Svet

Čist dobitak ili kockanje: Koliko je isplativ Trampov plan za oživljavanje naftne industrije Venecuele

Blumberg prenosi da bi obnova infrastrukture, koja bi omogućila vraćanje proizvodnje nafte na vrhunac iz sedamdesetih godina prošlog veka, američke kompanije koštala više od 100 milijardi dolara i da je za to potrebno bar 10 godina
Čist dobitak ili kockanje: Koliko je isplativ Trampov plan za oživljavanje naftne industrije VenecueleGetty © Stock foto

Realizacija plana američkog predsednika Donalda Trampa za "oživljavanje posrnule naftne industrije Venecuele", predvođena SAD, mogla bi biti dugotrajan i izazovan proces koji bi koštao više od 100 milijardi dolara, piše Blumberg i dodaje da su "godine korupcije, nedovoljnih investicija, požara i krađa ostavile kapitalnu infrastrukturu zemlje u ruševinama".

"Njena obnova dovoljna da podigne proizvodnju Venecuele na vrhunac iz sedamdesetih godina zahtevala bi od kompanija, među kojima su 'Ševron', 'Ekson mobil' i 'KonokoFilips' da ulažu oko 10 milijardi dolara godišnje tokom naredne decenije", rekao je Fransisko Monaldi, direktor za energetsku politiku Latinske Amerike na Instituta za javnu politiku Bejker Univerziteta Rajs.

On je ukazao i da bi brži oporavak zahtevao još veća ulaganja.

Blumberg podseća da se Venecuela nalazi u samom vrhu po najvećim svetskim rezervama nafte, ali da je proizvodnja navodno naglo pala tokom dvanaestodišnjeg mandata predsednika Nikolasa Madura, koga su američki specijalci oteli u subotu.

Venecuela trenutno proizvodi oko milion barela nafte dnevno, dok je ta proizvodnja tokom 1974. godine u proseku iznosila skoro četiri miliona barela.

Američki državni sekretar Marko Rubio rekao je juče za Ej-Bi-Si da očekuje da će američke naftne kompanije biti spremne da iskoriste priliku da buše venecuelansku tešku sirovu naftu, koja je ključna za rafinerije na američkoj obali Meksičkog zaliva.

"Nisam razgovarao sa američkim naftnim kompanijama poslednjih nekoliko dana, ali smo prilično sigurni da će interesovanje biti veliko. Mislim da će postojati ogromna potražnja i interesovanje privatnog sektora ako im se pruži prostor za to", rekao je Rubio. 

U basenu Orinoko, ogromnom delu unutrašnjosti Venecuele za koji se procenjuje da ima rezerve od gotovo pola triliona barela nafte koja se može obnoviti, platforme za bušenje su napuštene, a njeno curenje se ne kontroliše. Blumberg navodi da su platforme za bušenje prodate u delovima na crnom tržištu.

Razgranata mreža podzemnih naftovoda u zemlji je poznata po tome što je oštećena i što curi, a Blumberg tvrdi da je državna naftna kompanija prodavala kao staro gvožđe, a da su požari i eksplozije uništili opremu.

I masivni kompleks za preradu nafte "Paragvana" na obali severozapadno od Karakasa radi samo povremeno i na minimumu zbog kvarova, a deo postrojenja je zatvoren.

Ono što je preostalo od proizvodnje u Venecueli u velikoj meri zavisi od "Ševrona", jedine velike američke naftne kompanije koja još posluje u zemlji. Kompanija sa sedištem u Hjustonu čini oko 25 odsto nacionalne proizvodnje i radi pod posebnim licencama koje joj omogućavaju da ostane tamo uprkos američkim sankcijama.

Analitičari su rekli da su druge dve američke kompanije koje bi bile u najboljoj poziciji da pomognu u obnovi Venecuele, s obzirom na njihovu veličinu i iskustvo, "Ekson" i "KonokoFilips". Obe su ranije tamo radile, ali su napustile zemlju nakon što je njihovu imovinu nacionalizovao Madurov prethodnik, pokojni Ugo Čavez.

Ove dve kompanije nisu odgovorile na pitanja Blumberga, dok je "Ševron u saopštenju naveo da je fokusiran na bezbednost i dobrobit svojih zaposlenih i integritet svoje imovine u Venecueli" i da kompanija nastavlja da posluje u skladu sa svim važećim zakonima i propisima.

Još je neizvesno kako će se odvijati politička tranzicija Venecuele i kakvo će biti okruženje za poslovanje naftnih kompanija. Za sada, sankcije ostaju na snazi.

Tramp je rekao da je potpredsednica Delsi Rodrigez preuzela vlast, iako je ona verni saveznik Madura.

"Očekujem da će naftne kompanije početi sa radom na izmeni planova i predloga za svoje poslovanje u Venecueli, ali neće preuzimati obaveze dok se ne uspostavi minimalna politička stabilnost u zemlji", rekao je Klejton Sigl, viši saradnik Centra za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu.

Rad Trampove administracije na proceni interesovanja zapadnih naftnih kompanija delimično pada na ministra unutrašnjih poslova Daga Burguma i ministra energetike Krisa Rajta, predsednika i potpredsednika Trampovog Nacionalnog saveta za energetsku dominaciju.

Još jedan izazov za kompanije da investiraju u proizvodnju u Venecueli je činjenica da je globalno tržište trenutno preplavljeno naftom, a globalne cene se kreću blizu najnižeg nivoa u poslednjih pet godina.

U međuvremenu, mnoge kompanije i dalje potražuju milijarde dolara na ime neisplaćenih kredita i nadoknada nakon što im je imovina zaplenjena pod Čavezom.

"Naftne kompanije bi ipak mogle biti privučene nazad ako su cena i premije rizika ispravne. Moraju vam biti ponuđeni dobri uslovi da biste zaobišli tu ogromnu neizvesnost. Kompanije koje su sposobne da profitabilno obnove proizvodnju u Venecueli verovatno neće ignorisati značaj mogućnosti eksploatacije rezervi ako vide znake relativne stabilnosti i ukoliko mogu da obezbede povoljne ugovorne uslove", rekao je Kevin Buk, generalni direktor naftne kompanije sa sedištem u Vašingtonu.

image
Live