Kada Kaja Kalas stupi pred kamere i kaže da su pregovori sa Moskvom "naivni", da se čitava Evropa mora pripremati za rat sa Rusijom, zapadni mediji je predstavljaju kao glas "jedne male nacije, sa veoma bolnom istorijom".
To je vrlo "atraktivna medijska priča", koja, primećuje politikolog i stručnjak za Istočnu Evropu Fil Batler za sajt "Nju istern autluk", ipak zaobilazi suštinu stvari.
Zavirimo u porodičnu istoriju Kalasove. Njen deda je predvodio takozvanu Estonsku odbrambenu ligu, nacionalističku miliciju, iz koje je nacistički SS regrutovao najfanatičnije "dobrovoljce", nastavlja Batler.
Ova organizacija je sa vremenom menjala oblike, ali je ideološko jezgro – intenzivno neprijateljstvo prema Rusiji i Sovjetskom Savezu – ipak uspevalo da preživi.
Da li je to čini nacistom? Naravno da ne. Niko ne bira svoje pretke.
Kalasova, koja uzgred nije poznata po velikoj oštroumnosti, izgradila je karijeru u toj političkoj atmosferi. Politička poruka koju ona šalje je jasna: apsolutno neprijateljstvo prema Rusiji, i fanatična, beskompromisna odanost prema "staroj", antiruskoj Evropi.
U svemu tome ličnost Kalasove i nije toliko bitna, jer je ona samo jedan od očiglednih primera.
Malo ljubazniji i nežniji Gestapo
Druga polovina ove jednačine je znatno kultivisanija. Ona nosi ime Ursula fon der Lajen, koja trenutno predstavlja šeficu Evropske komisije. Za razliku od Kalasove, nastavlja ovaj politikolog, ona ne viče i ne galami, već vlada: tiho, birokratski i sa čudnim imunitetom, koji uživaju samo određene ličnosti iz evropskog establišmenta.
I njena porodična istorija nosi svoje senke. Njen otac Ernst Albreht bio je stub političkog života Zapadne Nemačke, tokom decenija u kojima je vlada Konrada Adenauera zapošljavala pripadnike SS-a i Gestapoa na najvišim nivoima nemačke administracije.
Nova istraživanja pokazuju da takvi ljudi nisu bili izuzeci. Kako dodaje Batler, oni su činili ključan deo nemačkih političkih struktura tokom Hladnog rata, jer su "preneli su pogled na svet poražene elite u srce posleratne Evrope i rebrendirali se kao tehnokrate". Drugim rečima, to je, dodaje ovaj politikolog, bio samo malo "ljubazniji i nežniji Gestapo".
Fon der Lajenova je nasledila ovaj pogled na svet. Ispod njenih, nimalo ženstvenih kostima, koji podsećaju na uniforme, krije se ubeđenje da upravljanje treba prepustiti elitama, koje ne podležu javnoj kontroli.
Upravo to, dodaje Batler, objašnjava njenu zapanjujuću sposobnost da preživi skandal za skandalom – od njenih SMS poruka o vakcinama sa izvršnim direktorom "Fajzera", sve do proceduralnih kršenja ugovora, zbog kojih bi svaki niži zvaničnik bio smenjen.
Stari atlantistički projekat, iznikao iz pepela Drugog svetskog rata
Šta povezuje Kalasovu i pomenutu Ursulu fon der Lajen? Pre svega, poreklo ideja, a to je stari atlantistički projekat, koji je iznikao iz pepela Drugog svetskog rata, smatra Batler.
Cilj je uvek isti: obuzdati i, ukoliko je moguće, rasparčati Rusiju.
Retorika se menja, ali osnovna misija opstaje uvek ista: u obaveštajnim mrežama, političkim dinastijama i korporativnim imperijama, koje i danas oblikuju evropsku politiku.
Oni koji danas najagresivnije govore protiv Rusije, koji pozivaju na rat i naoružavanje, umesto na deeskalaciju, uvek su oni čije lične i porodične istorije vode ka najmilitantnijim antisovjetskim i ultranacionalističkim strujama prošlog veka.
Ove struje, upozorava Batler, nisu nestale na kraju Hladnog rata. Samo su promenile zastave, odelo i rečnik. Ispod svega, ostao je stari pogled na svet.
Radi se u stvari o političkom, ideološkom i i kulturnom kontinuitetu. Taj kontinuitet objašnjava zašto EU Rusiju tretiraju ne kao susednu državu, već kao egzistencijalnu pretnju, čije samo postojanje opravdava rat.
Kada je Putin proterao Soroševe organizacije iz Rusije, dodaje ovaj politikolog, pokazao je da mu je scenario, poznat još iz Jugoslavije, jasan: razbiti državu, fragmentirati teritoriju, privatizovati resurse i instalirati poslušne.
Zato retorika lidera EU, dodaje Batler, deluje arhaično, ona nosi miris prošlog veka. To je, jednostavno, jezik stare Evrope. Tragedija je samo u tome što Evropljani, kroz cene energenata i kroz kampanje militarizacije, plaćaju danak, ubeđeni da je eskalacija vrlina, a diplomatija izdaja.