Svet

Trampov problem: Zima američkog nezadovoljstva

U korenu razočaranja pristalica MAGA pokreta je, pre svega, "podeljena ekonomija". Nakon ubistva Čarlija Kirka, tu je i sve veći jaz između pristalica MAGA i bogatih izraelskih donatora
Trampov problem: Zima američkog nezadovoljstvaGetty © Stock foto/peterspiro

Na pitanje šta ukoliko Vrhovni sud presudi da su njegove tarife neustavne, predsednik SAD Donald Tramp je priznao: "Bili bismo bespomoćni, što bi možda dovelo do propasti naše nacije".

Međuizbori u SAD 2026. godine počeli su trijumfom demokrata u tri glavne trke – u Njujorku, Nju Džerziju i Virdžiniji – a pobedio je i predlog za preraspodelu izbornih jedinica u Kaliforniji.

Kalifornijska preraspodela izbornih jedinica mogla bi demokratama da donese još pet mesta u Predstavničkom domu.

Izgledi su nestabilni i na nivou Trampove baze: pristalice pokreta Učinimo Ameriku ponovo velikom (MAGA) su se povukle – ili su ostale kod kuće, ili su glasale za demokrate, primećuje bivši britanski obaveštajac i diplomata Alister Kruk za sajt "Fondacija strateške kulture".

To su izuzetno loše vesti za Trampa.

U korenu razočaranja pristalica MAGA pokreta je, pre svega, "podeljena ekonomija". Nakon ubistva Čarlija Kirka, tu je i sve veći jaz između pristalica MAGA i bogatih izraelskih donatora.

"Trampova identifikacija sa Netanjahuom i Izraelom pokazala se kao gubitničko pitanje na izborima. Tramp, međutim, nastavlja da deluje i govori kao revnosni cionista", dodaje Kruk.

A to je, za razliku od "mira u Ukrajini", linija od koje on ne može da odstupi. Ali, izgleda da ne može ni da se povuče iz Ukrajine. 

Zlatno doba Amerike se neće vratiti

Američki međuizbori imaju paralele sa poslednjim britanskim opštim izborima, na kojima je vladajuća stranka potpuno diskreditovana. Britansko biračko telo je želelo da joj zada snažan šamar, tvrdi bivši britanski obaveštajac, što su i učinili.

Pravi problem u Britaniji je što birači ne vole ni alternativne stranke. Međutim, da bi "poslali poruku", dodaje Kruk, morali su da glasaju za nekog. Laburistička stranka je osvojila ubedljivu većinu, ali ne i mandat. Novi premijer i njegova stranka, kako se ispostavilo, podjednako su omraženi kao i njegov prethodnik.

Da li će se nešto slično dogoditi i u SAD? Trampova jednostavna i laka rešenja nisu se pokazala kao rešenja za imperiju koja posrće. Ono što je Tramp najavio kao "Dan oslobođenja" – sankcije, sankcije, i opet sankcije – pokazalo se kao mač sa dve oštrice. Za početak, inflacija, koja se uopšte ne smiruje, što je rezultirao krizom kakva nije viđena decenijama.

Zlatno doba Amerike, ako je ikada i bilo zlatno, neće se vratiti, kaže Kruk, i dodaje:

"Kada štampa tvrdi da su demokrate 'pomele' svoje protivnike u SAD, to odražava istu dvostruku mržnju koja je očigledna i u Evropi".

Drugim rečima, za Ameriku nema brzih rešenja, kao što je očekivao Tramp. Počev od spoljnog duga SAD, koji je, prema zvaničnim podacima, premašio 37 biliona dolara i nastavlja da vrtoglavo raste.  

Krst smrti 

I to nije sve. Ključna strukturna promena, podvlači Kruk, koja širi anksioznost zbog nadolazećih društvenih nemira, predstavlja jednostavan grafikon, koji prikazuje rastuće cene akcija na američkoj berzi, koji se preseca sa oštro silaznom putanjom otvaranja novih radnih mesta. Ovo se naziva "krstom smrti". Ovaj grafikon objašnjava mnogo toga što se krije iza ishoda zapadnih izbora.

Drugim rečima: postoji duboka kriza, koja pogađa sve, osim gornjih 10 odsto domaćinstava, koji su vlasnici 87 odsto svih akcija na berzi. To, dodaje bivši britanski diplomata, objašnjava euforiju koja je zahvatila američku berzu, za koju nisu važni fundamentalni faktori ni realni podaci; važan je samo mem dana i kako se njime trguje. 

S druge strane je ogromna većina osiromašenih Amerikanaca. Čak i uobičajene osnovne namirnice, primećuje Kruk, ostaju neprodate na policama supermarketa.

Upravo to je, prema izveštaju "Fajnenšel tajmsa",  nateralo Trampa da pozove "Goldman saks" da otpusti svog glavnog ekonomistu zbog nekoliko oštrih reči o njegovim trgovinskim carinama. 

Nadolazeći američki cunami 

Ima li Tramp još nekog keca u rukavu? Ima. Taj kec se zove veštačka inteligencija. Tramp se kladio na dominaciju SAD u ovoj oblasti:

"Ako pogledate za nekoliko godina, videćete brojke kakve nikada niste videli. Gradimo neke od najvećih zgrada ikada izgrađenih bilo gde u svetu: zgrade veštačke inteligencije".

Četiri velike američke kompanije saopštile su da sledeće godine planiraju da investiraju 420 milijardi dolara u projekte veštačke inteligencije.

Ipak, nedavna studija MIT-a otkriva da 95 odsto kompanija koje su investirale u alate veštačke inteligencije nije videlo nikakav povraćaj i zaključuje da današnja veštačka inteligencija "ne razume okruženje", već samo upoređuje obrasce unutar njih.

Ali, i to je za Trampa dvosekli mač: "kum veštačke inteligencije" Džefri Hinton je nedavno izjavio da je budućnost veštačke inetligencije zamena ljudskog rada:

"Mislim da se velike kompanije klade na to da će to izazvati masovnu zamenu radnih mesta veštačkom inteligencijom i da tu leži veliki novac. Da biste zaradili, moraćete da zamenite ljudski rad". A to samo dodatno erodira Trampovu MAGA biračku bazu.

Bilo kako bilo, izgledi po Trampa su prilično sumorni. Kako predviđa bivši britanski obaveštajac, bez obzira da li je u pitanju pogrešna procena američkih giganta u ovoj oblasti – koja bi mogla da izazove pad tržišta – ili američki giganti ispravno predviđaju nadolazeći cunami zamene radnih mesta, ovo će imati ogromne političke implikacije.

Međutim, izvršni direktor kompanije "Nvidija" izjavio je za "Fajnenšel tajms" da će Kina uskoro prestići SAD u oblasti veštačke inteligencije. Zašto bi neko plaćao za ono što Kinezi nude bolje i po mnogo nižim cenama? 

Neće biti povratka na staro 

Suština je u tome da ne postoji samo jedna američka ekonomija, već dve sasvim odvojene ekonomije: jednu predstavlja finansijalizovani "rog izobilja", drugu stalno lišavanje za pretežnu većinu.

"Rog izobilja" je već presušio, ili samo što nije. Ali, kako primećuje Kruk:

"Zapad je previše investirao u model 'roga izobilja' da bi to mogao promeniti u kratkom roku. To bi značilo okretanje dubokih 'arhitektonskih struktura' naopačke".

Veliko pitanje je da li Tramp može da se rekalibriše.

Ako ne, suočiće se sa gomilom problema, poput istrage Predstavničkog doma ili čak impičmentom. Naravno, i sa SAD koje ulaze u još dublja politička i ekonomska previranja.

Trampove mogućnosti su u tome ograničene: neće mu biti dozvoljeno da se povuče iz arhitekture spoljne politike "duboke države", koju finansiraju (izraelski) donatori, i pribegavanja američkoj vojnoj sili svaki put kada neki od aktera odbije da se povinuje primatu dolara.

Jedno je sigurno: ukoliko Tramp sledeće godine bude poražen na  međuizborima, neće biti povratka na neoliberalne modele iz poslednjih 40 godina.

Trampov "poredak" je po svojoj prirodi nestabilan, što znači prolazan. Suočen sa očiglednim padom Zapada, zaključuje Kruk, Tramp "herojski" pliva protiv plime i pokušava da oživi zlatno doba Amerike.

Što je, samo po sebi, nemoguće, jer je fundamentalna ravnoteža na Zapadu narušena.

Kako je učio grčki filozof Heraklit Mračni: niko nije dvaput ušao u istu vodu. Neće biti povratka na staro, pa ni u američko "zlatno doba".

image
Live