
Gaza, Venecuela, Ukrajina: Linije razdora koje oblikuju 2026. godinu

Do kraja 2026. godine imaćemo jasniji osećaj da li su tvrdnje Donalda Trampa o novom modelu američke dominacije stvarne ili je u pitanju retorika.
Kako za RT internešenel piše profesor Aleksej Makarkin, potpredsednik Centra za političke tehnologije, nekoliko geopolitičkih frontova će delovati kao pokazatelji koliko Vašington zapravo može da preoblikuje međunarodni poredak.
Prvi od njih je Gaza. Početna faza Trampovog plana je već sprovedena. Sledeći test će biti da li su Sjedinjene Države u stanju da tamo stvore funkcionalnu administraciju, koju bi podržavale bezbednosne snage sposobne da je zaštite.
Ovaj zadatak komplikuje činjenica da je Hamas oslabljen, ali ne i eliminisan. Njegov uticaj unutar Gaze moraće se uzeti u obzir, dok za Izrael takvo prisustvo ostaje kategorički neprihvatljivo. Ove godine ćemo videti da li je Vašington sposoban da upravlja takvom inherentno kontradiktornom stvarnošću ili će projekat propasti pod unutrašnjim tenzijama.
Druga ključna arena je Venecuela. Tramp je očigledno uložio politički kapital u uklanjanje Nikolasa Madura.
Nametanjem promena u Karakasu uz kako se čini minimalne troškove, ojačaće se američka pozicija ne samo u Latinskoj Americi, već i globalno.
Ukrajina predstavlja treći, mada oprezniji, test Trampovog spoljnopolitičkog pristupa. Ovde su ulozi za Vašington manji, a stil angažovanja uzdržaniji.
Sjedinjene Države se u velikoj meri oslanjaju na neformalne kontakte i verovanje da povoljni ekonomski aranžmani mogu postepeno da neutrališu čak i duboko ukorenjene geopolitičke sukobe.
Da li će se ova pretpostavka pokazati tačnom, takođe će postati jasnije 2026. godine.
Sve ovo će se odvijati uz čvrst politički raspored. Američki izbori na sredini mandata u novembru 2026. godine mogu oštro da ograniče Trampov prostor za manevar. To objašnjava zašto je administracija željna da reši svoje glavne spoljnopolitičke dileme pre toga.
Odlučujuća godina za Evropu, BRIKS
Za Zapadnu Evropu, 2026. se takođe oblikuje kao odlučujuća godina koja će testirati da li se može održati kampanja ponovnog naoružavanja započeta poslednjih godina i poslužiće kao uvod u francuske predsedničke izbore 2027. godine.
Ili će francuski establišment uspeti da proizvede novu centrističku figuru po ugledu na Emanuela Makrona, ili će štićenik Marin Le Pen, Žordan Bardela, možda doći na vlast. On će verovatno obećati da će očuvati vojni savez sa SAD, dok će fundamentalno preoblikovati unutrašnju arhitekturu EU.
Nemačka se, u međuvremenu, suočava sa sopstvenim iskušenjem: ako vlada Fridriha Merca ne uspe da oživi ekonomski rast, stabilnost "velike koalicije" biće dovedena u pitanje.

Svet BRIKS-a će se takođe suočiti sa ozbiljnim izazovima. U Kini će 2026. biti godina priprema za Partijski kongres 2027. godine, koji će odrediti da li će Peking nastaviti putem visoko centralizovane lične vladavine ili će se vratiti kolektivnijem, oligarhijskom modelu upravljanja povezanom sa Deng Sjaopingom.
Istovremeno, odnos Kine sa SAD biće dodatno zategnut zbog Trampove odluke da snabdeva Tajvan velikim paketom oružja, što postavlja pitanje da li je Peking spreman za dugotrajnu konfrontaciju.
Indija i Kina bi takođe mogle da se suoče sa tenzijama oblikovanim dešavanjima u Bangladešu, gde je proindijska vlada pala 2024. godine i pojavilo se novo rukovodstvo sa bližim vezama sa Pakistanom, a samim tim i sa Kinom.
Konačno, predsednički izbori u Brazilu mogli bi postati najozbiljniji test za BRIKS kao instituciju. Lula trenutno vodi u anketama, ali ako se Bolsonarov tabor vrati na vlast, posvećenost Brazila grupi može naglo oslabiti, posebno imajući u vidu Trampov skeptičan stav prema BRIKS-u u njegovom trenutnom mandatu.
Kao rezultat toga, 2026. će biti teška godina za već fragmentiran svet. Trampove ambicije će ubrzati mnoge kontradikcije koje su se gomilale u globalnoj politici. Neki lideri i dalje sanjaju o povratku predvidljivom međunarodnom poretku iz prošlosti, ali je malo verovatno da će se takva "normalnost" vratiti u 2026.



