Ovogodišnja lista "Politiko 28" izgleda kao sastav najvećih političkih mora Evropske unije. I kao poruka da istinski uticaj u Briselu imaju ljudi koji nisu deo Evrope, ne mare za njihove institucije i ne igraju po EU pravilima.
Na vrhu, na prvom mestu kao najuticajnija ličnost u Evropi - američki predsednik Donald Tramp, u vrhu - ruski predsednik Vladimir Putin (peto mesto). Tu je i briselski antiheroj Viktor Orban. Ne postoji dokument, procedura, ni saopštenje kojim EU uspeva da ga "popravi". I zato mu "Politiko" dodeljuje nadimak - Glavobolja. Šesti na spisku - zaštitno lice bregzita Najdžel Faraž. Uspeo je da izvede Britaniju iz EU, ali EU, izgleda, ne može bez njega. U prvih deset moćnika je i politički bauk Francuske Mari Le Pen, od koje se, izgleda, sada više plaši Brisel nego Pariz. Ispod i oko njih lideri evropskog Zapada koji se trude da izgledaju kao da drže kormilo: nemački kancelar Fridrih Merc, britanski premijer Kir Starmer, predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen, generalni sekretar NATO-a Mark Rute...
Za razliku od ove, prošlogodišnja lista mnogo više je bila razglednica Evropske komisije: malo predsednika, malo komesara, malo savetnika koje niko ne zna. Na čelu je bila italijanska premijerka Đorđa Meloni, pored nje Fon der Lajen, pa, verovatno kako bi razbili EU monotoniju Vladimir Putin, pa onda opet povratak na briselski put - premijer Poljske Donald Tusk, šefica Evropske investicione banke Nađa Kalvinjo, predsednik Evropskog saveta Antonio Košta... Sve je, dakle delovalo, uredno, birokratski i predvidivo - baš onako kako Brisel voli.
Međutim, ovogodišnja lista izgleda kao da ju je sastavljao neko spolja i to bez mnogo briselske sentimentalnosti. Tačnije, od ove do prošle godine spisak deluje kao da je preživeo državni udar. Prvi na listi Amerikanac i to onaj koji Evropu uporno kritikuje i koji je upravo nazvao propadajućom civilizacijom koju vodi sve slabić do slabića.
To iskakanje "Politiko" objašnjava ovako:
"Dok smo sastavljali 'Politikovu' godišnju listu 28 najmoćnijih ljudi u evropskoj politici i javnim politikama, jedna stvar je postala neizbežna: niko ove godine nije imao veći uticaj u Evropi ili na Evropu od predsednika SAD. Taj zaključak nas je i primorao da prekršimo jedno od sopstvenih pravila. 'Politiko 28' tradicionalno obuhvata samo Evropljane - ljude koji žive ili rade na kontinentu. Ali ako je ikada postojalo vreme za izuzetak, to je sada. Trampova senka toliko se nadvila nad evropskim prestonicama da su njegove odluke, ili ispadi, preoblikovali sve: od budžeta za odbranu do trgovinske i domaće politike".
Na ovom spisku, uz Trampa, verovatno najneugodnije ime za nežne EU uši je Vladimir Putin. Ruski predsednik ove godine zauzeo je peto mesto. Nepravedno prema političaru čija se jedna rečenica pretvara u vanrednu sednicu EU i čije je ime u geopolitičkoj aritmetici faktor oko kojeg se sve ostalo pomera. Naročito ako se ima u vidu da se tri mesta ispred nalazi Mete Frederiksen. Samo prisustvo Dejvida Koperfilda u žiriju može da objasni kako je premijerka Danske, čija je stranka posle sto godina izgubila vlast u Kopenhagenu, proglašena za najvećeg evropskog stratega, stepenik ispod Trampa. Ali Brisel ima jednu slabost - voli lidere koji ne ugrožavaju nikoga. I Frederiksen je po tom kriterijumu savršena.
Dok se teritorija koju kontroliše smanjuje, manevarski prostor u pregovorima sužava, a zavisnost od spoljne pomoći raste, Vladimir Zelenski stiže na listu "P28". Četrnaesta pozicija za Džokera u špilu, kako "Politiko" naziva šefa kijevskog režima, je izgleda više emotivna podrška zbog činjenice da mu je Vašington otkazao sponzorstvo, a istraga korupcije sve bliža njegovim vratima.
Po sličnom principu napredovala je i Kaja Kalas. Šta više, bolji položaj na "P28" za šeficu evropske diplomatije je redak uspeh, naročito nakon što joj je politička pozicije kod kuće pukla po šavovima. A i nije u redu ne nagraditi najglasnijeg jastreba, u momentu kada se najveći igrači povlače.
Dok su neka imena pažnju privukla prisustvom, druga su to učinila odsustvom - ove godine na listi nema Petera Mađara, jedinog čoveka koji zna skrivene pukotine Orbanovog sistema. Ali je još zanimljiviji nestanak Andreja Jermaka. "Politiko" ga je 2024. mazio nadimkom Sanjar i epitetima "makijavelistička siva eminencija Kijeva" i "moćnik iza trona", ali ove godine je završio tamo gde završavaju sve predugo slavljene senke - morao je da podnese ostavku na mesto šefa kabineta Zelenskog onog trenutka kada je antikorupcijska istraga stigla na njegovu verandu.
"Politiko 28", zamišljen kao merenje evropske moći, ove godine izgleda kao ogledalo evropske slabosti. Na vrhu liste nalaze se oni koje Brisel ne može da kontroliše, a visoko rangirani su i oni koje je domaća politika već potrošila. Rezultat je neugodno iskren: najuticajniji u Evropi su oni koji nisu nastali u njenim institucijama, nego izvan njih, uprkos njima ili direktno protiv njih.
U tome je i prava poruka ovogodišnje liste: Evropa sve teže određuje tokove politike na sopstvenom kontinentu. Mnogo je veštija u rangiranju onih koji to čine umesto nje.