Kada se opisuje stil vladavine američkog predsednika Donalda Trampa, a posebno njegovi odnosi sa drugim zemljama, često se pojavljuju dve reči: "promenljiv" i "transakcijski".
Potonja sasvim odgovara nekolicini američkih saveznika, partnera, pa čak i protivnika, dok je prva nanela udarce čak i nekim od najbližih i najtrajnijih partnerstava Vašingtona tokom prošle godine.
"Forin polisi" je u svojoj analizi namerno isključio strane u dva najveća sukoba u kojima on pokušava da posreduje – jedan između Izraela i Hamasa, a drugi između Rusije i Ukrajine. Oba sukoba ostaju uglavnom nerešena, a Trampovi stavovi su fluktuirali tokom prošle godine.
Pobednici
Možda deluje čudno uključiti najvećeg protivnika i ravnopravnog konkurenta Sjedinjenih Država u kolonu pobednika, ali... Sastanak sa kineskim predsednikom Si Đinpingom u Južnoj Koreji rezultirao je trgovinskim primirjem koje je uglavnom viđeno kao nešto povoljnije za Kinu, koja je iskoristila svoj ogromni uticaj nad kritičnim mineralima i retkim zemljama da natera Trampa da popusti.
Tramp je odavno jasno stavio do znanja svoju sklonost prema Saudijskoj Arabiji, možda najznačajnije time što ju je učinio odredištem svog prvog predsedničkog putovanja u inostranstvo tokom svog prvog i drugog mandata. Vašington i Rijad sada izgledaju bliži nego ikad. U novembru je Tramp prostro crveni tepih – bukvalno – za saudijskog prestolonaslednika Mohameda bin Salmana u poseti punoj pompe koja je proizvela niz sporazuma usmerenih na povezivanje ekonomija dve zemlje.
Sirijski predsednik Ahmed el Šara postao je prvi sirijski šef države u skoro osam decenija koji je posetio Belu kuću kada ga je Tramp tamo dočekao u novembru, ističući izuzetan preokret za bivšeg borca Al Kaide, za čijom glavom je bila raspisana nagrada od 10 miliona dolara do kraja 2024. godine. Tokom te posete uspešno je lobirao kod Trampa da ukine većinu američkih sankcija Siriji.
Tramp se nikada nije stideo da podrži argentinskog predsednika Havijera Mileija koga je nazvao je svojim "omiljenim predsednikom". "Volim ga jer on voli Trampa", rekao je Tramp 2024. godine. Njihova odanost je toliko duboka da je, kada su Argentinci u oktobru izašli na birališta, Tramp javno podržao Mileija – a zatim je zavisno od njegovog izbornog uspeha obezbedio ogromnih 20 milijardi dolara finansijske pomoći za zemlju. "Ako ne pobedi, mi odlazimo", rekao je Tramp.
Tokom Trampovog prvog mandata, Pakistan nije bio omiljen kod američkog predsednika koji ga je optuživao da štiti teroriste, laže i obmanjuje. Drugi mandat, druga pesma. Uloga Pakistana u hapšenju organizatora terorističkog napada u Avganistanu donela je Trampu ranu pobedu i obezbedila Islamabadu pristup novom američkom predsedniku. Usledili su laskanja, dijalog i dogovori – o svemu, od kriptovaluta, preko kritičnih minerala, do Nobelove nagrade za mir – čemu je doprinela i Trampova lična naklonost prema svemoćnom pakistanskom vojnom komandantu, Asimu Muniru.
Gubitnici
Venecuela je bila najveća meta Trampovog besa kada je u pitanju ono što je njegova administracija nazvala "narkoteroristima", a Tramp je optužio Madura da je kovao zaveru sa kartelima kako bi preplavio Sjedinjene Države drogom. Čak i kada je pomilovao bivšeg latinoameričkog lidera koji je zapravo osuđen za trgovinu drogom (bivši predsednik Hondurasa Huan Orlando Hernandez).
Iran je, očekivano, na spisku gubitnika, a njegova skupa i slojevita strategija odvraćanja, koju je gradio decenijama, pretrpela je razarajući udarac ovog leta - izraelska kampanja bombardovanja, američko razaranje nuklearnih postrojenja. Plus zbližavanje SAD i Sirije, pritisak Izraela i SAD da se razoruža Hezbolah i niz novih američkih sankcija.
Južnoafrička vlada se ove godine našla na udaru kritika Trampove administracije koja tvrdi da Afrikaneri, beli potomci evropskih kolonizatora Južne Afrike, doživljavaju genocid zbog čega im je odobren opšti status izbeglice. Američki zvaničnici su takođe frustrirani stavom Južne Afrike o Ukrajini i njenim prijateljskim odnosima sa Iranom.
Odnosi Vašingtona sa Kanadom su zahladneli početkom ove godine nakon što je Tramp više puta pretio da će anektirati severnog suseda Sjedinjenih Država i učiniti ga 51. američkom državom. Trampova administracija više ne pominje (toliko često) teritorijalno širenje, ali je nastavila da bude agresivna prema jednom od svojih najvećih trgovinskih partnera.
Uspon Pakistana u Trampovim očima je još značajniji zbog činjenice da se poklopio sa odnosima SAD sa Indijom koji su pali na najniži nivo u više od dve decenije. Indijski premijer Narendra Modi - koga je Tramp više puta nazivao "velikim prijateljem" bio je jedan od prvih svetskih lidera koji je posetio Vašington nakon što je Tramp ponovo izabran, i činilo se da će nastaviti tamo gde su stali. Ali indijsko odbijanje da Trampu oda priznanje za posredovanje u prekidu vatre sa Pakistanom nakon kratkog oružanog sukoba između dva suseda u maju, zajedno sa Trampovom navodnom frustracijom zbog indijske trgovinske politike i kupovine ruske nafte, dovelo je do toga da Nju Delhi bude pogođen nekim od najviših Trampovih carina na svetu.