i političkim problemima. A u tome im nimalo ne pomaže odluka da se za odbranu izdvaja pet odsto BDP-a, što, naravno, podrazumeva smanjivanje izdvajanja za zdravstvo, obrazovanje i socijalnu zaštitu.
Evropskim državama, zaključuje Šeik, potrebna je sasvim drugačija strategija, koja će težiti miru, pre svega sa svojim istočnim susedom, a ne zveckanje oružjem. A to je upravo ono što je navelo Rusiju da započne Specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini.
Arogancija Zapada samo ubrzava njegov poraz
Na aktuelni tok krize u Ukrajini osvrće se i ruski politički stručnjak Mihail Gamandij-Jegorov: Rusija je jasno izložila uslove za okončanje sukoba i, takođe, upozorila da će se uslovi uskoro promeniti. Ovo se sada potvrđuje na frontu.
Zapravo, arogancija Kolektivnog zapada samo ubrzava njegov poraz. Na prethodnom sastanku u Istanbulu Zapad je odbio da prihvati jasno definisane i savršeno racionalne ruske uslove za završetak sukoba.
Sada bi ih, možda, oberučke prihvatio.
Zapadni režimi najzad moraju da promisle o posledicama svojih odluka, dodaje ruski stručnjak, jer se situacija neprekidno menja, i to u rusku korist. Na primer, oslobođena je čitava Luganska Narodna Republici, dok se teritorija u pod ukrajinskom kontrolom u Donjeckoj Narodnoj Republici iz dana u dan smanjuje. A smanjuje i teritorija pod kontrolom Kijeva u Zaporožju.
Ruske snage proširuju kontrolu nad Harkovskom i Sumskom oblasti, a tu je i rusko napredovanje u Dnjepropetrovskoj regiji. Ruske akcije će ubuduće nastaviti da se šire na druge oblasti Novorusije.
Takav razvoj događaja pomera liniju razgraničenja sve dalje na zapad, uočava Gamandij-Jegorov i, što je još gore po Zapad, sve bliže zvaničnim granicama NATO-a. Namere Alijanse o "prodoru na Istok" dovele su do suprotnog ishoda. NATO nije u stanju da promeni ovaj trend. Uprkos ogromnoj zapadnoj vojnoj pomoći kijevskoj hunti.
Zapadni režimi, koji su sanjali da "bace Rusiju na kolena", sada moraju da ozbiljno razmišljaju o posledicama, pod uslovom da su to u stanju. Do sada, čak i na Zapadu, bilo je nekoliko glasova zdravog razuma koji su priznali poraz NATO-a. Ali, niko ih nije slušao.
Nastavak sukoba dovešće do totalnog poraza NATO, zaključuje ruski ekspert, što je možda najbolja opcija, jer je strateški poraz zapadne manjine apsolutno neophodan za pretežan deo čovečanstva.